Kada je koncept rata protiv terorizma prvi put predstavljen, zagovornici ovog pokreta su bili mišljenja da će se ovaj problem riješiti za vrlo kratko vrijeme uz napredno naoraužanje, te su vjerovali da će preko noći uspostaviti demokratiju na Bliskom istoku. Muslimanske države su bile njihova odabrana meta, a niko nije pitao muslimane za mišljenje. Obrušili su mora bombi na muslimanske države pod izgovorom da se bore protiv terorizma. Pokušali su uvesti demokratiju uz ponmoć državnih udara i nemira, ali ni jednom nisu zastali i zapitali se šta bi zapravo muslimani željeli. Stoga, iz istog razloga zbog kojeg su pogrešno bili ubijeđeni da je terorizam prijetnja kratkog roka, nisu uspjeli ni uvesti demokratiju na Bliski istok.
Neki zapadnjački krugovi tek treba da spoznaju ovu stratešku grešku, tj. da to sebi priznaju. Zato što ne uspijevaju da shvate da su radikalne organizacije zapravo reakcija – čija je pokretačka sila većinom osveta – neke od ovih zemalja pokušavaju razviti protiv-reakcije na njih. Zbog svoje mržnje ka radikalizmu, desničarski elementi i njihovi simpatizeri su objavili rat svim muslimanima. Pretpostavljaju da je rješenje da omoguće i upotrijebe još više naoružanja na Bliskom istoku. Pravo rješenje koje može okončati radikalizam se ignoriše, te se zbog toga svi muslimani smatraju neprijateljima.
Vijeće za vanjske poslove i ministri odbrane Evropske unije su nedavno ubijedili Brisel da razmatra problem “struktuiranja evropske odbrane”. U izjavi koju su dali nakon sastanka objavljeno je da su ministri vanjskih poslova i odbrane EU zacementirali svoju suradnju u odbrani, te da će uslijediti nastavak suradnje, indicirajući da je cilj zaštita građana EU. Izjava je također značila da će EU preuzeti veću odgovornost za svoju sigurnost i odbranu. Uprkos tome, projekat uspostavljanja jedinstvenog sistema odbrane EU, koji se skrivao iza snage organizacije sjevernoatlanskog vojnog saveza (NATO-a) od njegova osnivanja, smatrala se nerealnom po analizama iz perspektive odbrane. Bit će korisno spoznati istinsku stvrhu ove inicijative. EU je subject koji NATO štiti, iako je izvan dometa ikakvih eksternih napada. Ideja osnaživanja odbrane je svakako jedno od prava svake države. Ipak, pokušaji se ovdje odnose uglavnom na zaštitu od “unutrašnjih prijetnji”. Iako su pomenute unutrašnje prijetnje uzrokovane radikalizmom, njihov obim je proširen da uključi muslimane, a posebno izbjeglice koje su morale napustiti domovinu.
Naravno, ovaj pokušaj targetira i neke prekogranične ciljeve. Jedna od ključnih usvojenih rezolucija na sastanku jeste formiranje specijalnog tijela koje će imati dužnosti upravljanja misijom EU vojne obuke u Demokratskoj republici Kongo, Maliju i Somaliji. Politička, trgovinska i vojna dominacija EU je posebno poznata u Africi. Ono što EU želi ostvariti ovim jeste jačanje vojne dominacije u Africi. Treba se prisjetiti da su brojni radikalni i politički pokreti u Africi većinom ugušeni nasiljem uz uplitanje Evrope. Iako već žive vrlo teško, afrički narod se suočava sa dodatnim nedaćama radikalizma, u atmosferi prožetoj nasiljem. Nasilje iziskuje samo još nasilja.
Općenito govoreći, ne bi bilo pogrešno pripisati kao glavni cilj ove defanzivne alijanse – koja treba biti formirana u okviru organa EU, neovisno od NATOa – islam. Postepeno se priklanjajući radikalnoj desnici, administracija EU usvaja ton koji je sve više zabrinjavajući iz dana u dan, do mjere da se ne mogu čak ni pomiriti međusobno. Bijesna upozorenja pojedinih organa ka izbjeglicama muslimanima ukazuju na činjenicu da pojedini čelnici EU nisu razumijeli borbu protiv terorizma i da su strašno pogriješili zauzimajući stav protiv islama.
Projekat za zajedničko odbrambeno organizovanje znači više vojnika, oružja, bombi i bijesa. Evropa vjeruje da će ih ovo zaštititi od radikalizma. Pod velom ovakve zablude, Evropa očito još mora da shvati da se radikalizam hrani oružjem i bijesom. Nikako ne uspijeva uzeti u obzir činjenicu da ovo neće zastrašiti radikale, već, naprotiv, da će im dati argumente za osvetničke poteze, što će dovesti do atmosfere nezadovoljstva i nepovjerenja i među onim miroljubivim muslimanima. Evropski je kontinent dom mnogobrojnim muslimanima. Muslmani koji imaju osjećaj da su isključeni na ovom kontinentu će znatno naštetiti duhu jedinstva i solidarnosti, a Evropska Unija koja je značajno izgubila integritet će time značajno oslabiti. To nije utješan pejzaž, kako za Evropu, rako ni za ostatak svijeta.
Ukoliko bi neki zapadnjaci zaista željeli da se izbore protiv radikalizma i zaista tome težili iz humanitarnih razloga i zarad mira, onda bi trebali potražiti rješenje u alijansi s muslimanima. Da bi stigli do rješenja, trebalo bi da se konsultuju sa istinskim muslimanima i da teže tome da nauče nešto o pogrešnosti radikalizma iz izvora pravog islama. Krovni model koji pokušava nametnutu svoje vrijednosti i unijeti mržnju dok to čini, nikada neće biri uspješan. U konačnici neće postići ništa, a istovremeno će inspirisati još mržnje.
Neke grupe pokušavaju pomoći ovim pojedincima tako što će sakriti okolnosti nasilja pod krinkom borbe protiv radikalizma. Ipak, or su isti oni koji potiču muslimane da se bore jedni protiv drugih. Dakle, postoji strateški plan od početka. Međutim, ikako se neće ostvariti, potpuno je jasno da takav plan uzrokuje pustoš u muslimanskom svijetu. Stoga je zadatak koji još jednom moraju preuzeti istinski muslimani koji moraju poslužiti kao model za usvajanje puta ljubavi i jedinstva međusobno i pokazati kako su nepokolebljivi. To će biti dobra lekcija onima koji su zlonamjerni, posebno ka islamskom svijetu. Vrata radikalizma će se zatvoriti, i postavit će se primjer onima koji misle da se mržnjom može riješriti sve. To će također biti prvi korak ka mirnom okruženju koje će uključivati i zapad, također.
Članak Adnana Oktara u “Cazin Net” :
https://www.cazin.net/vijesti/harun-yahya-strateska-greska-zapada
