Teorija evolucije tvrdi da su se živa bića navodno razvijala od primitivnih ka naprednijim oblicima, što danas predstavlja tvrdnju koju je nauka demantovala. Oko 250 miliona fosila jasno ukazuju na to da se živa bića nikada nisu mijenjala, te je time darvinizam ostao bez odgovara na mnoga pitanja. Neka od njih su i način nastanka života i nemogućnost da i samo jedan jedini protein nastane slučajno, tako da je neispravnost teorije evolucije postala očigledna.
Naučni napredak otkriva činjenice u svim granama nauke, ne samo u biologiji, a koje evolucionisti besmisleno pokušavaju iskriviti. Jedna takva grana je i antropologija.
Izuzetno mnogo fanatastičnih priča je izmišljeno da bi se održala evolucionistička besmislica u ovoj grani nauke koja se bavi ljudskim životom od najranijih vremena. Međutim, ove izmišljene priče se opovrgavaju svaki put iznova, sa svakim novim iskopavanjem.
Prema evolucionističkom imaginarnom proračunu navodne evolucije čovjeka, rezidencijalni život se pojavio prije oko 10 000 godina, tokom takozvanog Neolitskog perioda. Ljudska bića su počela da grade društvene odnose i kulturne vrijednosti su se počele pojavljivati hiljadama godina nakon toga.
Uzvišeno umjeće savršenih pećinskih crteža u Chuavet-u, u Francuskoj koji su nastali prije oko 32 000 godina, frula stara 35 000 godina sa sedam nota, osnovnom skalom koja se i danas koristi u zapadnjačkoj muzici, gigantske megalitske strukture u Gobektlitepeu (Urfa, Turska), nastale prije 14 000 godina koje se sastoje od 45 statua, visokih od 4 do 6 metara, kao i širom svijeta poznate piramide i sfinge, sve ove građevine su bezbroj puta dokazale da se mit o ljudskoj evoluciji nikada nije dogodio.
Posljednja otkrića su pružila još dokaza za opovrgavanje ove izmišljene priče o ljudskoj evoluciji. Iskopavanja na istočnim obalama Mediteranskog mora otkrivaju tragove onoga što nam je poznato kao natufijska kultura. Iznenađujuća je činjenica da je ova kultura nastala oko 11 000 p.n.e. Postojanje kulture sa tragovima sadašnjeg društvenog života čak i u detaljima, u vrijeme kada, prema evolucionističkim mitovima, nije bilo ni poljoprivrede, ni rezidencijalnog života, pa čak ni primitivnog ručnog alata, dovodi evolucioniste u potpuni čorsokak.
Cvijeće je stavljano na mjesta pokopa u natufijskoj kulturi
Jedna od zajedničkih stvari za natufijsku i današnju kulturu jeste što je cvijeće pronađeno na mjestima pokopa. Iskopavanja u Rakafet okrugu u izraelskom lučkom gradu Haifa otkrila su ostatke šarenih i mirisnih biljaka i cvijeća na mjestima gdje su ljudi pokopavani.
Izvještaj web stranice Newscientist magazina o istraživanju ostataka pronađenog cvijeća kaže da se radi o kadulji i menti. Iz ovih historijskih ostataka se čini da su biljke namjerno ostavljane na grobljima.
Prikaz ovog perioda prema najdubioznijim rekonstrukcijama evolucionističlih publikacija tvrdi da su tada ljudska bića tek sišla sa stabala i da su, navodno, bili primitivni i podsjećali na majmune. Tekstovi opisuju ljude kako polu-ljude i polu-majmune koji grokću i nemaju sposobnost govora. Činjenica je, međutim, da, kao i mnogi drugi dokazi, ove cvijetne sahrane pokazuju da ljudi koji su živjeli u to vrijeme nisu bili različiti od nas. Nikada od evolucionista ne možemo dobiti logičan odgovor na pitanje: „Kako i zašto su primitivna bića koja, prema evolucionističkim lažima, nisu ni počela da žive društveni život niti da govore, ukrašavala grobove cvijećem?“
Ono što ovaj pronalazak otkriva je savršeno jasno: ljudi su prije 13 000 godina živjeli zajedno, civiliziranim životom i cijenili jedni druge. Umjesto da napuste svoje mrtve, kao što to čine divlje životinje, oni su ih sahranjivali na način dostojan živih bića sa dušom i ukrašavali njihove grobove cvijećem.
