Prošle sedmice teroristi su ponovo napali Ankaru. Srce Turske je napadnuto već treći put od oktobra 2015. godine. Kao što je to bio slučaj sa svakim drugim kukavičkim napadom, i ovoga puta su meta bili civili.
Teroristička organizacija PKK (Radnička partija Kurdistana) stoji iza ovog napada. On je bio odgovor na operacije koje se vode na turskoj granici. Možda je terorizam nova pojava u svijetu, ali narod Turske se već desetljećima bori protiv ovog zla. PKK je možda promijenila svoju strategiju, u smislu da sada izvodi napade i u gradovima, ali to je samo dovelo do duhovnog buđenja turskog naroda.
Nakon ovog posljednjeg napada, turski narod je postigao konsenzus o pravednosti operacija koje se izvode protiv PKK. Kao što se moglo očekivati, nakon ovog napada, mnoge države su uputile izraz saučešća turskoj naciji. Naravno, ovi izrazi saučešća su bitni. Ponekad su ovakve poruke ključne u ponovnom zbližavanju država, ukoliko su odnosi među njima zahladnjeli.
S gledišta Turske, reagovanje svijeta na ono što se desilo je jako bitno. Ipak, s obzirom na stav pojedinih država prema PKK, narod Turske je počeo da propituje poruku „ujedinjeni protiv terora“. To možemo objasniti slijedećim primjerima.
Nekoliko sati nakon napada u Ankari, ruski predsjednik Vladimir Putin bio je jedan od prvih državnika koji su uputili izraze saučešća. Ovakav razvoj događaja, naročito nakon tenzija između Rusije i Turske, daje nadu da će se popraviti odnosi između ovih država i to je, bez sumnje, usrećilo turski narod. Međutim, nije tajna da u sklopu svoje strategije u Siriji, Rusija podržava i naoružava PYD (Demokratsku uniju) koja je ogranak PKK u Siriji. Isto tako je poznato da na turskoj teritoriji PKK koristi projektile, rakete i haubice koje se prethodno dostavljaju Demokratskoj uniji (PYD). Moramo imati na umu i to da Rusija na smatra PKK terorističkom organizacijom
Nakon napada, John Kirby, glasnogovornik State Departmenta, uputio je izraz saučešća i izjavio: „Potvrđujemo snažno partnerstvo sa Turskom, našim NATO saveznikom u borbi protiv terorizma.“ To je bio vrlo lijep gest Sjedinjenih Američkih Država, posebno nakon onako strašnog napada. Ipak, ne smijemo zaboraviti polemiku Sjedinjenih Američkih Država i Turske u vezi sa PYD. Iako su turske vlasti dokazale da PKK koristi već spomenuto oružje, SAD su izjavile da neće prestati pružati podršku PYD.
Još uvijek se vrlo dobro sjećamo da se tokom pregovora o Siriji u Kobanu, posebni izaslanik SAD-a, Brett McGurk, susreo s jednim od vođa PKK, Polatom Canom i da je tada čak primio nagradu.
Britanski premijer David Cameron je osudio napad na svom Twitter profilu: „Užasnut sam vijestima o ovim strašnim terorističkim napadima u Ankari.“ Ove riječi su svakako izraz njegovih ličnih osjećaja. Međutim, ironija leži u tome što tajna vlada Britanije već godinama podržava PKK i pomaže infrastrukturu PKK. Abdullah Ocalan, vođa PKK je to jasno kazao: „Britanija se najpametnije odnosi prema ovom problemu. Ona (Britanija) je dozvolila prenos MED TV (televizijski kanal PKK)... Britanija je zemlja koja je odredila politiku. Britanija određuje politiku, a SAD je sprovodi. S vremena na vrijeme se susrećemo sa predstavnicima IRA-e u Irskoj. Mislim da Britanija određuje glavnu politiku.“
Istina je da je sve do nedavno, PKK izvodila aktivnosti u Britaniji putem devet udruženja, tri sindikata, jednog odbora i dvije službe koje su pod kontrolom Federacije Kurdskih asocijacija. Ove organizacije, koje su inače bliske PKK, uvijek su nalazile način da se sakriju iza nekih čelnih organizacija u Britaniji. Štaviše, udruženja i fondacije PKK najčešće vode državljani Britanije.
Francuski predsjednik Francois Hollande osudio je napad u svojoj izjavi: „Predsjednik se obraća turskom narodu s osjećajem solidarnosti nakon ovog užasnog napada koji je odnio mnoge žrtve u Ankari.“ Jasno je da je ova poruka izraz iskrenih osjećaja predsjednika Hollanda, koji se i sam susreo sa mnogim nedaćama nakon terorističkih napada u Parizu. Međutim, nedavno su vođe PKK dobile poziv iz Jelisejske palate, što je izazvalo sumnju turskog naroda. Zubeyir Aydar, član glavnog odbora KCK (urbanog ogranka PKK) za kojim je Turska izdala potjernicu, učestvovao je na konferenciji Nacionalne skupštine Francuske, što također navodi na razmišljanje. Francuska, zemlja koja je naš vrlo bitan saveznik, možda ima dobar razlog za ovakvo djelovanje, ali je potrebno dati objašnjenje turskom narodu.
Ovo je istina i onda kada su u pitanju mnoge druge države Evropske Unije. Nije tajna da su, na primjer, Njemačka, Nizozemska i Belgija dozvolile djelovanje različitih ogranaka PKK, njihovih udruženja i štampe unutar granica svoje države.
Ukoliko neke države zaista žele poduzeti ozbiljne korake u borbi protiv terora, onda je potrebno da budu iskrene u tome. Ako smo zajedno u borbi protiv terora, ako pružamo podršku jedni drugima, ako je bitno da smo ujedinjeni u toj borbi, onda one ne bi smjele razmišljati na način da kažu: „Neka je proklet moj terorist, ali ako je potrebno, vašem ću pružiti podršku.“ Nije bitno gdje i protiv koga se vodi teror; teror ne zna za prijatelje, niti zna razliku među metama. Nadamo se da će se naše saveznice iskreno ujediniti s nama u ovoj borbi protiv terorizma.
Bosnia Times:
