Vjernik smatra da ima određenu odgovornost, ne samo prema ljudima koji ga okružuju, nego i prema cijelom društvu. Ta odgovornost je vrlo bitna svima koji žive po načelima islamskih moralnih vrijednosti. Ljudi su dovoljno slobodni da mogu izabrati životni stil kojim žele živjeti, ali s obzirom na to da nisu upoznati sa Gospodarom i islamskim moralnim vrijednostima, većina njih ne živi u vjeri. Mnogi od njih griješe, te nisu u mogućnosti da riješe svoje probleme jer ne znaju moralne vrijednosti religije.
Možda postoje milioni ljudi koji vode nesretne i beznadežne živote jer nisu upoznati sa Božijim odredbama koje nam je Gospodar otkrio u Kur’anu. Obaveza koju Gospodar nalaže prema ovim ljudima podrazumijeva da ih se mora podučiti islamskim moralnim vrijednostima, te im dopustiti da sami donesu svoje odluke, jer vjernici znaju šta je rečeno u Kur’anu, te znaju da se problem ovih ljudi drugačije ne mogu riješiti. Zato je naša vjerom propisana dužnost da uputimo one koji ne znaju. Jedan ajet kaže: “Zato se bori na Allahovom putu, pa makar sam bio, a podstiči i vjernike; Allah će zaustaviti silu onih koji ne vjeruju, Allah je jači i kazne Njegove su strožije.” (Sura Žene, An-Nisa, 84)
Znati kako se možemo riješiti nevolja, a ipak sačuvati to znanje za sebe i ne reći nikome o tome je isto kao znati da će se desiti katastrofa, ali ne reći ljudima kako da je izbjegnu. Ako se desi katastrofa i ljudi stradaju, onda osoba koja im ništa nije kazala o tome nosi na sebi strašnu odgovornost.
Iz tog razloga, vjernici imaju ozbiljnu odgovornost prema čovjecanstvu. Ozbiljnost te odgovornosti raste zbog činjenice da vjernici čine manjinu, za razliku od nevjernika kojih ima puno više. Gospodar kaže da je poticanje vjernika da se bore obaveza: “O Vjerovjesniče, bodri vjernike na borbu! Ako vas bude dvadesetak izdržljivih, pobijediće dvije stotine; a ako vas bude stotina, pobijediće hiljadu onih koji ne vjeruju, zato što su oni ljudi koji ne shvaćaju. (Sura Plijen, An-Anfal, 65)
Uticaj na savjest vjernika
Jasno je da vjernici, prilikom prenošenja poruke, mogu napraviti mnoge greške i pokazati slabosti koje proističu iz neznanja. Oni mogu reći nešto pogrešno, mogu nešto pogrešno interpretirati ili pogriješiti iako imaju dobru namjeru. U tom slučaju, bitno ih je upozoriti i naučiti ih da je ispravno prenošenje moralnih vrijednosti Islama i pozivanje ljudi da se okrenu vjeri najvažnije služenje i da zahtjeva pažnju; mnogi ljudi će odlučiti da li žele živjeti po načelima moralnih islamskih vrijednosti na osnovu jezika, stava i ponašanja osobe koja govori o njima. Ako vole i vjeruju osobi koja opisuje vjerske moralne vrijednosti, onda će se i njihova srca okrenuti Islamu. To je razlog zašto je propagiranje vjerskih moralnih vrijednosti najveća obaveza u svijetu. Upravo zbog toga, vjernici moraju djelovati tako da se čuje više o islamskim moralnim vrijednostim i da se živi po njima, mnogo više ljudi treba biti upozoreno i podučeno da se obrate ljudima, jer takav jedan savjet može prevagnuti u odnosu na sve nedostatke kao što su znanje, ponašanje, jezik, rječnik, gestikulacija, odijevanje i mnogo toga još, te na taj način mi slušamo Gospodareve odredbe da pripremimo vjernike. Međutim, u Kur’anu nam Gospodar otkriva da kada pripremamo vjernike, mi ih također moramo ohrabriti. Zato je od ogromne važnosti da savjet koji damo bude konstruktivan, ohrabrujuci i pun poštovanja.
Vjernike ne smijemo obeshrabriti
Osoba koja daje savjet mora biti vrlo čista. Savjet može donijeti dobro onome kome se nudi u slučaju da ima Božije odobravanje, onda kada se nudi s ljubavlju, suosjećanjem i kada ne uključuje ovozemaljske želje. Kritika koja se daje onda kada smo zavidni, ljutiti i ispunjeni mržnjjom može biti gruba i bolna. Umjesto da pomogne ljudima, ona će ih zbuniti, te će se pitati šta da rade.
Umanjiti će žar koji ljudi osjećaju prema onome što čine, a lišiti ih radosti i snage. Ta druga osoba bi se trebala ohrabriti, dobra djela bi se trebala pomenuti kao što bi se trebale cijeniti dobronamjerne aktivnosti, dok bi se ljubaznim riječima trebalo ukazati na sve ono što se treba ispraviti. Osobi koja ne govori ispravno se mora pokazati kako treba govoriti, te ako se koristi jezikom koji nije primjeren, toj osobi se treba ukazati na jezik koji treba koristiti.
Vjera nalaže odgovornosti vjernicima da žive čestito i da podsjećaju ljude oko sebe na sve ove moralne vrijednosti.Ipak, nije riječ samo o govoru, nego i o ponašanju, izgledu i samom izražavanju.
S tog stajališta, vjernik mora biti uzor svima i to zahvaljujući svom izgledu i ponašanju. Ono što pristaje vjerniku muslimanu kao nekome ko predstavlja vjerske moralne vrijednosti koje nam je otkrio Gospodar jeste da pokaže osobine koje te moralne vrijednosti nalažu i da zavrijedi koliko god može Božijeg odobravanja. “Oni u Allaha i u onaj svijet vjeruju i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i jedva čekaju da učine dobročinstvo; oni su čestiti.” (Sura Ali Imran, 114)
Postoje različiti načini da se pripreme i ohrabre vjernici. Ohrabrivanje nekoga da čini dobra djela možda može i nama donijeti nagradu kod Gospodara. Zbog toga, moramo raditi sve što možemo da podržimo vjernike i ohrabrimo ih da rade još više kako bi vjernici bili nagrađeni na onom svijetu.
Arab News:
