Sulejman, a.s., i Kraljica od Sebe

Veliki dio kur’anskih ajeta o Sulejmanu, a. s., u vezi su sa zbivanjima koja su se dešavala između njega i kraljice Sabe. U ovim ajetima sadržani su veoma bitni detalji o političkim i ekonomskim odnosima između dvije države na čijem čelu su se oni nalazili. Pored toga, iznose se i primjeri Sulejmanovog, a. s., odnosa sa ostalim državama, moći upravljanja i metode koje je koristio prilikom širenja vjere u Allaha, dž. š.

Piero della Francesco, Prijem kraljice Sabe od strane Sulejmana, a. s., XV stoljeće

I ne potraja dugo, a on do|e, pa reče: "Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest.''(An-Naml, 22)

Veza između dviju država počinje podacima što ih je Pupavac (Hudhud), koji se nalazio u Sulejmanovoj, a. s., vojsci, dao o državi Sabi i kraljici što se nalazila na čelu te države. Kada je Sulejman, a. s., izvršio smotru svojih vojski, uočio je odsutnost Pupavca. Kada se vratio, Pupavac Sulejmanu, a. s., iznosi veoma bitna saznanja o državi Sabi.

Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni.(An-Neml, 23)

Frans II Francken, slika sa tematikom susreta Sulejmana, a. s., i kraljice Sabe, 1606-1617, Quimper, muzej primijenih umjetnosti

..."Gospodaru moj," - uzviknu ona - "ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!"(An-Naml, 44)

To što se u ajetu ističe ova činjenica moguće je da je pokazatelj da je u tom periodu bilo neobično to da se na čelu države nalazi žena. Pupavac također ističe i bogatstvo kraljice Sabe, a i to da je bila obdarena raznim blagodatima. Govoreći o tom bogatstvu, Pupavac naročito ističe veličinu prijestolja kraljice Sabe. Sasvim je izvjesno da veličina prijestolja možda simbolizira moć države i vladavinu kraljice Sabe. (Nesumnjivo, Allah, dž. š., je Taj koji najbolje zna.)

Pupavac je saopćio da se, zbog toga što su se povinovali šejtanskim smicalicama, narod Sabe klanja Suncu, da Allahu, dž. š., pripisuju druga i da su skrenuli sa Pravoga Puta. Šejtan je narodu Sabe prikazao lijepim klanjanje Suncu, odnosno prikazao im to kao jedno ispravno i racionalno vjerovanje, a oni su, kao nasljedstvo od svojih predaka, to sujevjerje učinili svojom putanjom. Zavesti ljude sa Pravog Puta, spriječiti ih u klanjanju Allahu, dž. š., najprimarniji su ciljevi šejtana. Ovim ajetom se možda išareti i na to da je razlog što se ljudi udaljavaju od Allahove vjere to što su većinom prevareni od strane lažnih uvjerenja, filozofija i idejnih sistema.

Međutim, kao što se ističe u narednim ajetima, šejtan nema nikakvog utjecaja nad onim koji otvorenim srcem vjeruju u Allaha, dž. š., nad robovima koji posjeduju iskrenu bogobojaznost:

“Gospodaru moj,” - reče - “zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit ću se da ih sve zavedem, osim među njima Tvojih robova iskrenih.” (Al-Hidžr, 39-40)

Iz ovih ajeta poglavlja An-Nahl proističu i određene odlike Pupavca.

Moguće je da je Pupavac pobožni džin. On je u obliku jednog džina muslimana, koji vjeruje u Allaha, dž. š., i koji to često ističe u svojim govorima.

Pupavac je svjestan da, prije no što se rašire, saznanja do kojih je došao treba direktno prenijeti Sulejmanu, a. s., koji posjeduje mudrost i moć presude. Iz ovog stava se razumije da je Pupavac bio poslušan i odan.

On je u stanju da shvati ono što vidi; nije se zadovoljavao samo prenošenjem onoga što vidi, već je i sam donosio određene zaključke. Osim toga, imao je veoma izraženu sposobnost izražavanja. Na jedan efektan način je prenosio ono što je vidio, zadržavao se samo na bitnim pitanjima i nije ulazio u nepotrebne detalje; pričao je kratko i sadržajno.

