Makedonija, poput mnogih drugih zajednica na Balkanu, kao jedan od evropskih kulturnih centara, nikada nije pronašla mir nakon Osmanskog Carstva. Ovu lijepu zemlju više ne smatramo kulturnim centrom, nego govorimo o njoj kao o “centru problema”. Makedonija se nalazi usred Balkana , a njeno stanovništvo čine različite kulture i vjeroispovjesti. Ovu zemlju već odavno potresaju i oblikuju različiti skandali koji se tiču njene vlade, te ostavki koje su potom uslijedile. Međutim, skorašnji događaji u Kumanovu su doveli zemlju do novih nereda.
Tokom borbi koje su počele u dijelu zemlje u kojem je većinsko stanovništvo albanskog porijekla, osam policajaca i četrnaest napadača izgubili su živote, dok je 37 ljudi povrijeđeno.
Sve je veći jaz između dvije velike zajednice u Makedoniji, a to su makedonska koja čini 64% stanovništva, te albanska koja čini 25% stanovništva. Činjenica je da su Albanci sve nezadovoljniji zbog situacije u zemlji i sjećanja na događaje iz prošlosti, što predstavlja veliki rizik za ovu zemlju. Postoje i mnoge druge etničke grupe u zemlji, kao što su turska, srbijanska, te mnoge druge zajednice, a to znači da ne postoji osjećaj nacionalnog jedinstva. Zemlja je u stvari podijeljena na dva dijela. Na primjer, ako posjetite opštine u kojima je nastanjeno albansko stanovništvo, vidjet ćete albanske zastave i ljudi koji govore albanski jezik. S druge strane, makedonski nacionalisti također nastoje širiti makedonsku kulturu po cijeloj zemlji. Oni podižu statue Aleksandra Velikog na trgovima mnogih gradova.
Osim ovih, takoreći, domaćih problema u zemlji, ostale poteškoće sa kojima se Makedonija suočava tiču se Grčke zbog naziva zemlje, a ovaj problem ima utjecaj i na domaću politiku. Iako je još 2005. godine ova zemlja dobila status kandidata za članstvo Evropske Unije, napretka od tada nije bilo upravo zbog protivljenja Grčke. Ono je uzrokovano činjenicom da na teritoriji Grčke postoji provincija pod nazivom Makedonija, zbog čega se Grčka pribojava da bi u budućnosti Makedonija mogla reći da polaže pravo na tu provinciju, te zbog toga ne dopušta da se ovaj naziv koristi van njenih granica. Osim toga, Grčka ne želi ni da se ljudi koji žive u toj zemlji zovu Makedonci. Albansko stanovništvo u zemlji želi vidjeti još agresivnije korake koji vode ka članstvu u Evropskoj Uniji i to čim prije. Zbog grčkog veta i odugovlačenja od strane Evropske Unije, premijer Gruevski je nedavno donio odluku da se približi Rusiji. S druge strane, interesi Rusije za Balkan su već stoljećima poznati.
Postoje predviđanja da će događaji u Kumanovu ojačati albansku opoziciju u zemlji. Ohridski dogovor iz 2001. godine je izjednačio omjer moći među zaraćenim stranama. Oslobodilačka vojska Kosova (OVK) je dijelom bila raspuštena, a od 2001. godine nije ni bilo sukoba među ovim dvjema zajednicama.
Albanci su danas najrasprostranjenija zajednica na Balkanu. Oni dominiraju u Albaniji i velikom dijelu Kosova; također imaju mnogobrojno stanovništvo u južnoj Srbiji, Crnoj Gori i nekim dijelovima Grčke. Mnoge zemlje osjećaju nelagodu zbog težnji Albanije da stvori “Veliku Albaniju” koja bi se širila cijelim Balkanom, a Srbija sigurno prednjači na listi ovih zemalja. Grčka, koju sada potresa sve teža ekonomska kriza, također je zabrinuta, budući da je značajan broj stanovnika albanskog porijekla naselio i dio njene teritorije.
Kako bi se izbjegli novi sukobi, bitno je da vlada izbjegne polarizaciju sa albanskim stanovništvom. Ovo je bitno iz razloga što, ukoliko se poveća napetost između Albanaca i Makedonaca, sukobi koji se dese kao posljedica toga će imati odjeka ne samo u Makedoniji, nego i u drugim zemljama. S obzirom na podjelu stanovništva u ostalim zemljama, takvi sukobi bi mogli utjecati na cijelu regiju. Vlada zato mora sprovoditi politiku pomirenja ovih zajednica. Mir u Makedoniji je vrlo bitan za budućnost i sigurnost na Balkanu.
Protesti opozicije koji imaju za cilj rušenje vlade, te skupovi koje čine 100 000 ljudi su svakako njihovo demokratsko pravo. Međutim, jako je bitno da ovi protesti budu mirni i da opozicija ne poziva na nasilje. Albanski, makedonski i turski lideri opozicije moraju vrijedno raditi na tome da ovi protesti ne budu nasilni i da ne prerastu u revoluciju, a sve to kako bi osigurali mir na Balkanu. Makedonci koji čine vladu moraju biti oprezni kada su u pitanju provokacije koje dolaze iz domaćih i inostranih krugova, te uvijek moraju birati racionalan put, put mira.
Mora se raditi na sporovođenju sveobuhvatne politike kako bi se ojačao osjećaj makedonskog nacionalnog duha, te se mora ubrzati proces integracije sa ostatkom svijeta. Od velike važnosti za budućnost Balkana je rješenje problema vlade i opozicije uz pomoć mirnih pregovora, a ne ugnjetačkog nametanja i korištenje oružja.
Cazin.net:
http://www.cazin.net/vijesti/clanak/harun-yahya-mir-u-makedoniji-za-mir-na-balkanu
