Niko nije mogao predvidjeti da će mirne ulične šetnje u Ukrajini eskalirati u nešto potpuno izvan kontrole, nešto što prijeti da će podijeliti zemlju.
Bez namjere za optuživanjem ili okrivljavanjem nekoga određenog, hajde da pogledamo šta je to pošlo krivo u prethodnom periodu i kako bi ta zemlja mogla izaći iz ove osjetljive situacije.
Pravo na organizaciju protresta je jedno od najprirodnijih prava građana u demokratskim državama jer tako izražavaju zabrinutost u vezi sa upravljanjem njihovom državom. Problem sa primjerom Ukrajine je to što je sve postalo nasilno, a jednom kada nasilje započne, pokrene se lančana reakcija neželjenih događaja, što rezultira još većim nasiljem. U konačnici, svi ti neredi su uzrokovali da Ukrajina izgubi stabilnost, te da Rusija anektira Krim jer tvrdi da je to čini kako bi zaštitila Ruse koji tamo žive.
Međutim, ovo je bio samo početak, te je danas situacija potpuno drugačija i poprilično opasnija: nakon aneksije Krima, proruske naoružane grupe koje su se pojavile u istočnoj Ukrajini, organizovale su racije, otimale ukrajinske policijske stanice i napadale ukrajinsku vojsku. Trenutno nam stalno stižu vijesti iz regije o krvavim sukobima između proruskih militanata i sigurnosnih snaga Ukrajine.
Ukrajina tone u ludilo iz kojeg se može spasiti jedino zdravim razumom.
Zasigurno, u vrijeme sukoba, kada su emocije veoma intenzivne, ljudi zdravog razuma su potrebniji nego ikad. Takvi lideri bi trebali biti u stanju da suosjećaju s obje strane i da ispregovaraju kompromis koji će spriječiti nastanak još veće štete.
Proruske grupe su sasvim jasno iznijele da žele održati referendum za nezavisnost istočnih oblasti. Mnogi vjeruju da će to nastaviti dijeliti zemlju i dati Rusiji razlog da anektira i istočnu Ukrajinu. Međutim, nedavne ankete su pokazale da samo 15 do 20% stanovništva istočne Ukrajine želi nezavisnost i da Rusija nije obznanila nikakve želje za anektiranjem ovog dijela zemlje.
U svakom slučaju, Rusija je premudra da bi nastavila anektirati teritorij drugih država ili uzrokovati nemire jer to ne bi dovelo ni do čega drugog osim do većeg opterećenja njene ekonomije, nestabilnosti u regiji i, u konačnici, predstavljalo bi značajnu prijetnju njenoj vlastitoj nacionalnoj sigurnosti. Najvjerovatnije, Rusija bi lakše upravljala proruskim grupama koje uzrokuju nemire u Ukrajini. Ipak, trenutno raspoloženje u ruskoj administraciji otkriva negodovanje zbog očite politike izolacije od strane Zapada prema Rusiji. Ne samo da je zapadnjačka politika nepoželjna i destruktivna, već je očito svima da ta politika izolacije i nametanje ekonomskih sankcija Rusiji postižu samo još više nepoželjnih reakcija ove države. Ako se želi postići suradnja Rusije – što bi bilo prirodno jer je ona u najboljoj poziciji da pomogne smiriti situaciju u Ukrajini, onda se ne bi trebao podsticati strah od izolacije Rusije.
Međutim, izgleda da svijet čini upravo suprotno u ovom momentu, prisiljavajući Rusiju da dublju izolaciju. U odgovoru na to, Rusija pokušava da zadrži svoje bivše saveznike i tako stvori tampon zonu za sebe uz pomoć ovih ekstremnih mjera, što uzrokuje veće udaljavanje od Zapada i stvara začarani krug.
Nema potrebe ni za čim od ovoga, jer su Rusi izvanredan narod sa divnom kulturom, historijom i naslijeđem. Kada bi im se pristupilo prijateljski i s namjerom da ih se uključi u Zapadni svijet, mogli bi odigrati veliku ulogu u stabilizaciji regije i mnogo doprinijeti sigurnosti i blagostanju svijeta.
Krajnje je vriejme da Zapadnjačke sile pristupe Rusiji na prijateljski način, ublaže njenu zabrinutost i uključe je u krug suradnje i toplih odnosa.
Kada se ovo uradi, trenutni nemiri u Ukrajini će se lahko okončati uz pomoć Rusije.
Nikada nije kasno da se popravi šteta koja je učinjena i spriječi daljnja eskalacija.
Adnan Oktar's piece on The Bosnia Times:
