Zamislite da stojite na sred neke velike željezničke stanice. Mladi ljudi, stari ljudi i djeca brzo prolaze pored vas; svi su oni u velikoj žurbi. Svi pokušavaju da se ukrcaju u isti voz jer će svi krenuti na isto putovanje. Neki su pažljivo spakovali sve što posjeduju. Oni nisu svjesni da im ništa od toga neće trebati na kraju ovog putovanja. Neki se opraštaju od svojih porodica. Oni ne shvataju da nema povratka s ovog putovanja. Mi smo jedni od milion drugih putnika koji će se, kada dođe pravo vrijeme za to, ukrcati na taj isti voz. Stojimo ovdje i čekamo voz koji će nas odvesti u vječni život, voz u koji ćemo se jednoga dana svi morati ukrcati.
Na kraju putovanja čekaju nas smrt i meleki. Svi sa sobom nosimo knjigu koju ne možemo vidjeti. Ako ovo putovanje vozom posmatramo kao kratak život koji smo proveli na ovom svijetu, onda sve što činimo tokom tog putovanja, svaki naš grijeh i zasluga su detaljno zapisani u toj knjizi. Možda toga nismo svjesni, ali meleki pažljivo bilježe svaku riječ koju kažemo, svaki korak koji napravimo, svaki naš grijeh i postignuće. Otvaranje ove knjige je najbolja vijest za vjernike, jer vjernik je svoj kratki život ispunio dobrim djelima, obožavanjem i molitvom. On shvata da ga na kraju ovog putovanja čeka smrt nakon koje počinje beskrajni život na onom svijetu. Zato on stoji pred Gospodarom ponizno i s vjerovanjem:
„onaj kome se knjiga njegova u desnu ruku njegovu da – reći će: 'Evo vam, čitajte knjigu moju, ja sam čvrsto vjerovao da ću račun svoj polagati.“
(Sura Al-Haqqa, 19-20)
S druge strane, oni koji poriču, ukrcat će se na ovo putovanje s ogromnom radošću i zadovoljstvom, budući da ih je zavarao šejtan tako što ih je opčinio ovim svijetom. Na ovom putovanju ne postoji način da se nagoni drže pod kontrolom, ne postoje vjerske dužnosti, oslanjanje i vjerovanje u Boga, nego samo uživanje u prolaznom veselju ovoga svijeta. Ipak, knjiga koju nesvjesno svi nosimo sa sobom će bez sumnje biti otvorena na kraju ovog putovanja i sve što se desilo na ovom putu biće zapisano, dan za dano i sat za satom:
„ I Knjiga će biti postavljena i vidjećete grešnike prestravljene zbog onoga što je u njoj. „Teško nama!“- govoriće-„kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!“ – i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti.“
(Sura Al-Kahf, 49)
U stvari, ako pogledate, vidjećete ogromnu grupu lažnih i neiskrenih duša svuda po stanici kroz koju prolaze milioni ljudi. To je tako ogromna grupa da su se ljudi izgubili u njoj. Oni možda vide lica jedni drugih, ali su zaboravili lice Boga. Oni vrijednuju jedni druge. Ono što njihovi supružnici i prijatelji kažu od ogromne je važnosti. Toliko ih zanima sve što se dešavalo tokom jednog dana, da se sve što kažu tiče ovog svijeta. Oni pričaju o tome kako će zaraditi novac, kako će svoju djecu poslati u najbolje škole i kako su stekli bogatstvo i posjede; ali ipak ne znaju da će sve ovo morati ostaviti za sobom na stanicama na kojima se zaustave. Oni ne znaju da je Bog jedini koji ih čeka na kraju ovog putovanja.
„ zato ostavi ove u zabludi njihovoj još neko vrijeme! Misle li oni – kada ih imetkom i sinovima pomažemo, da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju.“
(Sura Al-Muminum, 54-56)
S druge strane, vjernici se ukrcavaju na ovaj voz s osjećajem vjere, pokornosti i sa iskrenim srcem. Oni znaju da je ovo putovanje u stvari vrlo kratko. Bog će ih u ovom kratkom životu testirati sa poteškoćama i bolesti, a oni će na ove testove odgovoriti sa hrabrošću i dobrotom. Njihova putovanja će biti ispunjena dobrim djelima, molitvom i obožavanjem. Oni će također morati za sobom ostaviti svoje bogatstvo, imetak, supružnike, prijatelje i djecu, jer sve što ih čeka na kraju ovog putovanja jeste hladna zemlja i bijeli pokrov. Pošto su oni toga svjesni, oni ne osjećaju strast prema životu na ovom svijetu i shvataju da ovozemaljski život nije mjesto za pohlepu i želju. Na kraju ovog putovanja, na koje oni idu sa iskrenim srcem i dubokom vjerom, pred njima se otvaraju vrata dženneta.
„Život na ovom svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je – život, kada bi samo oni znali!“
(Sura Al-Ankabut, 64)
Činjenica je da niti jedna osoba neće moći izbjeći čekanje na toj stanici i ukracavanje na taj voz. Svi ljudi koje toliko cijenimo ukracat će se na taj voz, i na kraju putovanja, sva ta cijenjena tijela će se pretvoriti u grumen zemlje. Kako se ta tijela budu spuštala u zemlju, kosti će se raspasti i od svih tih miliona ljudi neće ostati ni trag; sve što će ostati su duše koje se klanjaju pred našim Gospodarom i nadaju se oproštenju:
„ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah oprašta i samilostan je.“ (Sura Al-Furqan, 70)
http://www.arabnews.com/islam-perspective/news/669721
