Prema stavovima nekih historičara, XX stoljeće je bilo doba komunikacije. Stoljeće u kojem sada živimo se opisuje kao doba informacija. Ipak, talas terora koji je započeo napadima 11. septembra i dosegao svoj vrhunnac s IDIL-om, izaziva zabrinutost da će postati globalan.
Broj akata međunarodnog terorizma je rastao od 1968. do kraja 1980-tih, a onda je počeo opadati. Međutim, došlo je do ogromnog porasta žrtava takvih napada. Broj ljudi ubijenih u međunarodnim terorističkim incidentima 1968. je bio 34, a porastao je na 3,250 u 2001. godini (1). Ovaj broj je značajno veći danas, ukoliko uključimo i događaje poslije arapskog proljeća.
S obzirom na ovu situaciju, teror više nije sigurnosni problem određene regije, nego se efekat talasa prenio na međunarodni nivo. Akti terorizma su sada smrtonosniji i rasprostranjeniji. Dakle, od regionalnog problema, terorizam je danas prijetnja sigurnosti cijelog svijeta.
Postoje brojna istraživanja utjecaja rata na ekonomiju i društvene živote država. Ipak, malo je pažnje posvećeno utjecajima terorizma. S porastom terorističkih akata, kako istraživanja kazuju, osim stradanja ljudi, infrastrukture i saobraćaja, nastaje i indirektna šteta. Šta više, s obzirom da su akti terorizma sporadični i ne mogu se predvidjeti, gotovo je nemoguće poduzeti zaštitne mjere njegova utjecaja na ekonomiju. Teroristički akti danas promptno utječu na berze i tržište nafte, a mogu uzrokovati i promjene navika putovanja i zabrinutost za sigurnost. Terorizam snažno narušava funkcionaisanje finansijskog sistema i nacionalnih ekonomija.
Investicije se smanjuju u državama gdje je terorizam hroničan, turizam se obustavlja, a dotoka inostranog kapitala nema. Terorizam može čak utjecati i na ponašanje potrošača jer ljudi skladište hranu i troše manje. Proizvodna i vanjska trgovina se u tim državama usporavaju. Ogromne sume se preusmjeravaju iz državnog budžeta na borbu protiv terorizma i zaštitu nacionalne sigurnosti. To stvara ekonomske deficite i uzrokuje porast troškova života za građane. S obzirom da trgovina stagnira, ekonomija se smanjuje i nezaposlenost raste.
Zbog svoje ekspanzije i štete koju uzrokuke, države sada posvećuju mnogo više pažnje teroru nego ranije. Kada se razvijaju strategije borbe protiv terorizma, u glavnom je fokus na oružanim odgovorima.
Terorističke organizacije su veoma sposobne da čak i ove oružane napade iskoriste u svojoj propagandi. Posjeduju vještinu da prikažu ove napade kao dokaz opravdanosti njihove borbe. Zbog toga ove organozacije ili jačaju ili nastavljaju svoje aktivnosti prikriveno, što vojnu borbu protiv njih čini manje efektivnom.
Nasuprot jednostavnih i veoma jeftinih taktika ovih grupa, države u borbi protiv njih koriste izuzetno skupe metode, nerealna rješenja i naoružanje. Na primjer, militanti koji se sktivaju po poljanama i pećinama se progone dronovima, ali se ne istražuje ono čega se terorističke organozacije najviše boje. Države se trude da izgrade materijalna rjesenja, ali se nikada ne trude da identifikuku najefektivnije rješenje za sve.
Sve ove organizacije, bilo da su produkt fanatizma poput Boko Harama ili komunističke ideologije kao PKK, targetiraju obrazobne institucije. Oni spaljuju škole, ubijaju prosvjetne radnike i kidnapiju učenike. Ova vrsta ponašanja indicira najbolji način borbe protiv terorista. Terorističke grupe se više boje obrazovnih institucija i učitelja nego državne policije i vojske jer je obrazovanje primarni faktor koji može iskorijeniti razlog zbog kojeg ove organizacije postoje.
Ideologije terorističkih organizacija su neizbježno izrađene na truhlim temeljima. Bilo da zloupotrijebljavaju islam ili da su marksisti ili etnički materijalisti, obrazovanje je najefektnije sredstvo suprotstavaljanja njihovim ideološkim temeljima.
Mladi ljudi u školama trebaju biti educirani protiv ideologija poput marksizma, staljinizma i rasističko-fašističkih organizacija koje lažno tvrde „da su ljudska bića životinje, da postoji borba za perživljavanje i da samo najjači opstaju.“ Mladi ljudi u školama treba da nauče o darvinizmu i materijalizmu, a također moraju biti upoznati i sa naučnim dokazima protiv njih.
Obrazobanje je također najbolje sretstvo u borbi protiv zloupotrebe islama ovih organizacija. Najbolje mjere koje se mogu poduzeti protiv organizacija kakva je IDIL, Boko Haram ili Al-Qaida je da se negiraju njihove izvrnute ideologije kroz obrazovanje. Muslimani su oni koji moraju insistirati na izvršenju ovog zadatka jer su muslimani oni koji mogu najbolje objasniti moralne vrijednosti islama. Umjesto davanja prednosti slabim argumentima i praznoj priči, mislimani moraju objasniti da je ozbiljan grijeh ubiti nevinu osobu prema islamu i da je, u skladu s Kur'anom, potpuno obavezno ponašati se pravedno u svim situacijama, te da ljudi moraju prihvatiti vrijednosti islama, ne kroz brutalnu prisilu, nego zbog ljubaznosti.
Mobilizacija obrazovanja protiv svih terorističkih organizacija, bez obzira šta je njihov ideološki korijen, jesto ono što će spriječiti širenje terora s kojim se susrećemo širom svijeta.
(1) Frey, B., Luechinger, S., Stutzer, A. (2007). Rekapitulacija tragedije: procjena cijene terorizma, Pregledi ekonomskog žurnala.
Članak Adnana Oktara objavljen u New Era i Daily Mail:
http://www.dailymailnews.com/2014/10/17/columns-articles/1.php
