Glavni razlog krvoprolića u islamskom svijetu danas su sukobi među muslimanima. Nasuprot samoj pouci Kur’ana, neki muslimani posmatraju jedni druge kao neprijatelje. Samo na osnovu ovog pogrešnog stava, oni smatraju opravdanim da se međusobno ubijaju i da proljevaju krv jedni drugih.
Ipak, ugnjetavanje i pokolj muslimana u svakom dijelu svijeta bi se moglo momentalno okončati uspostavljanjem unije islamskih zemalja. U toj uniji, iako bi nezavisnost i granice država članica ostale netaknute, one bi bile ujedinjene zajedničkom islamskom kulturom i razvijale zajedničke vrijednosti.
Danas, međutim, većinom zbog sektaških nesuglasica, muslimani su razjedinjeni i sa distance posmatraju progone.
U Kur’anu, Allah zapovijeda svim muslimanima da budu ujedinjeni i da se zajednički intelektualno bore protiv ugnjetavanja na svijetu. Uprkos ovoj jasnoj obavezi, muslimani ne uspijevaju ispuniti važnu zapovijed zbog konstantnih sukoba i nesuglasica među njima samima.
Božija knjiga muslimana je Časni Kur’an, u kojoj Bog objavljuje sve ono što je nedozvoljeno i što je dozvoljeno Njegovim robovima. Prema Kur’anu, muslimani su braća, a bilo kakva svađa ili razdor među braćom su neprihvatljivi.
Islam naglašava ono što ujedinjuje ljude, a ne ono što ih udaljava jedne od drugih. Preferira se suživot, saradnja i opredjeljenje za zajednički jezik radi dobrobiti cijelog čovječanstva, a ne razdvajanje, jednostranost i samodostatnost.
Fokusiranje na odstupanja i razlike među školama islama (meshebima) neće donijeti ništa pozitivno za bilo kojeg pojedinca u islamskom svijetu. Dobrobit za islamski svijet leži u duhu jedinstva i solidarnosti koji se promoviraju u Kur’anu.
I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih. (Kur’an, Sura Al-'Anfāl, 46)
U islamskom svijetu prevladava tendencija okrivljavanja Zapada za nedaće muslimana. Pravu krivicu, zapravo, snosi sam islamski svijet koji nije bio u stanju da izbjegne zamku razjedinjenosti.
Uspostavljanje jedinstva, kao što Bog i naređuje u Kur’anu i života u skadu s pravim islamskim konceptom koji je tamo opisan, brzo bi raspršilo sve tamne oblake nad islamskim svijetom. To je rješenje koje nam Allah daje u Kur’anu.
Nevjernici jedni s drugima surađuju. Ne postupite li tako, nastaće smutnja na Zemlji i nered veliki. (Kur’an, Sura Al-'Anfāl, 73)
Najveće dostignuće islamskog svijeta bi bilo da ne dozvoli nikakve konflikte među meshebima niti rasama, te da iznađe zajednički jezik. Takvo jedinstvo bi bilo sredstvo pomoću kojeg bi se širila ljepota islama cijelom tom regijom.
Ovakvo jedinstvo će osigurati rješenje unutrašnjih problema i spriječiti druge države da interveniraju u unutrašnje probleme muslimana. Nadalje, ovakvo jedinstvo će biti sredstvo putem kojeg će se svi sukobi različitih mesheba – kao i građanski ratovi i sve veći nemiri – efektivno okončati.
Islamski svijet bi trebalo da ima na umu da može ostati ujedinjen, poput jednog tijela, samo ako se integrišu oko jednog centra. Baš kao što je naš učitelj Bediuzzaman Said Nursi i napisao u “Odsjajima” (21. odsjaj) u “Kolekciji rasprava o odsjajima”, kada postoji jedinstvo svi organi tijela se osjećaju ugodno i funkcionišu kao zupčanici u fabrikama, upotpunjeno i usklađeno.
Prema islamskim moralnim standardima jedna se ruka ne takmiči s drugom, jedno oko ne kritikuje drugo, jezik ne prigovara uhu, srce ne otkriva greške duše, već upravo suprotno, svi oni se nadopunjavaju i pokrivaju nedostatke jedni drugih kako bi mogli obezbjediti ispunjenje svih svojih potreba.
Ukratko: prava svih ljudi u islamskom svijetu će biti zaštićena, sva diskriminacija, nepravednost i ugnjetavanje će se okončati i iz toga će proizaći nevjerovatno snažna politička, socijalna i ekonomska moć.
U islamskom svijetu postoje različite tradicije, što je potpuno normalno. Ipak, to ne smije biti uzrok razdora jer je važno da se te različitosti skupe oko jedinstva u vjeri i solidarnosti prema drugačijem.
Prema islamskim moralnim standardima muslimani uvijek moraju imati na umu da su braća. Njihova rasa, jezik, nacija ili mesheb ne mijenjaju tu činjenicu. Dakle, različitosti u islamskom svijetu se moraju posmatrati kao izvor bogatstva. Te različitosti ne smiju biti uzrokom podijela i sukoba koji će udaljiti muslimane jedne od drugih.
Jedistvo muslimana je ključno za dobrobit svakog muslimana na svijetu. U nedostatku tog jedinstva, muslimanski svijet samo može očekivati još više razdora.
Članak Adnana Oktara objavljen u “Harakah Daily”(Malezija) i u malezijskom “Insider-u.”
http://en.harakahdaily.net/index.php/headline/8220-disunity-the-reason-
behind-the-bloodshed-in-the-islamic-world.html
http://www.themalaysianinsider.com/sideviews/article/disunity-
behind-troubles-in-the-islamic-world-harun-yahya