U ajetu se iznosi da je Pupavac ptica, ali da priča i može prenositi informacije. Saopćava se da je pričala i mravica koja je vidjela Sulejmanovu, a. s., vojsku. Sasvim je raširen slučaj da, suvremenom i veoma razvijenom računarskom tehnologijom, na filmu pričaju ptice, mravi i sve ostale životinje. To, isto tako, može biti jedno od upozoravajućih značenja aktualnog kur’anskog kazivanja.

Sulejman, a. s., koji je uočio Hudhudovu odsutnost, rekao je da će ga kazniti ukoliko se ne pojavi sa jasnim dokazom, ali je sačekao sve dok mu Hudhud nije iznio svoje zapažanje iz države Sabe; nije davao ishitren odgovor. Ovakav stav i ponašanje stavlja do znanja da je Sulejman, a. s., bio veoma pametan, zreo, uravnotežen i pravedan vladar.

A nakon što je saznao podatke o Sabi, koje mu je prenio Hudhud, Sulejman, a. s., nije odmah donosio odluku. Odlučio je da se prvo provede jedna istraga, kako bi se potvrdile informacije. To je, pak, jedan od dokaza da je Sulejman, a. s., bio oprezan i pravedan vladar.

Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je kao Gospodar dovoljan.(An-Nisâ', 132) Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će jedni drugima reći!"(An-Naml, 28) O ljudi, dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi vam objavljujemo jasnu Svjetlost.(An-Naml, 174)

Ovaj metod koji je koristio Sulejman, a. s., odnosno donošenje zaključka posmatranjem reakcija suprotne strane naspram određenog slučaja, krajnje je mudra i racionalna metoda. Ovom metodom se onemogućavaju i moguće greške u ličnim komentarima onih koji donose vijesti.

Allah je diosta i moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte; to je pravi put!"(Âl-'Imrân, 51) "O velikaši", - reče ona – "meni je dostavljeno jedno poštovanje vrijedno pismo (An-Naml, 29)

Osim toga, kraljica Sabe, koja nije svjesna da je promatrana, tokom savjetovanja će sa saradnicima pokazati najprirodnije i najiskrenije reakcije; iznijet će svoje stvarno mišljenje. Ova metoda je jedan od najkraćih i najsigurnijih puteva za postizanje znanja o stvarnom kraljičinom mišljenju i stavu o Sulejmanu, a. s.

Kraljica Sabe je odmah shvatila izuzetnu važnost pisma koje je stiglo od Sulejmana, a. s. Za sve to može postojati nekoliko različitih razloga.

Prvi od tih razloga je možda način na koji je Hudhud donio ovo pismo. Moguće je da je nadnaravnosti ovog stanja doprinijelo to što je Sulejman, a. s., ovo pismo poslao po ptici i odlike koje je posjedovala ta ptica.

Možda je Sulejman, a. s., koristio neki papir, način pisanja ili pečat koji simbolizira i izražava njegovo bogatstvo, izuzetno poimanje umjetnosti i jako carstvo, da je, isto tako, to pismo utjecalo na kraljicu Sabe.

Kraljica Sabe je možda prvo sama pročitala pismo, oduševila se njegovim sadržajem, a potom, da bi se posavjetovala, otišla kod svojih bliskih saradnika. Formulaciju “poštovanja vrijedno” koristila je možda zbog toga što je znala sadržinu pisma. (Allah, dž. š., je Taj koji najbolje zna.)

Formulacija “poštovanja vrijedno pismo”, koja se spominje u navedenom ajetu, u originlanoj verziji glasi ‘‘kitabun kerimun’’. Riječ ‘‘kitabun’’ iz ove formulacije, po-red ‘‘pismo’’, ima još i značenja kao što su ‘‘tekst’’, ili ‘‘knjiga’’. A riječ ‘‘kerimun’’ nosi značenja kao što su ‘‘plemenit, ugledan, častan, uvažen, cijenjen, dragocjen’’. U ovom slučaju, moguće je da Sulejman, a. s., u Sabu nije poslao samo pismo, već i knjigu ili tekst koji je sadržavao uvodno tumačenje Allahove vjere. A ovo uvodno tumačenje možda počinje riječima ‘U ime Allaha, Milostivog, Samilosno’g.

To što, nakon što je saopćila da je od Sulejmana, a. s., došlo pismo (ili knjiga), kraljica Sabe nije koristila nikakvo dodatno objašnjenje pokazuje da su ona i njeni saradnici blisko poznavali Sulemana, a. s., da im on nije bio nepoznat. Jasno je da je Sulejmanova, a. s., država bila moćna država, koja se daleko pročula po svome bogatstvu i snazi.

