Postoje pojedinci koje vole gotovo svi koji ih okržuju. Najvažniji razlog što su voljeni je taj što su oni uvijek „zaštitnici“ bilo gdje. I to je njihova najistaknutija osobina.
Riječ „zaštitnik“ znači „neko ko čuva, štiti i nadgleda.“
Gdje god bili, ljudi sa ovakvim moralom su oni uvijek najbrži u pokazivanju saosjećanja, samilosti, zabrinutosti i privrženosti, kao i u zaštiti i nadgledanju, i oni intenzivno žive u skladu s tim.
Niko nikada tim ljudima nije naredio i rekao „ti si odgovoran da zaštitiš i paziš na sve u svom okruženju; da rješavaš svaki problem s kojim se suočis i da preuzmeš svu tu odgovornost na sebe“. Međutim, zbog svoje velike ljubavi i saosjećanja prema ljudima, njihove enormne savjesnosti i osjećaja odgovornosti, ovi ljudi generalno tiho preuzimaju takvu misiju, bez naredenja. Naravno da oni ne govore ljudima oko sebe: „ Ja sam preuzeo taj zadatak. Ja ću te čuvati i paziti, ja ću se brinuti o svima vama“. Oni potpuno prirodno manifestuju ovu osobinu sve vrijeme, ali samo kao sretstvo za realizaciju njihove vjere i lijepog ponašanja, bez da to glasno imenuju.
Živjeti u skladu s ponašanjem zaštitnika, preuzimati odgovornost za mnoge stvari i mnoge ljude je, naravno, mnogo mučnije i teže u poređenju sa situacijom osobe koja ne preuzima nikakvu odgovornost. Postoji rizik činjenja grešaka, donošenja pogrešnih odluka, suočavanja sa protivljenjem mnogo onih ljudi koji su pod njihovim okriljem i nemogućnosti da odjednom zadovolje sve. Ipak, zahvaljujuci njihovom visokom strahopoštovanju i svjesti o Allahu, oni preuzimaju rizik pravljenja takvih grešaka. U cilju sticanja Allahova zadovoljstva oni daju prednost zadovoljavanju tuđih potreba i rješavanju problema drugih ljudi na račun svog ličnog komfora.
Ovaj stav takvih ljudi, koji ostaju neimenovani ali koji privlače svačiju pažnju, zove se „ponašanje kakvim je Allah najviše zadovoljan“. Zato što musliman nikada ne bi mogao biti samo „posmatrač“ u dešavanjima oko njega. Stvari kao što su bolest, premorenost, nezadovoljstvo, nedostatak vjere, neslaganje među muslimanima, poteškoće i nevolje koje doživljavaju prijatelji oko njega, to je ono što ovakvi ljudi „lično doživljavaju“.
Najvažnija osobina takvih ljudi je da oni ne uznemiravaju nikoga dok se bave i brinu o ovome; oni rješavaju sve ponašajući se kako Kur'an nalaže, vrlo mudro i savjesno. Bez privlačenja pažnje na sebe, bez stvaranja nevolja, bez odavanja utiska „dešava se nešto posebno i ja baš sada rješavam taj problem“ ljudima oko sebe, oni se ponašaju potpuno smireno i opušteno. Baveći se svim ovim, još jedna bitna osobina ovakvih ljudi se izdvaja, a to je da oni nikada nemaju potrebu niti se trude da „istaknu sebe“. Njihov cilj nije da zadobiju položaj navodnog „vođe“, da steknu uticaj među ljudima i da se ponašaju superiornije niti da "nahrane svoj ego“. Oni jednostavno pristupaju ljudima u svom okruženu saosjećajno , samilosno i s ljubavlju, što su osobine samopožrtvovanih zažtitnika. Allah nas u Kur'anu podsjeća na uzvišeno ponašanje takvih ljudi, na slijedeći način:
“Ne pružaj poglede svoje na bogatstvo koje Mi dajemo na uživanje nekim od njih i ne budi tužan zbog njih, a prema vjernicima blag budi.“ (Sura Al-Hijr:88)
Nasuprot ponašanju zaštitnika, neki ljudi imaju potpuno suprotno shvatanje. Ako naiđu na osobu koja je u nevolji, suočenu s problemom ili neugodnošću, umjesto da takvoj osobi priđu saosjećajno i samilosno i da joj uliju povjerenje, oni prvo osjete „ljutnju“ prema njoj. Umjesto da se približe toj osobi i da joj pomognu u rješavanju njenih problema, oni izražavaju svoj bjes rječima: „zašto si to uradio/la“, „ne bi bilo ovako, da ti nisi uradio/la ono“, „za sve ovo si ti kriv/a“, „zašto ranije nisi mislio/la o ovim posljedicama“, što će takvu osobu još više uznemiriti.
Ipak, kada bi se ti isti ljudi i sami našli u takvoj situaciji, željeli bi da ih se tretira s ljubavlju, saosjećanjem i razumjevanjem. Allah podsjeća ljude na ovu činjenicu u Kur'anskom ajetu i poziva ljude da budu suosjećajni jedni prema drugima:
„A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah nije blag i milostiv…“ (Sura An-Nur: 20)
Svim je ljudima potrebna Allahova milost i saosjećanje. I svaki čovjek je stvoren sa dušom koja uživa u saosjećanju, ljubavi i popustljivosti. Dakle, baš kao što teže za milošću za sebe, ljudi bi trebali težiti da pokažu takvo ponašanje, najbolje što mogu, i prema drugima.
Allah u Kur'anu objavljuje da muslimani treba da budu „zaštitnici jedni drugima“ prisvajanjem problema drugih muslimana, pomažući im a da im time ne uzrokuju nikakvu neptijatnost, pokušavanjem da isprave njihove greške uz saosjecanje kakvo zahtjeva Kur'an, čak i kada se radi o najvećim greškama. Biti prvi koji će priteći svima u pomoć, biti onaj koji pronalazi rješenja za svaki nedostatak i nevolju, biti onaj koga bi svako u nevolji prvog potražio bez razmišljanja, to su neophodne osobine „zaštitnika“
U Kur'anu Allah nam daje radosne vjesti o ljudima koji se ovako ponašaju:
„A vjernici i vjernice su zaštitnici jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah, sigurno, smilovati. – Allah je doista silan i mudar.“ (Sura At-Tawba: 71)
