Ljudima je najteže vjerovati nekome. Mogu sklapati prijateljstva s ljudima čija su razmišljanja slična njihovom, njihovim pogledima i ličnostima, i uslovno rečeno, osjećaju ljubav i poštovanje prema tim ljudma. Ipak, kad se desi nešto što iziskuje da pokažu da im zaista vjeruju, oni se odmah povlače.
Ne vjeruju u potpunosti nikome osim samima sebi. Niti svojim supružnicima, ni svojim roditeljima, ni svojoj djeci, ni svojim prijateljima ni rođacima. Svakodnevno možemo čuti priču kako ljudi koji su u braku godnama još uvijek ne vjeruju jedno drugome. Izreke kao što su „ne bi trebao vjerovati ni vlastitom ocu“ veoma jasno ukazuju da ljudi sa skepticizmom gledaju čak i na svoje najbliže srodnike.
Ljudi prožive cijele živote s ovakvim nepovjerenjem i tretiraju ljude koji ih okružuju s jednakom sumnjom i nelagodom.
Postoji naravno vrlo visok stepen ispravnosti u toj nelagodi koju ljudi osjećaju. Iz razloga što neki priljatelji koji tvrde da su vam najbliži, ljudi u braku koji su se vezali jedni druge zavjetom odanosti ili čak članovi iste porodice, mogu lahko ogovarati jedni druge, krišom posmatrati i sumnjati jedni u druge. Ne vide nikakvu štetu u tome što lažu jedni drugima čak i o najobičnijim stvarima. Nikada ne povjeravaju jedni drugima nešto vrijedno, neku imovinu, bogatstvo ili novac. Nikada ne registruju imovinu jedni na druge. Čak ni u neizbježnim situacijama oni ne mogu dati jedni drugima svoj novčanik, torbu ili ključeve svojih kuća. Žive u strahu da će se, oni koji su im najbliži, s njima poigrati i zabiti im nož u leđa.
Zbog svega navedenog, prihvatljivo je sa poteškoćom pristajati da vjerujete ljudima koji žive u neznanju. Ovo je zbog toga što postoje opravdani razlozi za takvo nepovjerenje. Međutim, nema objašnjenja za oklijevanje da vjerujete muslimanima. Zato što su muslimani ljudi koji ostaju izvan svih ovih krugova koje su ljudi navikli da viđaju u svom okruženju. Zato što se muslimani boje Allaha. Oni znaju da će polagati račun za sve dobro i sve loše što su učinili na Ahiretu. Iz tog razloga, oni nikada ne lažu. Nikada se ne ponašaju neporistojno prema ljudima. Nikada ne ogovaraju ljude, ne tračaju. Oni su oni koji znaju kako voljeti i biti voljen, koji poznaju najbolje na svijetu prijateljstvo, odanost, vjernost, dobrotu, moral. Nikada ne govore stvari koje neće uraditi. Nikada ne obećavaju ništa što neće ispuniti. Ne čine nepravdu nikome. Nikada ne napadaju nečiji život ili imovinu. Oni požrtvovano štite ono što im je povjereno. Kada im otkrijete tajnu oni to ne prenose ljudima u okruženju. Ne izdaju ljude i nikada ne iskorištavaju povjerenje koje su im ljudi ukazali.
Na poslijetku, neprihvatljivoje da sa poteškoćom vjerujete muslimanu. Očito je da se osobi koja se boji Allaha i kloni se od činjenja nečeg lošeg zbog tog straha, ako se ponaša u skladu s Kur'anom, možete vjerovati bez razmišljanja. Čovjek im komotno može povjeriti svoju imovinu, svoj život, svoje stvari koje smatra najvrijednijima na ovom svijetu, može potpuno vjerovati riječima, ljubavi, poštovanju i odanosti muslimana. U potpunosti se može ukazati povjerenje osobi bez premještanja stvari na drugo, tajno ili nevidljivo mjesto i smatrati da takva osoba neće uzrokovati nikakvu štetu. Potpuno se može vjerovati da ce musliman staviti ispred svojih potreba čuvanje i štićenje svojih prijatelja, suosjećajući se sa njima i obezbjeđujući im materijalnu i duhovnu podršku.
Zato, potpuno je neprikladno za mulslimana da bude sumnjičav prema drugim muslimanima. Zato što je musliman dosljedna osoba. Zbog njegova straha od Allaha on se nikada ne približava lošemu. Musliman pretpostavlja da je svo dobro i ljepota kojih su ljudi svjesni na ovom svijetu u njima samima. Iz tog razloga mjesto u kojem žive muslimani je najsigurnije mjesto od svih. Svemogući Allah objavljuje ovu činjenicu u Kur'anu na slijedeći način:
„Vaši prijatelji su samo Allah i poslanik Njegov i vjernici koji ponizno moltvu obavljau i zekat daju...“ (Sura Al-Ma'ida: 55)
“onaj koji za zaštitnika uzme Allaha i poslanika Njegova i vjernike – pa, Allahova strana ce svakako pobijediti:“ (Sura Al- Ma'ida: 56)