Sulejmanov, a. s., stil je krajnje jasan i utjecajan. Da je pismo stiglo od jednog moćnog i utjecajnog čovjeka, jasno dolazi do izražaja i iz tog konciznog, odlučnog i kategoričkog stila. Kraljica Sabe, a i njeni saradnici, vidno su bili pod utjecajem pisma.

"U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ne pravite se većim od mene i do|ite da mi se pokorite!" Sulejman, a.s.

Ovim pismom Sulejman, a. s., propovijeda im vjeru u Allaha, dž. š., savjetuje ih i poziva ih da budu muslimani, da vjeruju jedino u Allaha, dž. š. Ne samo da se njemu pokore; Sulejman, a. s., je prvenstveno od njih tražio da vjeruju u Allaha, dž. š., i da postanu muslimani. To je jedan od pokazatelja da je, od pokoravanja i osvajanja neke zemlje, Sulejman, a. s., veću važnost pridavao tome da stanovništvo koje tamo živi prijeđe u Allahovu vjeru, pošto je, cilj njegove misije bio da ljude poziva na Pravi Put, da ih upozorava i prijeti im Allahovom kaznom.

Iz ajeta koji govore o Sulejmanovom, a. s., odnosu prema državi Sabi vidljivo je da je, isto tako, on probleme sa susjednim zemljama rješavao više diplomatskim putevima, a ne ratom. Svoje pobjede i uspjehe ostvarivao je za stolom, putem mira i sporazuma, bez korištenja vojne snage. Slanjem pisama i izaslanika tražio je puteve za postizanje sporazuma.

Osim toga, moramo podsjetiti i na to da verbalno pozivanje na Pravi Put nosi mogućnost zaborava, da, zbog vanjskih utjecaja koji odvlače pažnju,ono može ne uroditi željenim rezultatima. Isto tako je moguće da čovjek i lijepo ne formulira ono što želi reći ili da popusti pozornost onoga koji sluša. Međutim, u pozivima načinjenim pismenim putem daleko je lakše privući pažnju hem autora, hem i onoga ko to čita. Metoda obraćanja koju je koristio Sulejman, a. s., također je veoma ilustrativan primjer toga. Stoga, vjernici ne smiju gubiti iz vida da, u kontekstu objašnjavanja Allahove vjere i vjerskih činjenica, pisana riječ ima veoma bitnu ulogu.

To što je, o pitanju ovog bitnog pisma koje je primila, kraljica Sabe odmah tražila mišljenje svojih saradnika pokazatelj je da sistem kojim je ona upravljala nije bio diktatura, već svojevrsni demokratski sistem koji je imao i svoj parlament. Kraljica svoje saradnike pita za njihovo mišljenje, koristi se njihovim iskustvom:

Iz ovog ajeta proističe da se, o tome kako treba postupiti o pitanju pisma pristiglog od Sulejmana, a. s., kraljica Sabe savjetovala sa jednim tijelom načinjenim od vojnih čelnika. A iz ovog odgovora koji su oni dali proističe da aktulano tijelo djeluje pod komandom i apsolutnim nadleštvom kraljice Sabe.

Ovdje ponovo postaje jasno da je kraljica Sabe veoma dobro znala Sulejmanovu, a. s., moć kojoj se nemoguće suprotstaviti. Shvatila je da nema drugog izlaza osim pristanka na poziv koji je stigao od Sulejmana, a. s., i ona to izražava. Ali, ona opet traži neki izlaz kako bi izbjegla predavanje i, radi dobijanja na vremenu, odlučuje da Sulejmanu, a. s., pošalje poklon.

Kraljičin cilj slanja poklona bio je i saznavanje stvarnih Sulejmanovih namjera i njegova reakcija. I kraljica Sabe oprobava metodu koju je, prilikom slanja pisma, slijedio Sulejman, a. s.; da bi donijela odluku, ona čeka da prvenstveno sazna kakvu će reakciju pokazati suprotna strana.

Ovim ajetom se skrenula pažnja da, sa aspekta mjerenja ljudskih reakcija i procjenjivanja duhovnog stanja, poklon ima veoma bitnu ulogu. Kada neko ne primi vrijedan poklon koji mu je poslan s namjerom da ga odvrati od njegove odluke, taj njegov gest se može okarakterizirati kao svojevrstan dokaz njegove iskrenosti i odlučnosti.

Sulejman, a. s., sasvim jasno ističe da pokloni koji su mu poslani neće poslužiti kao povod za promjenu njegovog stava, da je ono čime ga je Allah, dž. š., obdario mnogo bolje od poklona koji mu oni šalju. To je, isto tako, jedan od dokaza njegovog uzornog morala koji jedino žudi za Allahovim zadovoljstvom.

Reci: "O ljudi, Istina vam dolazi od Gospodara vašeg, i onaj ko se uputi pravim putem – uputio se za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom, krenuo je na svoju štetu, a ja nisam vaš odvjetnik."(Yûnus, 108) I kad on pred Sulejmana izi|e, ovaj mu reče: "Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete!"(An-Naml, 36)

Objelodanjujući da je svjestan njihovih namjera i kategoričkim isticanjem da neće prihvatiti njihove želje, Sulejman, a. s., je odbio izaslanike koje je poslala kraljica Sabe. Na taj način oni su spriječeni u svom radovanju, hvalisanju i oholjenju zbog imovine. Za narod Sabe, koji je shvatio da svojim imetkom ni na koji način ne mogu ostvariti nadmoć, ova situacija je, sa psihološkog aspekta, imala značenje jednog velikog poraza:

Skreće se pažnja da su Sulejmanove, a. s., vojske posjedovale jednu izuzetnu moć. Moguće je oduprijeti se i pokazati otpor i najjačoj vojsci, ali, kako se razumije iz navedenog ajeta, Sulejmanove, a. s., vojske su posjedovale metafizičke moći, bilo ih je nemoguće poraziti i u tom smislu je to bila vojska poznata širom Svijeta.

Sulejman, a. s., je ovdje, prije svega, uništio samouvjerenost i oholo držanje izaslanika koji su mu poslani. U narednom stadiju je, pak, odaslanom porukom kraljicu Sabe i glavešine njene zemlje podsjetio na njihovu nemoć u odnosu na njega i njegovu vojsku. Moguće je da ih je ovom metodom Sulejman, a. s., namjeravao privoliti na pokornost bez prethodnog ratovanja.

Sulejman, a. s., krajnje samouvjereno govori da će mu se država Saba pokoriti. Ovakvom formulacijom se možda išareti na to da je on posjedovao znanje o gajb događajima. Moguće je da ga je Allah, dž. š., obavijestio o gajb stvarima te da mu je saopćio predaju i pokornost države Sabe.

"O, dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što oni do|u da mi se pokore?"(An-Naml, 38)

Kao što je već općepoznato, zastava, odnosno bajrak je element koji je veoma bitan za svaku državu, koji u biti simbolizira suverenitet te zemlje. A ponos Sabe, kao što je to prethodno saopćio i Hudhud, bilo je veliko prijestolje koje je pripadalo kraljici Sabe. Od dostojanstvenika oko sebe Sulejman, a. s., traži da mu donesu ovo prijestolje. Štaviše, traži da se ovaj posao obavi prije no što kraljica Sabe i njena pratnja dođu na svoj dvor. Dolazak prijestolja prije no što oni uspiju doći do dvora predstavljat će veoma veliki gubitak morala za državu Sabu i biti povodom njihovog veoma bržeg predavanja.

Iz ovog ajeta proističe da je Sulejman, a. s., posjedovao sposobnost izuzetno brzog manevriranja, da je bio vladar koji brzo donosi odluke i koji ih je, isto tako, brzo provodio u djelo. Ovakvim svojim ponašanjem on ističe značaj brzog i iznenadnog djelovanja u cilju-naročito u stanju rata- osiguranja nadmoćnosti nad suprotnom stranom.

Tehnologija u vrijeme Sulejmana, a. s.

