Od svog djetinjstva ljudi priželjkuju nekoga u koga mogu imati povjerenja. Osjećaju potrebu da sve što posjeduju osiguraju jer ego uvijek strahuje da će mu se dogoditi nekakvo zlo. Sve dok ne presele s ovog svijeta, ljudi se ne mogu riješiti tog osjećaja.
Ili se boje da će ih najprisniji prijatelji izdati, ili da će izgubiti svoju imovinu, ili da će se razboljeti. Ipak, kao metod testiranja na ovom svijetu, ego je uvijek nesiguran i ugrožen.
U porodici, u školi, u braku ili u poslu uvijek je prisutna atmosfera konflikta koja šteti natjecateljskom duhu. Ljudi uvijek žele živjeti lagodno, sklapati prijateljstva i dijeliti svoje radosti i tuge. Ipak, da bi iskusili takvu iskrenost, nedostaje im osnovni sastojak: osjećaj sigurnosti je konstantno pod napadom i ljudi ga pokušavaju zaštititi na razne načine.
Ovi ljudi nikako ne mogu uživati u zadovoljstvima ovog života, ne samo jer su nesigurni po pitanju drugih, nego i zbog toga što su zabrinuti i za sebe.
Hajde da zamislimo ovakvu osobu: radi godinama, zaradi nešto novca i konačno uspije kupiti kuću svojih snova. Ta kuća, međutim, postaje izvor brige za nju od prvog dana kada je kupi. Treba da ulaže sve više i više napora da ju održava, mnogo više nego što je trebalo da je kupi. Posvuda ima instalirane nadzorne kamere, vrt je ograđen žicom pod naponom i visokim zidovima. I kao da te mjere nisu dovoljne, sigurnost je upotpunjena i alarmnim sistemom koji upravlja svakim dijelom kuće, te psom u vrtu, sve uz natpise na kapiji “Pazi se psa.” Ali sve ove mjere ipak nisu dovoljne.
Ta kuća koja je kupiljena nakon višegodišnjeg žrtvovanja i teškog rada može biti spaljena do temelja bilo kada. Jedna jedina iskra može iznenada pretvoriti kuću u pepeo. Jednom kada ove misli počnu navirati, ljudi ne mogu zaspati i počnu posjećivati agnete za osiguranje. Oni se barem žele osjećati lagodno u slučaju obične štete. Kuća koju su kupili da bi vodili miran i udoban život, postala je izvor brige, nešto što im u svakom momentu može uzrokovati nevolju. Uz neugodnost neznanja šta ih može snaći, oni konstantno teže ka osiguravanju svoje imovine.
Također je ljudima postala navika i potpisivanje predbračnog ugovora. Ovaj ugovor je dizajniran kao sredstvo obezbjeđenja od gubitka imovine u slučaju eventualnog razvoda sa bračnim partnerom. Ovo je mjera koja se poduzima kao predostrožnost u slučaju da ljubav, saosjećanje i prijateljstvo prestanu. To nije praksa koja je potekla iz osjećaja brige za nekoga kome se obraćamo s “ljubavi moja” i namjeravamo s njom/njim provesti cijeli život.
U biti, ovo je mjera obezbjeđenja koja osigurava lični udoban život i eliminiše rizik od prevare jednog dana. Međutim, ovo također ukazuje na obim duhovne štete koju nesigurnost nanosi ljudima.
Nije samo imovina ono što ljudima zadaje glavobolje. Kako osoba stari, također pomisli i na zaštitu svog tijela. Inače, ljudi potpuno zaborave šta se dešava s njihovim tijelima. Uznemire se razmišljajući i o ovome. S obzirom da misle da mogu dobiti rak u svakom momentu ili ostati nepokretni, oni se osjećaju nelagodno. U vezi s tim, oni kupuju zdravstvena osiguranja misleći da nikada ne mogu biti dovoljno sigurni da se neće razboljeti. Osjećaju obavezu da uštede nešto novca za neočekivane zdravstvene probleme. I ovo im uzrokuje cjeloživotnu brigu. Gomila novca koju troše na zdravstveno osiguranje postaje veća muka od brige da će se razboljeti ili umrijeti.
Ukratko, ljudi nikako ne mogu pronaći mir jer konstantno imaju osjećaj nesigurnosti koji ih proganja. Često pronalaze rješenje i drugim metodama. Misle da, jednom kada osiguranju svoju imovinu, pronaći će mir. Ili, jednom kada ne budu imali nikakvih zdravstvenih problema, bit će sretni. Zapravo, ključ za smiraj i spokoj je imati povjerenja u Boga. Jednom kada osoba shvati da je sve pod Božijom kontrolom, da čak ni list ne pada bez Božijeg dopuštenja, i da Bog ima moć da stvori bilo šta samo tako što će narediti da to “bude,” počne osjećati olakšanje u srcu.
Bog je Onaj koji stvara sva iznenađenja, bilo da su ugodna ili ne, i sve njihove detalje kako bi nas testirao na ovom svijetu. Bez obzira da li mi možemo pojmiti njihovu dobrobit ili ne, dobrobit i korist su skriveni i svakoj naizgled lošoj stvari. Naš istinski čuvar i zaštitnik je Bog. To nisu osiguravajuće društvo, pas čuvar u vrtu ili nadzorna video kamera koji štite kuću. Bog štiti kuće, a ove mjere su Njegovi alati. Kad se razbolimo, nije osiguranje ili ljekar onaj koji nas liječi. Bog je onaj koji će nas učiniti zdravima ili nas izliječiti ako se razbolimo. Čin je obožavanja i obavezni smo poduzeti mjere predostrožnosti, ali nakon što poduzmemo sve neophodne mjere, svoje povjerenje moramo pokloniti Bogu. Nakon što smo poduzeli sve mjere, a nedaća se ipak dogodi, onda se moramo uzdržati, shvatajući da Bog to dopušta da bi nas testirao. Ukoliko Bog želi dobro za nas u sudbini, niko ga nikada neće moći ugroziti. Ukoliko želi da nam da teškoću, ponovo ne postoji niko ko nas od toga može zaštititi. Šta god Bog poželi u našoj sudbini, sigurno će se dogoditi, bez obzira na sve moguće mjere koje mogu biti preduzete.
Naša imovina, životi, zdravlje, supružnici, djeca, sve to pripada Bogu. Bog je onaj koji nam daruje blagoslove, a također Bog je i onaj ko ih od nas može oduzeti da bi nas testirao. Mir duše leži u tome da su ljudi svjesni ovih činjenica i da imaju povjerenja u Boga, a ne u neku privremenu mjeru koju poduzimaju. Zaista, jedan od Kur’anskih ajeta u vezi s ovim glasi:
“Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj izdržljive.” (Kur’an, 2:155)
Konačno, ono što bi trebalo da znamo jeste da je sve pod Božijom kontrolom i da Mu moramo vjerovati cijelim svojim srcima. Jedini lijek za nesigurnost, nelagodu i strahovanje je da naš ego ima povjerenja u Boga.
Članak Adnana Oktara u Arab News & Bosnia Times:
