Vrijeme je za resetovanje osnova za saveze
Harun Yahya
1994. godine predsjednik Kazahstana, Nursultan Nazarbayev, predložio je Rusiji da oforme uniju na granicama Europske unije, a koja će uključivati Kazahstan, Rusiju, Bjeorusiju, Ukrajinu, Kirgistan, Tadžkistan i Uzbekistan. Ova bi se unija nazivala Euroazijska unija. Prva faza, carinska unija, je okončana i rezultirala je formiranjem trgovačkog puta kojim su se sva dobra sa istoka, čak i Kine, mogla nesmetano transportovati do granica EU.
Produktivnost takve unije je postala problem. Eksperti su je odmah brendirali kao rusku inicijativu, tj. poklušaj da se ujedine bivše sovjetske države. Tako velika teritorija ujedinjena u trgovini smislu izazvala je pažnju S.A.D.
Posmatranje trenutno aktuelne krize u Ukrajini sa ovog gledišta će biti korisno. Ukrajina, centralna tačka Euroazije, ponovo pod ruskim utjecajem putem ove unije, je bila neprihvatljiva činjenica za Europu. U ovom momentu, EU je primjenila plan koji je već razradila za Tursku. Ukrajina možda nikada neće postati članicom EU, ali poenta je da ju se uključi u sistem putem kojeg će profitirati na osnovu carinske unije.
Da su navedene sile uvjerile Moskvu da će njeni interesi biti zaštićeni, stvari ne bi poprimile ovako ružnu konotaciju. Sada smo svjedoci kako se dobri narod jedne lijepe države rasparčava. Plan je ovdje izgleda učinkovit ne samo protiv Ukrajine, nego također i protiv Rusije. Zaista, Ukrajina nije u Euroazijskoj uniji.
Prošle sedmice, Kazahstan i Bjelorusija su načinili prve korake prema Euroazijskoj ekonomskoj uniji. Ova unija je jako važna iz nekoliko razloga. Da podsjetimo samo čitetelje da Europa ima 0.78 % svjetskih rezervi nafte, a Euroazija 7.99 %, Europa ima 2.45 % svjetskog prirodnog gasa, a Euroazija 31.04 %. Euroazija je dakle u ogromnoj prednosti nad energetski siromašnom Europom. Europa, svojom snažnom industrijom, sigurno je okrenula tu prednost u svoju korist. Međutim, nije nikakva tajna da Europa ima probleme i unutar vlastitih granica. Posebno sa posljednjim parlamentarnim izborima, bačena je sjenka na uniju izgrađenu u Europi u smislu ekonomije, industrijalizacije i zajedničkih granica. Zbog pobjede stranaka desnog krila, onih koje se protive migracijama, samoj EU i koje zastupaju pomalo rasističke stavove, kao i zbog male izlaznosti birača, opravdano se postavlja pitanje neizvjesne budućnosti same unije.
Zaista, vrijednost unije koja se ogledala u tome što države mogu živjeti, rasti i jačati zajedno, pala je u ruke stranaka kod kojih preovladava nacionalistički ego. S.A.D. bi se iskreno trebala više zabriniuti za ove strukturalne promjene u Europi, nego za napredak Rusije. Zasigurno, parlament Europe ne perdstavlja cijelu Europu, ali činjenica je da predstavlja generalne stavove u Europi. Posmatranje ovog koraka prema Euroazijskoj uniji, s obzirom na sve navedene predpostavke:
• Širenje EU ka istoku i sjeveru preuzimanjem bivših sovjetskih država je zaustavila Rusija.
• Dvadesetpetogodišnji cilj globalizacije S.A.D. je suočen sa regionalnom unijom koja se ogleda u Euroazijskoj uniji.
• Energetski putevi Srednjeg istoka, kaspijske i centralne azije će olakšati dalju ekonomsku dinamiku Azije.
• Države koje trguju u svojim vlastitim valutama mogu poprilično oslabiti moć dolara kao primarne internacionalne valute.
Kada zanemarimo trgovinske, društvene i geografske razlike i pogledamo ljudske i moralne vrijednosti umjesto toga, ponovo se stvara potreba za idejom unije koja će se bazirati jedino na ljubavi i solidarnosti. Ako države žele globalizaciju i teže ka proširenju svoje trgovine, onda prije trgovinskih prtnerstava i vlastitog interesa moraju prvo ojačati savez ljubavi i solidarnosti. Ovo je važno, pa čak i vitalno kako za EU, tako i za novoosnovanu Euroazijsku uniju. Opresivni sistemi, poput materijalističkih interesa, osjećaja etničkog ili nacionalnog entiteta i pogubne ideje o eliminaciji “slabih država” nemaju mjesta u unijama ljubavi. Onaj koji padne neće dobiti još i udarac u rebra u uniji zasnovanoj na ljubavi i tu definitivno ne postoji stav “ti nisi jedan od nas.” Unije sagrađene na ljubavi postaju snažne, ne zbog međusobne konkurencije članica, nego zbog njihove suradnje. Unija u kojoj se zaboravi ljubav će nestati čim njeni zajednički interesi izblijede.
Hajde da se prisjetimo činjenica demonstriranih od kako je počela ukrajinska kriza. Europa i S.A.D. ne smiju Rusiju posmatrati kao rivala kojeg treba pokoriti, one moraju težiti da dobiju prijatelja s kojim će surađivati i uz kojeg će rasti. U tom smislu, izuzetno je važno da Europa napusti ideju partnerstva zasnovanog u potpunosti na vlastitom interesu. Ideja vlastitog interesa je gotovo rastrgla Europsku uniju, uniju koja je zaista vrijedna i koja ostvaruje važne ciljeve. Ovakva unija bi postala unija mira, koja usađuje duh demokratije, kvaliteta, savremenosti, ljepote, umjetnosti i ujedinjenost širom svijeta jačanjem svojih unutarnjih veza. Da bi to postigla, mora napustiti mehanizme realpolitike i izgraditi sistem na onome što zaista čini čovjeka: ljubav.
Ako se ovo ostvari, i ako Euroazijska unija koja je u osnivanju na istoku također usvoji isti princip ljubavi, to će dovesti do globalizacije koja je zaista poželjna, te istočno-zapadnjačke alijanse u kojoj su sve članice međusobno povezane. Rusija neće biti izostavljena i izolirana država na istoku, a Europa i S.A.D. će ju prestati posmatrati kao prijetnju. Svijet u kojem su sve granice otvorene, u kojem je trgovinska razmjena istoka i zapada potpuno maksimizirana, u kojem se građani svih država slobodno kreću bez ikakvih smetnji, jeste svijet za kojim ljudi čeznu. Ne treba se prepuštati egoizmu onih koji samo svoju rasu, religiju ili naciju smatraju vrijednom i nekako, samu po sebi, superiornom. Univerzum je nastao iz ljubavi. Naša je odgovornost da postavimo ljubav prije trgovinskih puteva i komercijalnih inetresa.
Arab News:
