Još jedno stanovište koje je Allahu mrsko jeste pretvaranje onoga što bi trebalo biti dobro djelo u hvalisanje. Udjeljivanje samo s ciljem sticanja pohvale ili drugih ovosvjetskih koristi je karakteristika svojstvena nevjernicima i licemjerima, kao što je u Kur'anu i opisano:
„i one koji troše imanja svoja da se pred svijetom pokažu, a ni u Allaha ni u onaj svijet ne vjeruju. – A kome je šejtan drug, zao mu je drug!“ (Sura an-Nisa’; 38)
Dok udjeljuje radi Allaha, vjernik bi trebalo da obrati pažnju da ne očekuje ništa drugo osim da mu Allah prihvati dobro djelo. Ne smije pasti pod utjecaj šejtanovih sugestija koji mu šapuće: „Neka ne kažu da ja nikada ne udjeljujem,“ „Neka vide da sam ja jako bogobojazan,“ „Trebalo bi da me više vole i poštuju,“ ili „Trebalo bi da mi dodjele poziciju i ugled,“ te da tako uništi svoje dobro djelo pretvarajući ga u ilolopoklonstvo, odnosno širk, što ćeu konačnici dovesti u opasnost njegov život na Ahiretu.
