Ljudska bića su stvorena da uživaju u ljepoti i sa željom da žive sretni i u blagostanju. Dakle, potpuno je normalno da čovjek želi da se riješi neprijatnih situacija što prije, ili da ih pretvori u one prijatne. Ustvari, smirenosti i zdrav duh su važan faktor za zdrav um, ali i tijelo. To se može postići živeći u skladu s Kur'anom.
To je razlogom što neke ljude koji se povode za osjećanjima, prohtjevima i strastima, bez obzira na Kur'ansko učenje, progoni tuga, zabrinutost i strah. Kada neko ne razumije prirodu sudbine i šta znači staviti svoj život u Allahove ruke, konstantno će se boriti s anksioznošću koja nastaje jer on ne zna šta bi se moglo desiti njemu ili onima bliskim njemu, u bilo kojem trenutku. Ipak, ako živi u skladu s religijom koji je Allah izabrao za njega i u skladu s moralnim smjernicama Kur'ana, nikada neće iskusiti ovakvu anksioznozt ili sličnu poteškoću. Allah ovo objavljuje svom poslaniku riječima:
...Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti… (Sura Ta Ha, 123-124)
Kao što navedeni ajeti govore, mnogi ljudi se okreću od Allahova upozorenja i, kao rezultat toga, žive u anksioznosti i nesreći. Štaviše, s obzirom da svoje živote baziraju na sujevjerju da se život odvija posredstvom sreće, oni osjećaju žalost jer posmatraju kao prepreke one stvari koji bi u budućnosti mogle biti njihove prednosti. Njihovi umovi su konstantno iziritirani strahom da će biti otpušteni i skončati siromašni, da će biti prevareni ili da će se razboljeti. Kada se nadaju dodvoravanju, boje se da će biti ismijani, kada se nadaju odanosti, boje se da će se morati suočiti s nezahvalnošću. Postanu pesimistični kada se sjete da bi mogli u svakom trenutku čuti lošu vijesti, ili da bi im neko mogao reći nešto neprijatno. Allah otkriva u jedonm od ajeta s kakvom anksioznošću žive oni koji zanemaruju Kur'an:
Onome koga Allah želi uputiti – On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi u zabludi ostaviti – On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi. (Sura Al-An‘am, 125)
Izvor nezadovoljstva
Prirodno je da oni ljudi koji ne žive u skladu s religiskim moralnim vrijednostima osjećaju uznemireno i nespokojno jer provode svoje živote sa onima kojima nedostaju moralne osobine koje Kur'an promovira, kao što su ljubav, saosjećanje, milost, samopožrtvovanje, odanost i skromnost. Živjeti u sistemu punom zla i nepravde, u kojom ljudi ne pomažu jedni drugima bez očekivanja ičega za uzvrat, gdje se prijateljstvo sklapa zbog profita, gdje se čak i na sitne greške reaguje s ljutnjom i gdje se svi jedni prema drugima odnose nepravedno, tračajući i ne iznoseći iskrene stavove, predstavlja izvor nezadovoljstva kod osjećajnih osoba.
Međutim, ako bi ta osoba živjela u okruženju koje joj se dopada, stanje se ne bi mnogo promijenilo. Čak i kada bi bilo mnogo događaja koji bi ih trebali učiniti sretnima, ti emotivni ljudi bi ih svejedno posmatrali s negativne strane. S obzirom da na sve gledaju na takav način, nije važno da li je vrijeme loše ili lijepo, oni sve pretvore u neki od razloga za prigovor. Ilurstracije radi, moglo bi se napisati stranice i stranice primjera kako ovakvi ljudi iznalaze izgovore da bi se osjećali nezadovoljno u svakom momentu. Time se manifestuje ono što Allah kaže u narednom ajetu: "Malo će se oni smijati, a dugo će plakati, biće to kazna za ono što su zaslužili." (Sura at-Tawba, 82)
Osoba koja površno cijeni sutuaciju i reaguje emotivno ne može uvidjeti kako nešto što mu se trenutno dešava moše u konačnici imati povoljan učinak na nju. Uzmite, na primjeri, osobu ojađenu jer je propustila autobus. Kako ona može znati da taj autobus neće imati nesreću samo par trenutaka kasnije? Možda je Allah odredio da ona propusti autobus kao dio njene sudbine čime ona izbjegava nesreću.
