Turska: zemlja u središtu energetskih puteva
Harun Yahya
Turska ima malo nafte i nema prirodnog gasa, a ipak ovi nedostaci nisu spriječili Tursku pri zauzimanju ključne pozicije u globalnom energetskom sektoru. Međunarodni razvoj i strateški položaj Turske su omogućili da preuzme poziciju u centru svjetskih energetskih projekata. Previranje u Ukrajini je jedan od faktora koji je doveo Tursku u prvi plan.
Energetske potrebe Evrope se ispunjavaju ruskim prirodnim gasom iz cjevovoda koji prolazi kroz Ukrajinu. Rusija i Ukrajina su došle gotovo na rub rata, što je ugrozilo sigurnost i kontinuitet cjevovoda. Čak i ako se eliminiše rizik od rata, opasnost da Ukrajina ne bude u mogućnosti da plati gas koji koristi, može uzrokovati da Rusija isključi slavine. Zbog svoje stabilnosti i infrastrukture, te svoje blizine i Evropi i Rusiji, Turska je odlična alternativa Ukrajini pod ovim uvjetima.
Najnoviji razvoj događaja u vezi ovlasti i raspodijele budžeta između Sjeverne iračke uprave i centralne vlasti u Bagdadu, također idu u korist Turske.
Sjeverni Irak želi da zaradu od izvoza nafte koju crpi. Najbolji način za to je putem cjevovoda kroz Tursku. Sirija je uvučena u katastrofalni građanski rat. Put ka jugu, ka zaljevu Basre je skuplji i rizičniji u pogledu sigurnosti, dok je Iran također rizičan zbog distanciranosti od Zapada i trenutnih embarga. Turska je, dakle, najbolja opcija za sjeverni Irak, pa čak i za centralnu iračku administraciju.
Još jedan projekat koji je podigao Turski profil se tiče Kipra. Na jugu otoka se nalaze bogate zalihe prirodnog plina na parceli broj 12. Ako ovo mogu izvući i prodati, kiparski Grci će lako moći pobjeći od trenutne krize.
Međutim, transport tog prirodnog plina je veliki problem: gas bi se mogao transportovati cjevovodom na Krit, a odatle preko Grčke u Evropu, ali taj projekat bi bio skup, i ekonomski je nemoguće za kiparske Grke da to ostvare. Najracionalnije i najbolje moguće rješenje je prevoz prirodnog gasa u Tursku preko cjevovoda na istočnom Mediteranu, a odatle u Evropu.
Postoji još jedno nalazište prirodnog gas čije se transport cjevovodom ka Turskoj čini još logičnijim: Levijatanska parcela u isključivoj ekonomskoj zoni Izraela. Izrael bi mogao transportovati svoj prirodni gas tankerima, bez cjevovoda, pretvarajući ga u tečnost. Ipak, osigurati sigurnost tankera koji prevoze tečni plin bi Izrael mogla koštati veoma skupo zbog toga što Hezbollah u Libanonu smatra da Izrael krade prirodni gas Libana. Verovatnoća napada na tankere iz Izraela je veoma visoka.
Prema riječima kapetana Ilan Lavija, šefa divizije za planiranje izraelske mornarice, Izrael bi trebao investirati oko 700 miliona dolara u mornaricu da opciju s tankerima učini realnom, a također bi morali trošiti i dodatnih 100 miliona dolara godišnje. S obzirom na to, najekonomičnija opcija i za Južni Kipar i za Izrael je cjevovod od Kipra do Turske. Procjenjuje se da bi ovaj gasovod smanjio troškove za 25%. Jedini uslov za realizaciju ovog projekta je postizanje sveobuhvatnog mira na Kipru.
Investicijski sporazumi za projekat trans-anatolijskog plinovoda (TANAP) za prirodni plin doveden iz Šah Deniz-2 polja u Azerbejdžanu i trans-jadranskog plinovoda (TAP) potpisani su na svečanosti krajem 2013. godine. Proces izgradnje najvećeg svjetskog energetskog projekta, uz troškove od 35 milijardi dolara, je ovim započet.
Pored ovog razvoja, i postojeći Baku-Tbilisi Ceyhan (BTC), južni Kavkaz (SCP), Kirkuk-Yumurtalik i plinovod Plavi tok u Turskoj, također su od velike strateške važnosti.
Kako će svi ovi projekti utjecati Tursku i region? Prvo i najvažnije, TAP i TANAP će biti instrument za zemlje u regionu pri postizanju sigurnosti i stabilnosti potrebne za realizaciju drugih projekte. Kao što je očito na primjeru Ukrajine, zemlje kroz koje će cjevovodi proći treba da žive u miru mnogo više nego prije, pa će kiparski Grci stoga morati raditi na rješavanju nesuglasica između sebe, ali i Izraela i Turske.
Druga dimenzija ovih projekata je da će povećati važnost i moć Turske u međunarodnim odnosima. Turska koja održava stabilnost u regiji, jača demokraciju i bliska je Zapadu će imati snažan utjecaj na Bliskom istoku.
Iako se trenutno čini uzrokom za različite sukobe, cjevoplinovod koji prolazi kroz Tursku mogao bi uskoro predstavljati važnu priliku za donošenje mira i sigurnosti na Bliski istok.
