Džini i životinje pod Sulejmanovom a.s., Komandom

U prethodnim poglavljima smo se ukratko dotakli činjenice da bi ptice iz Sulejmanove, a. s., vojske i zajednica mravi koju su sreli u mravljoj dolini mogli biti džini. Skrenuli smo pažnju na krajnje svjesno ponašanje ovih bića. Rekli smo da je naročito zajednica mravi iz mravlje doline iznosila jedan razum koji nije uočljiv ni kod bilo koje druge vrste životinja, da su prepoznali vojsku Sulejmana, a. s., i da su bili svjesni kako se trebaju štititi.

U ovom poglavlju ćemo se, isto tako, dotaći sličnih odlika određenih drugih živih bića koja se spominju u kur’anskom kazivanju o Sulejmanu, a. s.

Kao što se vidi iz navedenih ajeta, Hudhud je jedno biće koje se ponaša krajnje razumno. Otišao je u državu Sabu, obavio tamo jedno detaljno obavještajno izviđanje i, sa krajnje dosljednim komentarima, po povratku, Sulejmanu, a. s., prenio sve ono što je saznao.

Nakon Hudhudovog saopćenja, Sulejman, a. s., mu daje jedan novi zadatak. Sve to nisu bila zaduženja koja bi mogla obaviti bilo koja ptica. Pred nama se ovdje pojavljuje mogućnost da Hudhud nije bio obična ptica, već džin.

A druga mogućnost je, pak, da je Hudhud bio ptica, ali koju su džini usmjeravali.

U ajetu se za Hudhuda ne koriste glagoli kao što su “pobjegao”, “otišao”,već se govori da je “postao od onih išče-zlih”. Glagolom “iščeznuti” ovdje se možda skreće pažnja na izlazak džina iz dimenzije kada su uočljivi od strane ljudi i prelazak u svoju dimenziju kada u trenutku postaju “nevidljivi” za čovjeka.

Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas – u Knjizi Mi nismo ništa izostavili – i sakupiće se poslije pred Gospodarom svojim.(Al-An'âm, 38) Kad su jedne večeri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge stajali, a četvrtom jedva zemlju doticali, on reče: “Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema blagu!” - i oni se izgubiše iz vida. “Vratite mi ih!” - i on ih poče gladiti po nogama i vratovima. (Sad, 31-33)

Pozorno je to što su se i konji, o kojima se govori u navedenim ajetima, poput Hudhuda, izgubili iz vida. Ovim gubljenjem iz vida se možda išareti na to da su konji, također, džini i da su se u trenutku preobrazili i prešli u izvorni svijet džina, u kome su nevidljivi za čovjeka.

Ili, možda su, pak, oni stvarni konji, ali da su usmjeravani od strane džina. Formulacijom “...Vratite mi ih!...” stavlja nam se do znanja da su ovi konji pred Sulejmana, a. s., dovođeni od strane nekog drugog, a to mogu biti i džini.

A kad smo odredili da umre, crv koji je bio rastočio štap njegov – upozorio ih je da je umro, i kad se on srušio, džinnovi shvatiše da ne bi na muci sramnoj ostali da su budućnost prozreti mogli. (Saba', 14)

Opet, “crv”, odnosno “dabbet-ul ard”, biće iz prethodnog ajeta, isto tako je, možda, džin. (Allah, dž. š., najbolje zna.)

Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju zadržali, ali je poslije ozdravio.(Sâd, 34)

Isto tako, postoji mogućnost da je i tijelo, koje je kao iskušenje ostavljeno na Sulejmanov, a. s., prijesto, tijelo džina. Tijelo je ostavljeno na prijesto, ali je potom, možda, iznenadno vraćeno u svijet džina. Formulacija u značenju “...ali je poslije ozdravio” možda išareti na to da se desio takav slučaj.

Isto tako, moguće je da je na prijesto ostavljeno ljudsko tijelo, ali da je iznenadno, od strane džina, uzeto natrag. Upravo, u kur’anskom kazivanju o Sulejmanu, a. s., se, također, govori o džinu Ifritu, koji je prijesto kraljice Sabe za veoma kratko vrijeme mogao prenijeti sa jednog mjesta na drugo.