Bosna je prošla kroz veoma krvav period tokom tri godine između potpisivanja Deklaracije o nezavisnosti 1992. godine i intervencije NATO-a 1995. Rat protiv Srba je uzrokovao progone, migracije, silovanja i pokolje. Muslimanski narod Bosne je bio izložen etničkom čišćenju i genocidu pred očima cijelog svijeta.
Kako tokom rata 1992-1995, tako i za vrijeme jugoslovenske federacije Srbi su implementirali politiku asimilacije Bošnjaka. Masakr u Srebrenici koji se dogodio tokom rata, divljački je napad na samo postojanje Bošnjačke populacije. Drugi strateški cilj Srba tokom rata je bio historijski arhiv Bosne, koji se pažljivo čuvao još od vremena Osmanskog carstva i organozovano je više napada kako bi ih se domogli, ali Bošnjaci su ih zaštitili, čak i po cijenu vlastitih života. Ipak…
Zgrada Opštine Centar i kantonalnih institucija, kao i zgrada Predsjedništa su stradale u požaru tokom protesta koji su se dogodili u Bosni prije tri mjeseca. Iako je izgledalo samo kao protest, bilo je iznenađujuće da je zgrada Predsjedništva, u kojoj se čuvao nacionalni arhiv koji su srpski nacionalisti godinama željeli uništiti, zapaljena. Dozvolite mi da odmah kažem da su tim spaljivanjem mladi Bošnjaci ostvarili najveći ratni san Srba.
Pa šta je onda dovelo do protesta i do izlaska bosanskog naroda na ulice? Dejtonski sporazum, potpisan od svih strana 1995. godine, uspostavio je kompleksan administrativni sistem koji ne može funkcionisati u praksi. Ideja iza tog plana je bila da se okonča rat i usadi koncept bratstva tako što će se eliminisati nacionalistički ekstremi u zemlji. Zapadnjačke zemlje su ovu društvenu strukturu koju su željele uspostaviti nazvale “otvoreno društvo.” Međutim, glavna prepreka strategiji uspostavljanja “otvorenog društva” je bila posvećenost bosanskih muslimana njihovoj vjeri.
Pravoslavni i katolički kršćani također žive u Bosni, uz muslimane, i nacionalni koncept naroda u Bosni je oblikovan tom religijskom podjelom. Drugim riječima, nasuprot uobičajenoj slici, njihov nacionalizam je mnogo više baziran na religiji, nego na pripadnosti plemenu. Bošnjaci u Bosni su Bošnjacii jer su muslimani, Hrvati su Hrvati jer su katolici, a Srbi su Srbi jer su pravoslavci. Osim toga, sve ostalo u društvu, kao što je svakodnevni život, kultura i običaji, većinom su isti.
Već duže vrijeme dešavaju se napadi na muslimansku populaciju u ovoj državi. Važno je da muslimanski identitet bude zaštićen i da raste kako bi Bošnjaci i Bosna opstali. Udruženje Mladi Muslimani, koje su osnovali Alija Izetbegović i njegovi savremenici, još uvijek obavlja važan dio posla dajući mladim Bošnjacima religijske osnove pri suočavanju s hrvatskom i srpskom nacionalističkom propagandom.
Već sam spomenuo “otvoreno društvo” koje pokušavaju uspostaviti u Bosni. Plan Europske unije je da eliminiše nacionalističku i religijsku strukturu u Bosni pod krinkom globalizacije i bratstva, i u tome su poprilično napredovali. Razlog tome je što mladi uzimaju stil života stranih trupa i drugih stranaca za uzor. Takav životni stil im je jako privlačan. Umjesto da ostanu u zemlji i da se bore s poteškoćama, mladi sanjaju o odlasku u druge države i ugodnom životu tamo.
