Naš svijet je kompleksan. Od istoka do zapada, od juga do sjevera, ne postoji dio svijeta koji može izbjeći strašnu oluju koja briše sve pred sobom.
Očito je da su razlozi za to isuviše mnogobrojni da bi se ovdje mogli navesti. Međutim, postoji jedan razlog čija se uloga u svemu tome ne može ignorisati. Ljudi su obično okrenuti ka onom negativnom. Oni najčešće vide ono loše prije nego što primjete nešto dobro. Obično se skoncentrišu na pogreške umjesto na sve ono što je učinjeno dobro. Imaju tendenciju da se prisjećaju svih loših uspomena umjesto da se sjećaju samo onih dobrih. Ova tendencija da nas privlači ono negativno, da jadikujemo u samosažaljenju, da biramo tamu prije nego svjetlost, da nam se čini da je čaša poluprazna, a ne polupuna, sve ovo donosi samo još više sumnje, tame i mržnje prema svijetu.
Maya Angelou, pjesnikinja koja je bila nominovana za Pulitzerovu nagradu, mudro je ovo objasnila u sljedećem citatu: „Mržnja je izazvala jako puno problema u svijetu, ali još nijedan nije riješila.“ Sve ovo je tačno, ali iznenađuje činjenica da je svijet izgleda odlučan da iznova pravi iste greške i da nikada ne pokuša krenuti nekim drugim putem.
Čak i na internetu, većina ljudi pokazuje ovu lošiju stranu sebe. Oni kore jedni druge, sumnjičavost i nepovjerenje se očituju u njihovim komentarima, interpretacijama i pogledima na druge. Oni ni u jednom trenutku ne pomišljaju na mogućnost da dobro zaista postoji u situaciji kojoj pristupaju s tolikom količinom mržnje.
Zanimljivo je to da nas većinu vremena drugi ohrabruju da razmišljamo na ovaj način. Ako se sjetimo svog djetinjstva, znamo kako su nas učili da postoje naši „prijatelji i neprijatelji“ i to uz priče iz historije koje su objašnjavale kako su nam „drugi“ nanijeli zlo. Osjećaji koje su izazvale te priče postaju intenzivniji kako starimo i kako i dalje bivamo podvrgnuti istim vijestima. Od izvještaja o tome kako „drugi“ krše naša prava, do toga da je sasvim uobičajeno vrijeđati slavne osobe u medijima, običan čovjek se stalno susreće sa dozom negativnosti, nepovjerenja i mržnje, zbog čega i on sam postaje lovac spreman da okine i uništava.
Šta se dešava kao posljedica toga? Ako krenemo od samog dna, takvo neprijateljstvo se širi među zajednicama, državama, svjetskim vođama, te pogoršava postojeće probleme, kao da ih već nema dovoljno.
Bog nas u Kur'anu savjetuje da ne razmišljamo na takav način: „O narode moj“ – govorio im je on – „zašto tražite da vas stigne kazna prije nego što se pokajete? Zašto od Allaha ne tražite oprosta, da bi vam se ukazala milost?“ (Kur'an, 27:46)
Ljudi su vrijedna stvorenja. Svaka duša je bitna. Svaka osoba ima svijest o tome šta je dobro, ali i nagone koji stalno vuku ka zlu. Dobrota jedne osobe ovisi o tome koja će strana pobijediti. Ako pristupamo jedni drugima sa ljubavlju, oprostom i pozitivnim razmišljanjima, možemo pomoći jedni drugima i potaknuti jedni druge da budemo što bolji.
Svi smo mi samo ljudi; zato pravimo greške, ali ih isto tako možemo ispraviti. Sposobni smo da rasuđujemo. Ako prilazimo jedni drugima sa ljubavlju, razumijevanjem, suosjećanjem i ljubaznošću, možemo shvatiti da je gotovo svaki čovjek u stvari duša kojoj su potrebni ljubav i razumijevanje, te da je u stanju rasuđivati.
Američki pisac, John Steibeck , dao je objašnjenje za ovo. On je rekao: „Pokušajte razumjeti ljude. Ako razumijete jedni druge, bit ćete ljubazni jedni prema drugima. Poznavanje osobe nikada ne vodi ka mržnji, nego gotovo uvijek vodi ka ljubavi.“ To je tačno, osim u nekim ekstremnim slučajevima ili kada su u pitanju ljudi sa ogromnim psihološkim problemima. U većini slučajeva ispostavit će se da je u pitanju dobra osoba koja želi ljubav i razumijevanje. Čim priđemo jedni drugima bez sumnjičavosti, te sa odlučnošću da razumijemo, oprostimo i volimo, vidjet ćemo razloge za sve što nas je prethodno ljutilo: čak i onda kada se to ne desi, zašto ne bismo bili „veći ljudi“ i oprostili?
Nauka također podržava „oprost“. Prema jednoj studiji, ukoliko oprostite i zaboravite, vjerovatno ćete imati niži krvni pritisak, jači imuni sistem, pad hormona stresa. Bolovi u leđima, problemi sa stomakom i glavobolje bi mogli nestati. Osim toga, smanjit ćete ljutnju, ogorčenost, žaljenje, depresiju i sve druge negativne emocije koje su uzrokovane činjenicom da ne možete oprostiti.
Profesorica psihologije na univerzitetu Hope, Charlotte VanOyen je u studiji koja je rađena 2001. godine, pratila fiziološke odgovore 71 studenta koji su se držali nepravde koje im je učinjena, ili koji su zamišljali kako opraštaju onima koji su im nanijelo zlo.
„ Oni koji nisu mogli oprostiti, imali su povišen krvni pritisak, srce im je ubrzano kucalo i negativni osjećaji su rasli,“ kaže profesorica VanOyen.
„Suprotno njima, oni koji su bili u stanju oprostiti, imali su dosta smirenije osjećaje i fizičke odgovore. Čini se da nemogućnost oprosta utiče na nas u emotivnom i fiziološkom smislu. Opraštanje može smanjiti negativne utjecaje.“
Dakle, da li iznenađuje činjenica da su depresija i problemi uzrokovani stresom tako uobičajeni u današnjem svijetu, kada se čini da možemo opstati samo ukoliko smo sumnjičavi, ako ne volimo druge i ako smo sebični? To nije svijet kakav Bog želi za nas. Bog želi da volimo i da opraštamo jedni drugima. To je ono što je potrebno našoj duši i jedini način da budemo sretni. Ako se protivimo onome što je potrebno našoj duši, ako krenemo protiv svoje prirode koja je stvorena da bude voljena i da oprašta, mi ćemo biti oni koji će patiti. Zato donesimo odluku: hajde da posmatramo jedni druge kao ljude koji je stvorio Bog. Hajde da oprostimo jedni drugima na greškama koje smo napravili. Nemojmo se zanositi ljutnjom, mržnjom i negativnosti. Kada svako od nas počne da se mijenja, svijet će se također promijeniti u puno ljepše i mirnije mjesto za sve nas.
Arab News & News Rescue & CazinNet:
http://www.arabnews.com/islam-perspective/news/706921
http://newsrescue.com/bury-hatred-make-world-better-place/%23axzz3SSDZpcbW
http://www.cazin.net/vijesti/clanak/sahranite-mrznju-kako-bi-svijet-bio-ljepsi
