Siromaštvo i ljudi koji žive na ivici gladi predstavljaju jedan od najvećih problema sa kojima se suočava cijeli svijet, naročito Afrika.
Ako pogledamo istraživanja o siromaštvu i sve što je objavljeno po pitanju ove teme, vidimo mnogo statističkih podataka, poređenja među zemljama i društvima, rang liste siromašnih i bogatih zemalja i tome slično. Naravno, ovi podaci su bitni kako bismo shvatili ozbiljnost ovog problema, ali ono što je naročito bitno jeste to da nas ove cifre navode na razmišljanje.
Koliko se možemo skoncentrisati na rješenja, umjesto da samo izražavamo žaljenje zbog ovih podataka? Možemo li pronaći trajna, a ne privremena rješenja?
Pogledajmo još jednom ove podatke kako bismo shvatili ozbiljnost ovog svjetskog problema:
Osamnaest ljudi umire od gladi u minuti. Jedanaest od ukupno 250 beba koje su rođene pridružuju se svima onima koji su na ivici gladi. To znači da dok ste čitali ovaj tekst, osamnaest ljudi je umrlo od gladi i jedanaest novorođenčadi svakog trenutka mogu umrijeti od gladi. Globalno gledajući, ova užasna situacija čini se još strašnijom. Činjenica je da 46% svjetskog stanovništva, 2.8 milijardi ljudi živi na rubu siromaštva.
Jedan od dokaza za to je da ovaj problem izgladnjelosti pogađa djecu, te da od 50 000 ljudi, 34 000 njih su djeca mlađa od pet godina koja umiru u siromaštvu svakoga dana.
Ovakve cifre svakoga pogađaju jer su u pitanju stvarne činjenice. One su izračunate i dokazane. Svi savjesni ljudi koji vide ove brojeve, mogu ih usporediti sa svojim životnim standardom. U trenutku dok se žalimo jer ne vidimo svoj omiljeni brand margarina u frižideru, osamnaest ljudi u različitim dijelovima svijeta umiru zato što nemaju šta da jedu. Dok bacamo tone hrane iz restorana, rađa se jedanaest beba koje vape za istom.
Većina ljudi koji žive u siromaštvu su u Africi; Malavi, Togo, Siera Leone, Centralnoafrička republika, Niger, Eitreja, Liberija, Kongo, Burundi, Sudan i mnoge druge. Osim što im je siromaštvo jedna od zajedničkih odlika, ove zemlje imaju dosta drugih sličnosti. One uključuju beskrajne etničke sukobe i plemenske ratove, poticanje ljudi da se bore jedni protiv drugih, te nedovoljne intervencije od strane mirovnih snaga. Ukratko, najbitnija zajednička crta ovih zemalja je da su sasvim napuštene u trenutku kada im je dosta toga potrebno i kada su potlačene.Situacija je slična i u Avganistanu, Pakistanu, Iraku, Siriji, Palestini koja je pod blokadom, a postoje i mnogobrojne bliskoistočne zemlje koje ne poznaju mir zbog oozbiljne političke i ekonomske disfunkcije.
Svaka racionalna i savjesna osoba treba da se upita:
Kako većina svijeta može da šuti dok posmatra patnju drugih?
Kako neki ljudi mogu nastaviti svoje živote kao da se ništa ne dešava, dok djeca i ostali ljudi umiru od gladi i siromaštva?
Humanitarne organizacije i rad međunarodnih organizacija znače puno i mogu donijeti privremena riješenja ovog problema. Međutim, zar nije bitnije pronaći trajno, a ne privremeno riješenje? Zar ne bi bilo bolje u potpunosti spasiti živote tih ljudi, nego odgoditi njihovu smrt?
Sva finansijska pomoć koja je do sada pružena ovim zemljama nije uspjela iskorijeniti problem korupcije. Možda niko nije uspio vidjeti pravi uzrok ovog problema ili ga nije jasno izrekao. Glavni uzrok siromaštva i bijede koja razara svijet jeste nedostatak ljubavi koji je zahvatio gotovo svaki dio društva na cijeloj planeti. Kao rezultat nedostatka ljubavi, ljudi su postali sebični i egoistični, te nastoje riješiti problem siromaštva isključivo kroz finansijsku pomoć i skupljanje pomoći. Ako se pomoć koja je prikuplja daje zbog osjećaja dužnosti, onda se mogu postići privremena rješenja. Međutim, uistinu trebamo stati uz ove ljudi s riječima: „Moj brat, otac, dijete ili rođak se bore protiv gladi i oni bi mogli umrijeti u svakom trenutku.“
Da li biste se mogli osjećati spokojno da znate da bi vaš prvi susjed mogao umijeti od gladi i da je on samo par koraka dalje od vas? Naravno, znajući to, niko od vas ne bi mogao otići na spavanje. Činjenica da su drugi ljudi miljama daleko od nas, da su u drugim zemljama i kontinentima, ne umanjuje našu odgovornost prema njima.
Trajno rješenje za problem gladi koji razara veliki dio svijeta, naročito Afriku, leži u pokušaju da se problemu priđe sa osjećajem empatije, pravde i ljubavi prema Bogu. Kada se jaka ljubav i empatija ujedine sa ljubavlju prema Bogu i rašire cijelim svijetom, sva ova patnja će nestati. Stoga, iskrena osoba koja zaista traži rješenje ovog problema mora apelovati na ujedinjenje islamskih zemalja, te težiti ljubavi i bratstvu svih ljudi. Svako mora shvatiti da pomoć koja se pruža bez ljubavi, hladno, može dati samo privremena rješenja, zbog čega se moramo riješiti nedostatka ljubavi koji je prisutan u svijetu. Nemojmo zaboraviti da sva djeca imaju pravo da žive dobro, da uživaju u blagoslovima koje im je dao Bog, da se mogu koristiti uslugama zdravstva, jesti dobro, voditi sretan i miran život. Jedinstvo ljubavi bazirano na iskrenoj vjeri će osloboditi svijet od nesreće koja ga je zadesila.
http://www.weeklyblitz.net/2014/10/solution-poverty-lies-love/