Svijet nauke i tehnologije se u ahir-i zemanu razvija tolikom brzinom da je gotovo nemoguće pratiti taj razvoj. Svako novo tehnološko otkriće se veoma velikom brzinom dovodi u ekonomičnije, praktičnije i produktivnije stanje. Postoji velika razlika izme|u telefona, televizije ili radija od prije 50 godina i ovih današnjih. Dok je u prvobitno vrijeme bio sredstvo komunikacije koje se koristilo na jednom krajnje ograničenom polju, internet je danas došao u stanje jedne mreže podataka koja je obavila cijeli svijet. Sve to, me|utim, ne znači da u prošlim vremenima nije postojala ista tehnologija. Ilustracije radi, današnji radio aparati posjeduju veoma razvijene odlike. Ali, i u prošlosti su postojali radio aparati koji su proizvo|eni sa još praktičnijim metodama. Postojali su radio aparati koji su proizvo|eni korištenjem galenskog kristala koji je prikazan na fotografiji gore.14 Prema tome, sasvim je moguće da su i u vrijeme Sulejmana, a. s., postojali ure|aji koji su sa praktičnijom tehnologijom vršili istu funkciju. Možda je uz pomoć danas nepoznate tehnologije donešena slika trona; a možda je i trodimenzionalno ponovo formirana. Isto to važi i za avio tehnologiju, ure|aje za mikro-snimanje i internet, o kojima smo prethodno govorili

U vezi sa donošenjem prijestolja, prva ponuda došla je od Ifrita. Kao što se i razumije iz ove ponude džina Ifrita, sasvim je izvjesno da džini posjeduju sposobnost prenošenja stvari sa jednog na drugo mjesto, odnosno sposobnost premještanja materije.

Prenošenje slike bilo kojeg predmeta danas je, uz pomoć interneta, moguće realizirati za svega nekoliko sekundi.

"Ja će ti ga donijeti" - reče Ifrit, jedan od džina - "prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan!" (An-Naml, 39)

A druga ponuda u vezi sa brzim donošenjem prijestolja došla je od strane osobe koja se u navedenom ajetu karakteriše kao onaj ‘‘koji je učio iz Knjige’’. Osoba koja se spominje u ajetu govori da će prijesto kraljice Sabe moći donijeti u jednom izuzetno kratkom roku; “prije nego što okom trepneš.” Ovdje čovjeku naumpada nekoliko različitih solucija.

Aktualna osoba je, možda, iz vojne obavještajne službe i naprednih shvatanja, te je, možda, već ranije naredi-la da se prijesto donese. U ajetu se, prema tome, možda upozorava na to da, u stanju rata ili neke druge opasnosti, vojska iz državne sigurnosti već prethodno obavi potrebne pripreme.

Sasvim je moguće da u ajetima u kojima se govori o donošenju prijestolja kraljice Sabe prije no što se okom trepne, o preuređenju prijestolja i o savjetovanju sa pticama postoje znakovi upozorenja na visoku tehnologiju koja će se koristiti u ahir-i zemanu i koja će pružati mogućnost premještanja materije.

Danas je tehnologijom interneta za nekoliko minuta, štaviše za nekoliko sekundi, na veoma velike udaljenosti moguće proslijediti svakojake podatke i dosjee kao što su tekst, slika ili film. Naprimjer, objašnjenjem brzog prenošenja prijestolja kraljice Sabe na jedno veoma udaljeno mjesto možda se skreće pažnja da će jedna takva operacija (npr. slanje trodimenzionalnog izgleda ili slike prijestolja) u ahir-i zemanu biti moguća uz pomoć interneta.

Moguće je da se u ovim svojim poslovima Sulejman, a. s., koristio znanjem džina i izuzetnim odlikama koje oni posjeduju. Moguće je da je njihovim instrukcijama izradio posebne uređaje, koji su danas nepoznati, ali koji su bliski današnjoj tehnologiji i da je ostvario uspjehe saopćene u ajetima.

U ajetu se saopćava da se, nakon donošenja prijestolja, Sulejman, a. s., odmah obratio Allahu, dž. š., da je tražio oprost, činio dovu i isticao svoju zahvalnost. Sulejman, a. s., je bio pejgamber koji se nakon svakog uspjeha, svake nevolje ili nakon svakog značajnog događaja što bi ga zadesio iskreno obraćao Allahu, dž. š., i koji je posjedovao bogobojaznost. Ova njegova odlika je veoma lijep primjer svim vjernicima.

Donošenje prijestolja, simbola Sabe, na dvor Sulejmana, a. s., predstavlja jedan veliki psihološki poraz Kraljice. Štaviše, Sulejman, a. s., ne ostavlja prijestolje u stanju u kakvom je došlo iz Sabe; on naređuje da se na njemu izvrše određene izmjene.

