Sve eksplozije uzrokuju štetu na postojećim uređenjima i njihov je efekat uvijek destruktivan.
Postoji samo jedna eksplozja za koju ovo ne vrijedi:
- Veliki prasak ili Big bang
Prema teoriji Velikog praska univerzum je nastao nakon jedne ogromne eksplozije. U normalnim okolnostima, eksplozije guraju materiju prema vani i uništavaju je. Ipak, Veliki prasak je imao potpuno suprotan efekat. Učinio je da se dijelovi materije međusobno spajaju i tako sačine cijele galaksije.
Marerija koja je nastala Velikim praskom stekla je “izvanrednu” formu i pravilnost. Posredstvom te eksplozije, planete, galaksije i zvijezde su formirane besprijekorno.
Besprijekoran red i ravnoteža u Velikom prasku, koji su dokazani modernism naučnim otkrićima, definitivno dokazuju da je univerzum stvorio Svemogući Allah.
Tražim Allahovu zaštitu od prokletog šejtana;
On [Allah] je stvoritelj nebesa i Zemlje. (Sura al-An’am, 101)
Jedna od dimenzija zapanjujuće delikatnog reda u Velikom prasku je njegova brzina.
Brzina širenja univerzuma je izračunata i određena s nevjerovatnim senzibilitetom, potpuno je usavršena:
- Brzina širenja univerzuma je toliko osjetljiva da bi, samo da je stopa širenja u jednoj sekundi nakon Velikog praska bila manja za samo jedan dio od sto hiljada miliona miliona, cijeli bi se univerzum urušio i nikada ne bi dosegao svoje sadašnje stanje.
- Da se univerzum širio samo malo brže nakon Velikog praska sva postojeća materija bi naprosto bila raštrkana i nestala bi.
- Da je brzina eksplozije bila samo i za jedan djelić od 10-18 drugačija, i to bi bilo sasvim dovoljno za uništenje ravnoteže.
- Da je gustoća univerzuma bila samo malo veća, onda se on uopšte ne bi mogao širiti, opet bi se skupio u jednu jedinu tačku.
- Da je gustoća univerzuma bila samo malo manja, onda bi se univerzum širio najvećom mogućom brzinom i u tom slučaju se čestice atoma ne bi uspjele privući i povezati jedna s drugom, a zvijezde i galaksije se nikada ne bi formirale.
Ovi osjetljivi balansi, besprijekorni univerzum, sistemi unutar univerzuma, zvijezde, Zemlja i svi ljudi, svo drveće, životinje, cvijeće i druga živa bića na Zemlji ne bi mogli nastati spontanom kombinacijom atoma u centru nasumične eksplozije. Svi ovi detalji koje primjećujemo, kuda god da pogledamo, dokazi su postojanja Svemogućeg Allaha.
Nauka dokazuje stvaranje. Allah definitivno postoji. On je Jedini Gospodar neba, Zemlje i čudesne ravnoteže u univerzumu. Allah je univerzum stvorio od ničega.
Ovaj zaključak, koji je moderna nauka tek sada dokučila, objavljen je u Kur’anu prije 1400 godina:
Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda univerzumom zagospodario; On tamom noći prekriva dan, koja ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova. (Sura al-A’raf, 54)
