Šta sad sa Egiptom?
Harun Yahya2297
18 Februar, 2018
Vojska koja je odgodila demokratiju svrgavajući demokratski izabranu vladu u Egiptu je sada odlučila da uskrati trgove protestantima kako bi se opravdala. Preuzimajući kontrolu nad administracijom vojska zahtjeva „apsolutnu pokornost.“ Koristeći ove nedemokratske i nezakonite metode vojna diktatura je lišila narod svih prava i sloboda, uključujući i pravo na život, kako bi spriječila proteste naroda. S takvim despotskim i ugnjetavačkim stavovima, oni koji provode pučeve proljevaju krv svih onih koje smatraju nelegitimnim, bez izuzetaka kada su u pitanju žene ili djeca.
Vlada je objavila da su protesti, čiji je cilj bio da se spriječi zatvaranje u vlastitim domovima onih ljudi koji su željeli iskoristiti svoje pravo na demokratske proteste okupljajući se na javnim trgovima, pretvoreni u krvoproliće, te da je oko 700 ljudi ubijeno u sukobima ove sedmice. Prema zvaničnicima Muslimanskog bratstva, ovaj broj prelazi 2.000 ubijenih i oko 10.000 ranjenih. Više ljudi je izmasakrirano napadu koji se desio u srijedu nego u 18 dana koji su prethodili Mubarakovom svrgavanju. Kao rezultat ovoga privremena vlada je proglasila jednomjesečno „stanje pripravnosti,“ što je uzrokovalo uzbunu na Zapadu. I Mubarak je koristio „stanje pripravnosti“ kao izgovor da zavlada zemljom mnogo puta u godinama svog diktatorskog režima. „Stanje pripravnosti“ je više nego prikladan izgovor za diktaturu.
Kao što je i David Kirkpatrick izjavio u The New York Times-u, od 25 imenovanih provincijskih guvernera 19 su generali. Među njima su i neki generali iz Mubarakova režima koji su eksplicitno odbili štititi Morsija i njegove pristalice, pa su čak i uperili oružje u njih. Čini se da gneral Sisi i njegove pristalice pokušavaju izgraditi administraciju koja je gora i represivnija čak i od one Mubarakove. Diktatura koju je uspostavio Nasser 1952. Godine okončana je kada je Muslimansko bratstvo došlo na vlast demokratskim izborima 2012. godine. Trenutni vojni režim želi narod Egipta vratiti 60 godina u nazad.
Egipat također ima i krščansku koptsku populaciju koja čini 10% od ukupno 85 milliona stanovnika. Nedavno su počele da kruže dezinformacije da su članovi Muslimanskog bratstva napadali sveštenike koptskih crkava zbog toga što je poglavar koptske crkve, navodno, podržao vojni udar. Međutim, nema nikakvih službenih informacija u vezi ovoga. Na primjer, muslimani su prošli petak klanjali Džuma namaz ispred crkve u Suhagu kako bi je zaštitili. U međuvremenu, egipatska štampa je prepuna lažnih naslova koij predstavljaju članove Muslimanskog bratstva kao provokatorle pro-vladinih grupa, te tako falsifikuje incidente. Ipak, Muslimansko bratstvo je danas dalo slijedeću izjavu: „Više puta smo ponovili da je naše protivljenje mirno i da će tako i ostati, čuvajući sigurnost naše domovine, njenih institucija i infrastrukture. Odričemo se svih oblika nasilja, svih akata terorizma ili sektaških razmimoilaženja. Oštro osuđujemo sve to.“
Kao što sam rekao i u svom prethodnom članku, ni Morsi ni Muslimansko bratstvo ne bi trebalo da inzistiraju na povratku na vlast samovoljno. Njihova primarna briga trenutno bi trebalo biti demokratsko zdravlje i sigurnost njihova vlastitog naroda. Morsijeva ostavka na mjesto predsjednika bi u mnogome smanjila tenzije. Vojska i Muslimansko bratstvo hitno moraju postići sporazum o krucijalnim stvarima. Zahtjevi svih slojeva društva, kršćanskih kopta, sekularista, liberala, pristalica bratstva i selefija, moraju se uzeti u obzir. Suprotstavljene strane treba ohrabrivati da pronađu zajedničko rješenje, uz pomoć zemalja arbitara, ne na osnovu mržnje i osvete, nego prijateljskim, saosjećajnim i strpljivim pristupom. S obzirom da je Turska uzorna demokratija na Bliskom istoku, ona može biti arbitar.
Sve strane moraju imati na umu da će i suprostavljena strana imati legitimne brige i zahtjeve. Legitimna koalicija i tranzicijska vlada se moraju uspostasviti, a vojska se mora vratiti u svoje kasarne i preuzeti posao koji joj je primarno namjenjen, tj. štititi zemlju od vanjskih prijetnji.
Zajednički interes se mora pronaći i usoistaviti vlada, koja ne smije biti ekstremistička, nego treba biti sekularna, demokratska i zasnovana na načelu da se vladavina prava mora uspostaviti.
Prisustvo ljudi koji podržavaju pokolje grupe koja čini ogroman dio države u medijima, te princip da ih uopšte ne kritizira, već podržava vojna hunta, znak je želje da trenutna vlast Egipat dovede do mnogo pogubnijeg ishoda. Podržavati ili samo nijemo gledati zločine protiv onih koji imaju drugačije mišljenje je zločin protiv čovječnosti.
Na primjer, jedan tweet kaže da je komšinica jedne od izmasakriranih žena gledala sve što se događalo s osmjehjom na licu sa svog balkona. Abdul Mawgoud Dardery – glasnogovornik vanjskih poslova Stranke slobode i pravde – spominje ovu okrutnosti i nasilje u svom interviju sa CNN-om i kaže: "Kriminalizirana armija činovnika pali bolnice, oni pale tijela. Takvo nešto je nečuveno u historiji Egipta. Ti ljudi ne mogu biti Egipćani, oni ubijaju egopatski narod uz pomoć egipatske vojske i egipatske policije."
Sve strane u Egiptu moraju promovisati bratstvo, solidarnost, ljubav, saosjećanje i privrženost društvu, te osuditi sve oblike naslilja. To je jedino moguće dugoročno, uz obrazovanje.
Duh opozicije koji posmatra nasilje kao legitimno sredstvo će samo dovesti do daljnjeg krvoprolića. Ako se to dogodi Egipat i Bliski istok nikada neće dostići mir i blagostanje, a ovakvi nemiri bi u konačnici mogli imati značajan utjecaj na cijeli svijet.
PODIJELI