Groblja dokazuju rezidencijalni život i društvenu struktutu
Osim što ne mogu objasniti tako obazrivo ponašanje poput ostavljanja cvijeća na mjestima pokopa, evolucionisti ne mogu objasniti ni prisustvo samih pokopnih mjesta. Očigledno je da navodne divlje zvjeri koje su bile u konstantnoj potrazi za hranom, koje se još nisu privikle na život na jednom mjestu i koje nisu znale komunicirati međusobno, ne bi sahranjivale svoje mrtve na uredan način i ukrašavale njihove grobove biljem i cvijećem. Ipak, više od 100 skeleta je pronađeno u pojedinim natufijskim grobljima. To je, samo po sebi, dovoljan dokaz da su živjeli na jednom mjestu i imali društveni život kakav imamo i mi danas.
Natufijska civilizacija je egzistirala na veoma velikom području
Natufijska civilizacija nije bila ograničena na grad Haifu. Ranija iskopavanja su otkrila njene tragove i u nekoliko drugih zemalja istočnog Mediterana. Iako bi čak i mala oblast, poput sela, bila dovoljna da se obore tvrdnje teorije evolucije, tragovi natufijske civilizacije se otkrivaju na veoma velikom području, pa je stoga nemoguće da evolucionisti to zataškaju. Tragovi ove civilizacije koja datira od prije više desetina hiljada godina nalaze se na veoma širokom potezu od južne Turske preko Libana, Sirije, Jordana, Izraela, Palestine, Kipra, pa sve do Sinajskog poluotoka i Iraka. Društveni život je, dakle, postojao i prije 13 000 godina.
Evolucionistička priznanja i činjenica stvaranja
Činjenice koje izvlačimo iz ovih otkrića su zapanjile evolucioniste. Iako se evolucionisti trude da prikriju ova otkrića odmah po pronalasku, neki od njih ipak neizbježno priznaju istinu.
Jedan od primjera je i priznanje Iana Stoddera sa Stanford Univerziteta nakon otkrića veličanstvenog spomenika u Gobeklitepe-u. Nakon iskapanja desetina statua sa životinjskim oblicima koje su teške oko 40 tona i poredane u krug, te datiraju od oko 11 500. godine prije nove ere, rekao je:
Sve naše teorije su bile pogrešne.[1]
Daniel Nadel sa Univerziteta u Haifi u Izraelu, gdje su pronađena pogrebna mjesta natufijske kulture ukrašena cvjećem, je priznao:
Sve se promijenilo sa natufijskom kulturom.[2]
Svako novo otkriće donosi evolucionistima novu dilemu jer je historija mnogo drugačija od onoga kako je oni opisuju. Evolucionisti traže načine da svako novo otkriće prilagode evoluciji.
Činjenica je da je beskorisno pokušavati održati živom teoriju evolucije samo iz ideoloških razloga. Sve grane nauke, jedna po jedna, otkrivaju njenu neistinitost. Nasuprot činjenici da je Allah stvorio cijeli univerzum i sva živa bića, teorija evolucije tvrdi da su živa bića nastala slučajno. Besmisao evolucije, koja obožava nešto tako smješno poput „slučajnosti,“ osuđuje ju na propast onog trena kad se suoči s naučnim dokazima. Kur'an kaže:
I reci: "Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje!" (Sura al-Isra’, 81)
Kao što je i danas slučaj, različite civilizacije mogu proživljavati različite nivoe razvoja. Na primjer, komunikacije i transport su olakšane naprednom tehnologijom u zapadim državama, ali čak i danas postoje udaljene oblasti u nekim afričkim državama koje nemaju električnu energiju čak ni za rasvjetu. Također, naučna otkrića pokazuju da je bilo naprednih civilizacija i onih koje su bile slabije razvijene i prije više hiljada godina. Nasuprot tome, nema ni jednog dokaza da su ljudska bića nastala od navodnih majmunolikih predaka.
Kao i sva živa bića, ljudi su nastali u svom današnjem obliku onda kad im je Allah naredio da „budu.“ To nam je otkriveno u suri Ya Sin:
Kada nešto hoće, On samo za to kaže: "Budi!" – i ono bude. (Sura Ya Sin, 82)
[1] Newsweek Turska, 28. 02. 2010. Br. 70 str. 68, „Ponovno pisanje historije“
[2] http://www.ntvmsnbc.com/id/25452827/