Moguće je da je, prema naredbi Sulejmana, a. s., dodacima izvršenim na njemu, prijestolje uljepšano i obogaćeno. Sasvim je moguće da je ovom metodom Sulejman, a. s., želio pokazati da je njegovo bogatstvo daleko veće i izraziti da, štaviše, posjeduje dominaciju čak i nad bogatstvom i imetkom kraljice Sabe.

Osim toga, u ajetu se možda išareti na to da muslimani i u umjetnosti, kao i u svim drugim sferama, teže ka jednom savršenstvu. Možda se skreće pažnja da je, bez obzira koliko je bilo lijepo i pompezno, prijestolje kraljice Sabe nedostatno naspram Sulejmanovog, a. s., izuzetnog poimanja umjetnosti.

Pred nama se, isto tako, ovdje pojavljuje i jedan primjer Sulejmanove, a. s., sklonosti ka umjetnosti. Moguće je da je Sulejman, a. s., na najljepši način ujedinio umjetnost i tehnologiju i da je time, svojom pameću i snagom umjetnosti, oduševio ljude.

Formulacija “promijeniti izgled”, koja se koristila za prijestolje, također je nezanemariva. Načiniti jednu takvu pro-mjenu danas je veoma jednostavno uz pomoć kompjuterskih programa. Dakle, slanje slike prijestolja, uz pomoć interneta, na neko drugo mjesto, a potom, uz pomoć različitih programa, izvršiti promjene danas je moguće izvesti bez ikakvih poteškoća. Sasvim je moguće da se i u ovom ajetu upozorava na jednu sličnu tehnologiju koja će biti krajnje zastupljena u ahir-i zemanu.

Moguće je da je mjerenje pozornosti kraljice Sabe jedan od razloga što joj je Sulejman, a. s., postavio ovo pitanje.

Kao što se razumije iz citiranog ajeta, Kraljica je ostavila utisak da je inteligentna i oprezna osoba; na pitanje koje joj je postavio Sulejman, a. s., dala je, isto tako, oprezan odgovor. Nije dala direktan, kategoričan odgovor kao: “Da, to je moje prijestolje” ili “Ne, to nije moje prijestolje”, već se, umjesto toga, opredijelila za jedan neodređen odgovor.

O vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da – po Njegovom naređenju – pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija. I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti.(Al­Ahzâb, 45-47)

Kraljica Sabe je živjela u narodu koji se klanjao Suncu. Međutim, čitanjem pisma koje joj je, na jedan iskren i dojmljiv način, napisao Sulejman, a. s., i posjetom Sulejmanu, a. s., naknadnim uvjeravanjem u njegovo raskošno carstvo, bilo je povodom da ona povjeruje u Allaha, dž. š., i postane muslimanka.

U ajetu se saopćava da je, kada je ušla na Sulejmanov, a. s., dvor, kraljica Sabe pomislila da je tle prekriveno dubokom vodom. U vezi sa ovom situacijom mogu se načiniti različiti komentari.

Moguće je da se formulacijom “uglačano staklo”, koja se u navedenom ajetu koristila za pod dvora, upozorava na jednu posebnu tehnologiju koja se koristila u tom periodu. Upravo, kraljica Sabe nije mogla razabrati teren na koji je trebala zakoračiti, što, isto tako, navodi na pomisao o mogućnosti da je tle Sulejmanovog, a. s., dvora bilo prekriveno nečim što je bilo neuobičajeno za to vrijeme.

Tle za koje se kaže da je kao “uglačano staklo” možda je ekran jednog ogromnog televizora. U pod dvorane na ulazu u dvor bio je možda ugrađen jedan ogroman ekran. Moguće je da je na ovom ekranu data slika vode, da se različitim igrama svjetlošću kod posjetilaca namjeravao izazvati utisak da je tle prekriveno vodom. (Kao što se vidi na fotografijama sa prethodnih stranica, i danas se, prilikom unutarnjih dekoracija, veoma često pribjegava sličnim tehnikama.) Tako je, možda, kada je kročila na ekran, kraljicu Sabe obuzeo osjećaj da hoda po vodi.

U ajetu se, isto tako, možda upozorava i na jednu sasvim drugu tehnologiju. Simulatorskim naočarima je danas moguće dočarati da se čovjek osjeća na sasvim drugom mjestu od mjesta na kome se doista nalazi. Ova formulacija iz ajeta je možda jedno upozorenje na ovu tehnologiju koja će se pojaviti u ahir-i zemanu.

