„O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenoga roka. I neka jedan pisar između vas to vjerno napiše i neka se pisar ne uzdržava da napiše, ta Allah ga je poučio; neka on piše, a dužnik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji ništa od toga. A ako je dužnik rasipnik ili slab, ili ako nije u stanju u pero kazivati, onda neka kazuje njegov staratelj, i to vjerno. I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvaćate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti. Svjedoci se trebaju na svaki poziv odazivati. I neka vam ne bude mrsko da ga utanačite pismeno, bio mali ili veliki, s naznakom roka vraćanja. To vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedočenja jače, i da ne sumnjate – bolje; ali, ako je riječ o robi koju iz ruke u ruku obrćete, onda nećete zgriješiti ako to ne zapišete. Navedite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zaključujete i neka ne bude oštećen ni pisar, ni svjedok. A ako to učinite, onda ste zgriješili. I bojte se Allaha – Allah vas uči, i Allah sve zna.” (Sura al-Baqara; 282)
Ovim nam ajetom Allah jasno kazuje da vjernici moraju voditi računa o dugovanjima. Vjernici ne smiju zanemarivati ovu naredbu zbog srodstva, pretpostavke poštenja ili prijateljstva. Ova se naredba odnosi na sve, bez obzira i na to koliki iznos duga bio, jer od ove naredbe niko nije izuzet. Stoga, iskreni vjernici bi trebalo da se ponašaju u skladu sa ovom naredbom Kur'ana, bez imalo rezerve.
Allah nam jasno daje do znanja da je ova predostrožnost najbolji način da se eliminišu sumnje, nesporazumi ili nepravda u budućnosti. Ne postoji razlog da se ne ponašamo onako kako je ovim ajetom naređeno.
