Kraj Koji Je Zadesio Narod Sabe

Slika gore: Ibrahim Safi, 1898-1983, naturmort Slika u sredini: Karl Blechen, Kuća sa palmom na Paunovom ostrvu, 1834 Slika dolje: Kadri Aytolon, naturmort

Da je država Saba posjedovala veoma moćnu armiju, spominje se u nekoliko kur’anskih ajeta. Jedna izjava zapovjednika vojske Sabe, koja se prenosi u Kur’anu, pokazuje da je posljednja odluka ove vojske pripadala Kraljici. Zapovjednici kažu slijedeće upraviteljici (Kraljici) Sabe:

“Mi smo vrlo jaki i hrabri” - rekoše oni - “a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!”(An-Naml, 33)

Međutim, ova vojna moć države Sabe im nije osigurala nikakvu korist, a narod Sabe, koji nije slušao pejgamberova upozorenja i koji je bio nezahvalan prema Allahovim blagodatima, generacijama kasnije je kažnjen jednom strašnom poplavom. U Kur’anu se na slijedeći način opisuju mjesta u kojima je živio narod Sabe:

Stanovnici Sabe imali su dokaz u mjestu u kome su živjeli: vrtove, zdesna i slijeva. “Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; kakav divan kraj i Gospodar koji mnogo prašta!”((Saba’, 15)

Kao što se i naglašava u prethodnim ajetima, narod Sabe je živio na jednoj zemlji plodonosnih i lijepo uređenih vrtova i voćnjaka. Država Saba, koja se nalazila na trgovačkim putevima i koja je zbog toga imala veoma visok stepen razvijenosti, bila je jedna od najpopularnijih pokrajina tog perioda. Ono što je, u zemlji sa tako pozitivnim životnim uvjetima i sredinom, bila dužnost naroda Sabe je, kao što se u ajetu saopćava, da “jedu hranu Gospodara svoga i budu Mu zahvalni’’. Ali, oni nisu učinili tako i postali su od onih koji su nezahvalni. U Kur’anu se na slijedeći način saopćava ponašanje tog naroda:

Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, popuštanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim. Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni, a da li Mi kažnjava-mo ikoga drugog do nevjernika, nezahvalnika?!(Saba’, 16-17)

Stanovnici Sabe su smatrali da je njihov uspjeh i bogatstvo produkt njihovih zalaganja. A odgovor onima koji okreću svoja lica bila je - kao što se u ajetu saopćava - poplava i uništenje. To je jedan Božanstveni odgovor kojeg je Allah, dž. š., dao svim nevjerničkim narodima. Svaki narod, koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima, koji se ne drži Pravog Puta na koji su pozivali pejgamberi i koji negira objavljene Knjige, za svoja djela sigurno će dobiti odgovor i na Dunjaluku i na Ahiretu. To je jedan ishod adetullaha (Allahovog zakona). Allah, dž. š., se na slijedeći način obraća u ajetima poglavlja Hud:

On je taj koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve različita okusa, i masline i šipke, slične i različite, - jedite plodove njhove kad plod dadu, i podajte na dan žetve i berbe ono na šta drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike,(Al-An'âm, 141)

i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašće, i rijeke će vam dati.(Nûh, 12)

daruje vam stoku i sinove, i bašče i izvore. (Ash-Shu'arâ', 133-134)

radovaće se Allahovoj nagradi i milosti i tome što Allah neće dopustiti da propadne nagrada onima koji su bili vjernici.(Âl-'Imrân, 171)

Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj koji prašta i da sam milostiv.(Al-Hijr, 49)

To su neke vijesti koje ti o gradovima kazujemo; neki od njih još postoje, a neki su sa zemljom sravnjeni. Mi nismo prema njima bili nepravedni, već oni sami prema sebi. I kada bi pala naredba Gospodara tvoga, ništa im nisu pomogla božanstva njihova kojima su se, a ne Allahu, klanjali, samo bi im propast njihovu povećala.(Hud, 100-101)

(Lijevo) Tamarista je vrsta drveta slanih listova, koje crpi veoma veliku količinu vode. Crpeći svu vlagu i
vodene izvore, drvo povećava utjecaj požara i suše. Veliko stablo tamarista u toku dana može iscrpiti 1000 litara vode i tako ugroziti svu ekološku ravnotežu okoline.

(Dolje) Drvo kedar (cedrus), koje posjeduje izdržljivo stablo lijepog mirisa, koristi se u vanjskom oblaganju zgrada, stolarstvu i rezbarstvu.

I dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga zadesi nesreća i ona osvanu opustošena.(Al-Qalam, 19-20)

Narod Sabe koji je uništen seyl-ul arimom

Prema povijesnim izvorima, narod Sabe je jedna od četiri velike civilizacije koje su živjele na po-dručju Južne Arabije. Ovaj narod je kroz historiju poznat kao jedan civiliziran narod. A brana Marib, koja predstavlja jedno od najbitnijih djela i ostataka ovog naroda, jedan je od najzna-menitijih pokazatelja stepena tehnologije do koje su došli. Sabejci su tu izgradili branu dok su još bili na razini zasnivanja svoje civilizacije, za-počeli su sa navodnjavanjem i, zahvaljujući toj brani, postigli jedan veoma visok stepen raz-vijenosti.

Ova brana u Maribu imala je visinu od 16 metara, širinu 60 i dužinu 620 metara. Prema određenim proračunima, bilo je 9.600 hektara zemljišta koji je bio navodnjavan zahvaljujući ovoj brani, od čega je 5.300 hektara pripadao jugu, a ostatak sjevernoj ravnici. Ove dvije ravnice su se u sabejskim knjigama ponekad spominjale kao “Marib i dvije ravnice”.1 Eto, kur’anska formulacija “vrtovi, zdesna i slijeva” najvjerovatnije išareti na prekrasne bašče i vrtove iz ovih dviju dolina. Zahvaljujući ovoj brani i sistemu navodnjavanja, ovo područje se proslavilo kao najnavodnjeniji i najplodonosniji dio Jemena.

Ova brana je u V i VI stoljeću n. e. pretpjela temeljne restauracije, što, međutim, nije moglo spriječiti njeno rušenje koje se dogodilo 542. godine. Brana, koja je srušena u to vrijeme, prouzrokovala je “seyl-ul arim”, što se spominje i u Kur’anu, nakon čega su nastala velika razaranja. Potpuno su uništeni vinogradi, vrtovi i poljoprivredna dobra, koja su soljećima obrađivali stanovnici Sabe. Nakon rušenja brane, zapaženo je da je narod Sabe ušao u jedan brzi proces nazatka; a u ishodu ovog procesa, započetog rušenjem brane, došao je, također, i kraj državi Sabi.

Kada, u svjetlu ovih povijesnih činjenica, promatramo kur’anske ajete, vidjet ćemo da je u pitanju jedan veliki sklad i podudarnost. Arheološka otkrića i povijesne činjenice išarete na ono što se iznosi u Kur’anu. Nesreća koja je poslana narodu Sabe u Kur’anu se spominje kao “seyl-ul arim”, odnosno “arim, poplava”. Ova formulacija iz Kur’ana u isto vrijeme pokazuje način na koji je nastupila ova poplava, pošto je, jedno od značenja riječi “arim” brana ili nasip. Prema tome, formu-lacija “seyl-ul arim” također išateri na poplavu koja je nastu-pila u ishodu rušenja brane.

Prihvatanjem da se aktualna poplava desila u skladu kur’anskih navoda, njemački arheolog Werner Keller, autor knjige “Sveta Knjiga je rekla istinu” (Und Die Bibel Hat Doch Recht), piše slijedeće:

Rušenjem brane Marib, nakon Arimske poplave, o čemu se govori u Kur'anu, država Seba je ostala pod vodom i tako je porušen cijeli grad.

“Postojanje jedne ovakve brane i potpuno rušenje grada popuštanjem brane dokazuje da se doista desio primjer koji se navodi u Kur’anu u vezi sa vlasnicima vrtova.”

Marib, u kome je živio narod Sabe i koji je na kraju postao jedna potpuno pusta ruševina, je, nesumnjivo, ibret za sve one koji čine istu grešku kao i narod Sabe. Takvo uništenje ih je zadesilo kao odgovor na njihovu nezahvalnost na Allahovim blagodatima i što su bili od zalima; u jednom trenutku su izgubili sve bogatstvo koje su posjedovali. (Za detaljnije podatke v. Uništenje naroda, Harun Yahya, 6. izdanje, 2001., Vural Yayincilik.)