S obzirom na kompleksnost sistema koji je državi nametnut Dejtonskim sporazumom, sve je dozvoljeno ali je nemoguće donositi odluke u vezi države. Pri tome, prema nametnutom sistemu, više od 60% nacionalnog budžeta se troši na birokratiju i njihove plate. Tako veliki broj birokrata, naravno, čini državu letargičnom. Nivo nezaposlenosti u državi je također izuzetno visok. Jedna od svake dvije osobe u Bosni, koja broji 3.8 miliona stanovnika, je nezaposlena. Teška industrija koja je bila veoma jaka u vrijeme Jugoslavije je gotovo sravnjena sa zemljom zbog privatizacija.
Govorio sam o uličnim protestima u Bosni i spaljivanju nacionalnog arhiva koji je datirao još iz Osmanskog perioda. Kada pogledamo učesnike tih protesta, vidimo mlade ljude, ne starije od 25 godina. Tu nije bilo gladnih ili nezaposlenih, nije bilo ratnih veterana ili žrtava rata među njima. Ljudi koji su pokrenuli ove događaje u Bosni nisu heroji Bosne, nego mladi ljudi koje je proizvela intervencija zapadnjačkih sila, omladina “otvorenog društva,” odgojena bez osjećaja za naciju ili religiju.
Oružje je već odavno utihlo u Bosni, ali se duhovni rat nastavlja. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma Izetbegović je rekao da je jedan dio rata završen tada, ali da slijedi zaista teška borba, da je rat za razvoj tek počeo. To je ta borba koja se trenutno odvija u Bosni. Europska unija misli da će se, ako se muslimanska priroda Bošnjaka istrijebi, konflikti u regiji okončati. Pravi cilj “otvorenog društva” je, dakle, muslimanska svijest Bošnjaka. Bošnjaci odgovaraju zadržavajući svoju prirodu, vjeru i kulturu s velikom odlučnošću i samopožrtvovanjem.
Postoji mnogo različitih stavova kod Bošnjaka. Postoje oni koji govore: “Naša historija i nacionalnost su nebitne, sve dok napredujemo ka otvorenom društvu, kako to želi Europska unija i postajemo građani svijeta koji žive lagodnim životom.” Postoje i oni sa radikalnim shvatanjima islama. Da, postoje podjele među Bošnjacima, a nesigurnost i ekonomska kriza u državi samo produbljuju te podjele, ali ovi problemi nisu neriješivi.
EU i SAD moraju prihvatiti politiku ohrabrivanja Srba, Hrvata i Bošnjaka u Bosni da žive zajedno zadržavajući vlastiti nacionalni identitet. Unutrašnji sukobi među Bošnjacima se moraju okončati i potruditi se da se supostavi jedinstvo u zemlji. Narodi Bosne moraju se ujediniti da bi riješili svoje probleme. Način da se to postigne leži u uspostavljanju razumijevanja i solidarnosti među njima.
Turska je uvijek veoma osjetljiva na događaje u Bosni, što je nasljedstvo iz Osmanskog perioda, osjeća veliku privrženost i saosjećanje za bosanski narod, te je veoma aktivna u fizičkoj i duhovnoj reizgradnji Bosne. Dosadašnja podrška Turske bosanskoj vladi, njenom društvu i narodu, te nastavak te podrške su veoma važni ako želimo da se život vrati u normalno stanje, te da se uspostave mir i dugoročna stabilnost.
Narod Bosne će riješiti probleme u Bosni, gdje su trenutno administracija i aktivnost države blokirani Dejtonskim sporazumom. Bošnjaci moraju ojačati svoju omladinu duhovno kako bi zaštitili svoje nacionalno jedinstvo. Prioritet je, naravno da se muslimani u zemlji ujedine i da ostave svoje političke nesuglasice kako bi radili na ujedinjenju uz pomoć kojeg bi dobri ljudi, bili oni Bošnjaci, Hrvati ili Srbi, mogli živjeti zajedno u miru i blagostanju.
http://www.thebosniatimes.com/en/awakening-bosnia/
