Hvaliti i veličati Allaha važan je dio vjernikova života, što znači govoriti da je Allah Jedini vrijedan slave i potvrđivati da je On iznad nesavršenosti ili grešaka. To se čini i riječima i srcem. Allah u Kur’anu kaže da su hvala i veličanje djela obožavanja koja praktikuju sva stvorenja:
“Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i onī na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. – On je doista blag i mnogo prašta.” (Sura al-Isra’; 44)
“I grmljavina veliča i hvali Njega, a i meleki, iz strahopoštovanja prema Njemu...” (Sura ar-Ra‘d; 13)
Tokom redovnih molitvi (namaza), koji se obavljaju pet puta dnevno, hvala i veličanje Allaha su obavezni sastavni djelovi. Vjernik ne uređuje Allahove naredbe prema vlastitom nahođenju o njihovoj važnosti. On ne smatra da je molitva važnija veličanja Allaha, ili da je post važniji od udjeljivanja milostinje. On se ponizno pokorava svim Allahovim naredbama.
U Kur’anu nam Allah otkriva da je stvorio čovjeka samo da bi Njega obožavao, pa je stoga najvažnija dužnost muslimana da veliča Allaha onako kako On naređuje. Istovremeno, veličanje i hvala Allaha u jutarnjem i poslijepodnevnom periodu su posebno naglašene dužnosti u Kur’anskim ajetima.
