Inteligentna i iskusna osoba, dobro upoznata s Kur'anom može prepoznati čak i manje slabosti i greške u vjerovanju drugih ljudi i posavjetovati ih.
Ovo je hvale vrijedna osobina, ali ipak ne znači da ta osoba i sama ne može pogriješiti. Naprotiv, ona mora težiti izbjegavanju tih istih grešaka, jer u suprotnom će zaslužiti Allahovo nezadovoljstvo a ne nagradu za svoje savjete.
Malo je vjerovatno da će neko ko je sposoban uočiti grešku kod drugih ljudi propustiti da to isto prepozna kod sebe. Bez sumnje, takva je osoba svjesna i svojih propusta i grijeha.
Na primjer, bilo bi licemjerno da lažljivac poziva ljude na istinitost i iskrenost, ili da neko ko ne obavlja molitvu poziva druge ljude da to redovno rade. Savjetodavac koji se boji Allaha će sigurno biti među prvima koji će izbjegavati da čine grijehe.
U Kur'anu je to objašnjeno na slijedeći način:
Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete? (Sura al-Baqara; 44)
Zaključak navedenog ajeta “Zar se opametiti nećete?“ je tu da uputi ljude da čine ono što govore.
Izopačeni porivi, kao na primjer želja za kontrolom drugih, uzrokuju poštivanje i uticaj riječi utemeljenih na licemjernom ponašanju, što nije u skladu s Kur'anskim standardima.
Kada neko savjetuje samo da bi stekao status, poštovanje i divljenje, ta manipulacija problemima u vezi vjere, za vlastitu korist, će ga samo odvesti do razočarenja na Ahiretu. Kada vjernik vidi drugog da čini grešku koju je i on sam počinio, može mu reći da i on lično radi na ispravljanju istog. Onda njih dvoica mogu jedan drugog ohrabrivati u cilju poboljšanja i, čineći to, zaslužiti Allahovo zadovoljstvo.