Iz ajeta je razumljivo da je Sulejman, a. s., također znao da će doći do ovakve situacije kada dođe kraljica Sabe, pošto je, on bio svjestan neuobičajenosti i superiornosti tehnologije koju je posjedovao.

Ovim ajetima je Allah, dž. š., možda skrenuo pažnju da će se u ahir-i zemanu voda veoma učestalo koristiti u dekorativnim materijalima, načinjenim naprednom tehnologijom. Ovim proizvodima, u kojima se koristi čist i estetski izgled vode, možda će senačinjavati ljepote slične raskoši iz perioda Sulejmana, a. s.

Tintoretto, The Queen of Sheba and Prophet Solomon, 1555, Museo del Prado

Ono što se pred nama pojavljuje u ovom kur’anskom kazivanju je Sulejmanovo, a. s., visoko poimanje umjetnosti, koje kao uzor treba poslužiti svim muslimanima. Ovo poimanje je jedan oblik izraza njegove snažne ljubavi prema Allahu, dž. š., i oduševljenja prema savršenstvu Njegovog stvaranja.

Vjernici su tokom povijesti načinili niz veoma lijepih dijela. I u ahir-i zemanu će se, ako to Allah, dž. š., dopusti, desiti veliki procvat u snazi muslimanske umjetnosti. Umjetnici koji se nadahnjuju ljepotama Allahovog, dž. š., stvaranja i koji osjećaju veliku ljubav prema Njemu, načinit će jedinstvena umjetnička djela; ovi lijepi ishodi i pomaci u sferi slikarstva, muzike i arhitekture proširit će se cijelim Svijetom. A avangarda u ovom procvatu će, ako Bog da, biti islamski svijet.

I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, za njih su dobre vijesti i na ovom i na onom svijetu, - Allahove riječi niko ne može izmjeniti – to će, zaista, velik uspjeh biti. Neka te ne žaloste besjede njihove! Uistinu, sva moć pripada Allahu; On sve čuje i sve zna.(Yûnus, 62-65)

Trodimenzionalne holografske slike, koje se danas pripremaju u kompjuterskom okruženju, upotrebljavaju se u svim sferama modernog života. Simulativna tehnologija, koja se učestalo koristi u industriji, istraživačkim poljima, obrazovanju, medicini, filmu i ekonomskoj propagandi, pruža mogućnost formiranja imaginarnog svijeta koji je sasvim identičan stvarnome. Tako je moguće šetati po nekom historijskom području, muzeju, pa čak i po bilo kojoj planeti. Ilustracije radi, na slici gore desno vidi se trodimenzionalni prizor sa planete Venere, koji je pripremljen na osnovu radarskih snimaka. A na fotografiji gore lijevo formirana je trodimenzionalna hologramska slika parka. Na slikama dolje lijevo vidi se jedna trodimenzionalna simulacija sudara. U kompjuter se unose odlike vozila i podaci u vezi sa rezultatima stvarnog pokusa. Tako inžinjeri, igranjem sa varilabilnostima kao što su brzina auta ili ugao udara, testiraju moguća stanja udara. A na slikama dolje desno vide se dva različita prizora grada. Uz pomoć trodimenzijalnih simulacija poslovi gradskih planera su znatno olakšani. Tako imaju priliku prethodno vidjeti promjene koje namjeravaju realizirati. Na primjer, ako planeri namjeravaju zasaditi drveća, oni, uz pomoć jednog jednostavnog modeliranja, mogu vidjeti kako će, kada nakon mnogo godina drveće poraste, izgledati stanje puta. Gornja slika sa prethodne stranice pripada jednom muzeju. Scena rimskog pozorišta naslikana na zidu dvorca imperatora Augusta ponovo je trodimenzionalno konstruirana. A na slici ispod prikazan je hologramski ure|aj koji će u narednih pet godina koristiti Ford Motor Company u dizajniranju automobila. Uz pomoć ovog ure|aja, fordovi dizajneri i inžinjeri će dizajnirati automobile metodom koja prethodno nije korištena. Ovim ure|ajem dizajneri će, umjesto monitora, moći raditi u trodimenzijalnom okruženju; moći će hodati oko načinjenog modela i iz svakog ugla će moći analizirati vozilo.