Dok se na Bliskom istoku razmatraju novi napadi i primirja, prljavi rat i dalje bjesni, nastavlja se granatiranje bolnica i stambenih područja, kao i nemilosrdno ubijanje civila. Dolazi rijeka izbjeglica iz Sirije koje žele spasiti svoj život i koji se pri tome suočavaju sa još većim brojem nevolja. Problem izbjeglica kojem je Evropa zatvorila vrata, a koji je sada Turska preuzela na sebe, ukazuje na to da je svijet pao na ispitu „čovječnosti“. Ujedinjene Nacije i Evropska Unija su možda skinule sa sebe odgovornost koju imaju prema Turskoj riječima „Mi ih nećemo primiti, pomoći im, niti ćemo im dati novac, a vi im morate otvoriti vrata“, ali historija to nikada neće zaboraviti.
Već više puta sam razmatrao problem izbjeglica u ovoj kolumni i tako ću i nastaviti. Pitanje koje je na razmatranju u današnjoj kolumni tiče se još jednog ogromnog problema koji se pojavio sa problemom izbjeglica, a to je je rasizam. Možemo se zapitati da li ovaj, sve veći problem u Evropi, donosi više nevolje izbjeglicama ili samoj Evropi.
Prošlogodišnja izborna pobjeda Nacionalne fronte u Francuskoj pokazala je koliko je zapravo jak sve veći trend rasizma u Evropi. Sistem ideja koje su dovele do rasizma i naročito islamofobije, pronašao je pogodno tlo u Evropi; reakcija koju smo vidjeli u odnosu prema izbjeglicama poslužila je svrsi pojedinih političkih grupa.
Ova situacija se ne odnosi samo na Francusku. Prema anketama koje je Istraživački centar Pew sproveo u novembru 2015. godine u sedam država Evropske Unije, averzija prema manjinama odnosila se najviše na Rome, muslimane i jevreje. To je posebno bilo očito u zemljama koje su pružale podršku desničarskim partijama, kao što su Grčka, Italija i Poljska. Osim toga, političari iz tog miljea imali su vrlo neprijateljsku retoriku. Na primjer, riječi parlamentarca Sorena Espersena iz Danske narodne partije: „Hajde da bombardujemo žene i djecu tamo gdje se nalazi Daesh“, pojasnile su mnogo toga.
Ovakva situacija je pogoršala rasističke tendencije u pojedinim evropskim državama. Rasistička propaganda od strane izvjesnih desničarskih pokreta u Evropi je blizu toga da postane zakonita. Jedan građanin Njemačke koji je razgovarao sa novinarima Sputnika, tvrdi da njemačka policija toleriše rasistička okupljanja i da je bespotrebno stroga prema strancima.
„Obično u Njemačkoj policajac nikada ne dozvoljava okupljanja, bez obzira na to da li je na skupu prisutno 20 ili hiljadu ljudi. Stoga on u tom slučaju mobilizira cijelu policijsku jedinicu. Međutim, takvo nešto se ne dešava onda kada su u pitanju okupljanja rasističkih organizacija i pokreta radikalne desnice. Ovi ljudi organizuju marševe koji podsjećaju na nacističke marševe sa bakljama prije Drugog svjetskog rata. Dok policija samo posmatra te nezakonite marševe, migrantski kampovi gore...“
Ozan Ceyhun, član Evropskog parlamenta, kaže da su predrasude prema muslimanima i izbjeglicama dovele do toga da više od 100 mjesta u parlamentu zauzimaju političari koji su islamofobi i rasisti. Ceyhun također kaže da ove predrasude u stvari ne škode muslimanima ili izbjeglicama, nego demokratiji Evropske Unije. On dodaje:“ Neprestano vidimo štetu koju rasistička politika nanosi evropskoj demokratiji na izborima. Kada nestanu stranke centra, ekstremna desnica ili rasističke snage će još više ojačati.“
Pravi problem za Evropu jeste šutnja kada je u pitanju rasistička politika. Ovakav rasistički mentalitet je porastu u Evropi 2015. godine upravo zbog šutnje koja će se nastaviti i u 2016. godini.
Sve veće neprijateljstvo prema strancima, izbjeglicama, a naročito prema muslimanima, sada je postalo ono što razjedinjava evropsko društvo. Većina ljudi su nesretni i osjećaju se neugodno u evropskim zemljama, budući da su izgubili osjećaj povezanosti i solidarnosti. Činjenica da se Evropa, koja služi kao primjer divne civilizacije, sada našla u ovakvoj situaciji, može vrlo lako dovesti svijet koji već pati do još veće katastrofe. Sve veće rasističke tendencije u Evropi mogu naškoditi samom kontinentu i demokratiji.
Osim toga, ne bismo smjeli zaboraviti da svaki govor mržnje povlači za sobom jos više mržnje. Svi oni koji podržavaju rasističku retoriku u Evropi ne bi smjeli zaboraviti da takva retorika nikada ne može smanjiti terorizam, nego ga može samo pojačati. Jezik mržnje je poput hrane terorističkoj ideologiji, te će on uvijek samo privući još više terorizma. Na taj način će se potaknuti nasilje, a jasno je da takav trend nikada ne može rezultirati mirom i srećom, nego naprotiv, takvo nešto će uvijek rezultirati strahom i još većim bijesom.
Kao rezultat svega toga, mirne manjine se također mogu naljutiti i pobuniti se. Poznato je da masovna psihologija može poslužiti kao okidač za klimu u kojoj ljudi postaju nasilni. Upravo zbog toga, bilo kakva politika koja se služi provokacijama je izuzetno opasna.
Nikada ne bismo željeli da Evropa dođe u situaciju da se bavi ovako užasnim scenarijom. Stoga je vrlo važno da narodi Evrope i političari donesu odluke koje će spriječiti terorizam. Moraju imati na umu da se terorizam neće završiti sa neprijeteljstvom prema muslimanima ili strancima; naprotiv, takav stav će izazvati negodovanje među mirnim muslimanima i strancima u zemlji, te stvoriti neugodnosti u čitavom društvu. Mržnja koja dolazi sa jedne strane nestaje ukoliko nema odgovora sa druge strane. Evropljani koji su godinama bili pioniri civilizacije, postigli su ovo više puta u historiji. Upravo zato bi oni trebali imati isti civilizirani pristup kada je u pitanju terorizam, te spriječiti eskalaciju politike mržnje dok nije prekasno za to.
Bosnia Times:
