Harut i Marut

Iz formulacije ajeta postaje jasno da su u periodu Sulejmana, a. s., određeni ljudi stremili ka vradžbinama, djelima koja je Allah, dž. š., zabranio. Oni su se vradžbinama podučili od šejtana. Osim toga, i ono što je u Babilonu bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu - opet podučenim od šejtana - koristili su u zle svrhe.

Pieter Bruegel, Tvr|ava Babil, XVI stoljeće

Kao što se razumije iz ajeta, moguće je da je, uz pomoć onih koje je imao pod svojim utjecajem, šejtan, koji je krenuo protiv Sulejmana, a. s., narod huškao protiv velikog bogatstva i blaga koje je posjedovao Sulejman. A moguće je da su se u ishodu toga ljudi ogranizirali protiv Sulejmana i njegove moćne države, da su osnovali različite mračne organizacije koje su djelovale protiv države. Isto tako je moguće da su ove organizacije, formirane šejtanskom inicijativom, na različite načine nastojale uništiti Sulejmanovu državu, da su u tom svjetlu koristile svakojake prljave metode. (Allah, dž.š., najbolje zna.) Upravo povijesni zapisi bilježe da je nakon Sulejmanove smrti, zbog unutarnjih nemira, izraelsko kraljevstvo podijeljeno na dva dijela.

Da bi ih zaveli, šejtani su ljude podučili vradžbinama koje su naučili od Haruta i Maruta. Međutim, onima koji su se željeli podučiti znanjem koje su posjedovali, Harut i Marut su prethodno govorili da su oni jedno iskušenje od Allaha, dž. š., i upozoravali ih da ne padnu u nevjerništvo. Jedino su nakon toga podučavali ovom znanju. Zbog toga ljudi moraju znati da je vradžbina jedna smutnja i da se tome trebaju silno opirati.

Svi oni koji pribjegavaju metodama vradžbina moraju vrlo dobro znati da je apsolutno nemoguće da vradžbine koje su naučili i kojima se koriste daju neki rezultat ako to Allah, dž. š., ne dopusti. Allah, dž. š., je Taj koji, kao mudrost, stvara efekte vradžbina. Apsolutno je nemoguće da, bez Njegovog znanja i dopuštenja, metodama poput vradžbina, neko postigne bogatstvo, moć ili neki drugi prestiž.

Na one koji vjeruju u moć vradžbina i koji misle da će sličnim metodama sebi priuštiti neku korist, Allah, dž. š., ove šejtanske metode može upotrijebiti kao nesreću. Zbog toga što su skrenuli u sujevjerje, Allah, dž. š., im prema tome daje odgovor; vradžbina za te ljude dolazi u položaj azaba na ovome svijetu. To je kazna koju je Allah, dž. š., odredio za one koji su skrenuli sa Pravog Puta.

Kao što se i razumije iz navedenog ajeta, nijedan iskreni vjernik se ne zanima za vradžbine i ono na što ih nagovaraju šejtani. Baviti se ovom vrstom poslova, šejtanskim huškanjima, da bi se nanio nered u međuljudskim odnosima, znači upadanje u šejtansku klopku, udaljiti se od Pravog Puta i provoditi vrijeme u sujevjerju. Cilj šejtana je da ljude odvrati od Pravog Puta. Oni koji se bave poslovima sličnim vradžbinama su oni koji su prevareni šejtanskim smicalicama.

Pogled na Ziggurat sa balkonskih vrtova Babilona.

Sujevjerja poput ovih nemaju nimalo mjesta u Kur’anu. S time u vezi, Allah, dž. š., se na slijedeći način obraća u kur’anskom poglavlju Al-Falaq:

Reci: “Utječem se Gospodaru svitanja od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla smutljivca kad smutnje sije... (Al-Falaq, 1-4)

Isto pitanje objašnjeno je i u ajetima u kojima se govori o Harutu i Marutu. Ni vradžbine, a niti “zlo smutljivca kad smutnje sije”, kako se saopćeva u poglavlju Al-Falaq, nemaju nikakvu moć i utjecaj. Jedina sila svemira i vlast presude je Allah, dž. š., Gospodar svjetova. Vjernik se oslanja i vjeruje jedino u Allaha, dž. š., samo od Njega pomoć očekuje; sve svoje potrebe i nevolje povjerava Allahu, dž. š., vjernikn Allaha čini svojim prijateljem.

U ovim ajetima možda postoje upozorenja na ahir-i zeman. Govoreći o smutnjama, Allah, dž. š., možda upozorava na to da će se u ahir-i zemanu smutnje namnožiti, da će se, putem gatanja, raširiti proricanje sudbine. Ove smutnje, koje je Allah, dž. š., zabranio, u ahir-i zemanu možda će doći u stanje jednog vida zarade; gatari i vračari će izrabljivati narod. O ovom velikom fitneluku u ahir-i zemanu upozoreni smo i preko hadisa Muhammeda, a. s. Jedan od tih hadisa glasi:

Ono za što se najviše brinem za svoj ummet u ahir-i zemanu je vjerovanje u zvijezde i olagivanje sudbine... (Ramuz el-Ehadis, 1/1540).

Juan de Valdes Leal, Treptaj oka, bolnica Caridad, 1670-1672, Seville Juan de Valdes Leal, Kraj raskošnog Svijeta, bolnica Caridad, 1670-1672, Seville

I oni koji će u vatri biti govorit će stražarima džehennemskim: "Zamolite Gospodara svoga da nam bar jedan dan patnju ublaži!"(Al-Mu'min, 49) A nevjernici će u patnji džehennemskoj vječno ostati. (Az-Zuhruf, 74)