Također, kada neuka osoba ne dobije posao koji je željela, osjećat će se neraspoloženo i bezvoljno. Takva osoba smatra da je taj posao najbolje što mu se može desiti, a gubitag istog je za njega najveći gubitak, dok osoba koja vjeruje da je Allah njen prijatelj i zaštitnik zna da je Allah izabrao rješenje koje je najbolje za nju, re će se povinovati njegovoj volji sa zadovoljsvom. Možda bi ta radna sredina naškodila njenom zdravlju, možda je bilo neophodno da ne dobije taj posao jer ju očekuje bolja prilika u skoroj budućnosti.
Ljdui koji ne usvoje životni stil koji ima za cilj Allahovo zadovoljstvo i postizanje Kur'anskih moralnih vrijednosti, imat će pred sobom stotine ili hiljade razloga da budu nezadovoljne i tužne. Razlog ovome je to što ljudi jedino mogu biti istinski sretni ako žive životom koji Allah odobrava, ako služe Allahu iskreno, ako se pažljivo drže njegovih zapovijedi, ako osjećaju ljubav i strahopoštovanje prema Allahu i ukoliko potpuno usvoje moralne vriejdnosti Kur'ana.
Ne postoji drugi put do sreće. Dakle, ljudi koji ne treže sreću u Allahovom zadovoljstvu i Kur'anu, već se okreću ovosvjetskim željama i teže zadovoljiti svoje niske požude će neizbježno biti suočeni s nesrećom i tugom.
Povinovanje sudbini koju je odredio Allah
Većina ljudi smatra da, osim rođenja, smrti i njihova određena momenta, te onoga što je Allah obezbijedio čovjeku, sudbina ne utječe ni na šta više – ne dao Allah. Oni vjeruju da se stvari dešavaju slučajno ili da nisu povezani sa sudbinom. Ova zabluda čini da se bune protiv stvari koje su im predodređenne u skladu s njihovom sudbinom, a to je uzrok njihove melanholije. Oni svaki događaj smatraju preprekom, nečim što im uzrokuje patnju i neugodu. Samim time, rijetki momenti sreće i zadovoljstva u kojima uživaju emotivni ljudi su kratki i prolazni. Upravo u momentu kada im se dešava nešto radosno, oni odluče da se prisjete nečeg tužnog i zapadnu ponovo u svoju depresiju i melanholiju.
Svi ovi faktori su prirodni i neizbježni rezultati života izvan religije i religijskih moralnih vrijednosti. Osoba lišena ljubavi postaje zarobljenik kajanja i melanholije. Također, oni koji žive nemarno, trošeći svoj život ne vodeći računa o Allahovim naredbama i propisima, u vječnom životu biti jako nezadovoljni sobom:
"Gospodaru naš" – reći će – "naši prohtjevi su bili od nas jači, te smo postali narod zalutali.“ (Sura Al-Muminun, 106)
Allah može testirati određene osobe poteškoćama i brigama na ovom svijetu. Ipak, vjernik se ne odaje melanholiji i pesimizmu kada biva suočen s nelagodom koju je Allah stvorio da bi ga testirao. On ne reaguje emotivno. On zna da Allah iskušava njegovo ponašanje prilikom poreškoće.
Ovo je Allahovo obećanje Njegovim robovima:
I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, za njih su dobre vijesti i na ovome i na onome svijetu – Allahove riječi niko ne može izmijeniti – to će, zaista, velik uspjeh biti. (Sura Yunus, 62-64)
Članak Adnana Oktara u Arab News magazinu:
http://www.arabnews.com/islam-perspective/news/656006
