Razvoj nauke i tehnologije pruža nove prilike za čovječanstvo svaki dan. Ogromne planine se mogu rascijepiti kako bi vozovi prolazili i tuneli ispod mora mogu biti napravljeni kako bi se povezala dva kontinenta. Većinu ovoga je bilo teško i zamisliti prije samo stotinjak godina.
Ali, također je činjenica i to da je čovječanstvo još uvijek bespomoćno pred prirodnim katastrofama, uprkos svim mogućnostima koje pruža tehnološki napredak.
Uragan Harvey, koji je pogodio SAD krajem augusta, uzrokovao je ogromna razaranja. Količina kiše koja je pala, premašujući sva ikada zabilježena mjerenja, učinila je potpuno beskorisnim neke uobičajene aktivnosti poput transporta, pristupa zdravstvenim ustanovama, supermarketima i odlaganja otpada. Neki su se ljudi pokušali spasiti napuštajući te oblasti. Odmah po tom, uragan Irma je pogodio saveznu državu Floridu u SAD-u i evidentiran je kao “najsnažniji uragan s Atlanskog okeana” u historiji.
Zaista, ovakve katastrofe su destruktivne, a uprkos poteškoćama, u regijama koje su pogođene prevladalo je samopožrtvovanje kod ljudi koji su suočeni sa raznim patnjama. Na primjer, uragan Harvey je pokazao da vrijednosti koje ne susrećemo često u politici, medijima ili društvenom životu mogu biti aktivirane kod američkog naroda tokom velikih poteškoća. Tokom ovih velikih razaranja američki narod je podsjetio cijeli svijet na "ljepotu ujedinjavanja i suradnje".
Nakon uragana, mnogi su Amerikanci pokazali primjerno ponašanje u okviru svojih mogućnosti. Iskazujući solidarnost sa žrtvama, neki od njih su riskirali svoje vlastite živote koristeći čamce da spase ljude koji su zahvaćeni poplavom. Neki Amerikanci su učestvovali u ljudskim lancima formiranim za transport i operacije spašavanja. Ljudi koji su ostali zarobljeni u autima u sred bujice su ovim lancima sprovedeni do sigurnih mjesta.
Djeca su se mogla popeti na kamione za evakuaciju uz pomoć tih istih ljudskih lanaca. Slika člana SWAT tima u Huston-u, dok nosi majku i njenu bebu u rukama kroz vodu je još urezana u sjećanja ljudi.
Ne treba pamtiti samo one koji su direktno učestvovali u operacijama spašavanja, nego i one koji su se javljali na pozive u 911 centru, restorane koji su dostavljali hranu žrtvama, one koji su pretvorili svoje poslovne prostore u skloništa za žrtve i one koji su pomagali u kampovima za smještaj. I oni su jednako heroji kao i spasioci.
Ovo što smo opisali gore nije scenario holivudskog filma. Ovo su sve stvarni događaji koje je bilo moguće vidjeti u medijima ili na internetu pogledati slike i video klipove. Možda ovi heroji nisu slavni poput Marvel-ovih ili Disney-evih, možda se njihova imena neće ni pamtiti, ali ovi ljudi su učinili nešto što nikada neće biti zaboravljeno. Oni su podsjetili svijet koliko su ljudske vrijednosti kao spremnost na pomoć, hrabrost i samopožrtvovanje, koje su oni pokazali, potrebne za opstanak.
Tokom ove suradnje nije bilo distinkcije između crnih, bijelih, republikanaca ili demokrata. U mnogim mjestima su katolici pružili pomoć protestantima, protestanti jevrejima, jevreji muslimanima. Posebno se istakla pomoć od strane muslimanskih zajednica tokom ove katastrofe. Dok su mnoge muslimanske zajednice pomogle kršćanima i jevrejima pogođenim uraganom svojim čamcima, hranom i drugim potrepštinama, džamija u Huston-u je otvorila svoja vrata za svoje sugrađane Teksašane. Džamije su odlučile, također, da će organizovati svoje molitve na parkinzima, kako bi napravili više mjesta za žrtve uragana. Niko nikog nije pitao za vjerovanje ili njegov politički stav prije nego mu je pružio pomoć.
Međutim, tek prije nekoliko mjeseci, grupe koje su bile nasilne na ulicama pod izgovorom raznih političkih ubjeđenja, odaslale su vrlo drugačiju sliku u svijet. Prema ovoj slici, diskriminacija i polarizacija Amerike je povećana do te mjere da su međunarodni mediji počeli preferirati da o tome izvještavaju pod naslovima poput “Amerika je uvučena u unutrašnje sukobe”. Ipak, nakon slika jedinstva i solidarnosti koje su se pojavile nakon uragana Harvey, slika “Amerikanaca koji se sukobljavaju jedni s drugima na ulicama” je u mnogome izbrisana.
Uprkos svoj njihovoj destruktivnosti, prirodne nepogode podsjećaju ljude da zadrže ove ljudske vrijednosti, bez obzira na rasu, jezik ili religiju, i da je moguće da se ujedine u svim okolnostima. Nadamo se da ni Amerika niti bilo koji drugi dio svijeta neće iskusiti bilo kakve destruktivne katastrofe, ali nikada ne bi smjeli zaboraviti lekcije koje je čovječanstvo naučio iz ovih tragedija. Ljudi su potpuno sposobni za saradnju i jedinstvo pod teškim okolnostima, pa je neupitno da imaju moć i vještine potrebne da ojačaju ovaj duh jedinstva i koriste ga konstantno u svakodnevnom životu. Američki narod posebno, s obzirom da su svima davali primjer svojim duhom solidarnosti još od davnih vremena, ne bi trebao pridavati važnost mašinerijama provokatora koji teže da stvore neslogu, i trebalo bi da ne zaborave da jedinstvo uvijek daje snagu. Nadamo se da će ovaj duh jedinstva biti proširen na cijeli svijet u skoroj budućnosti.
https://www.cazin.net/vijesti/harun-yahya-americki-primjer-ujedinjenje-u-teskim-okolnostima
