Osnovni princip društva koje ne živi u skladu s Kur'anskim vrijednostima jeste da je čovjek odgovoran jedino sam za sebe. Sukladno tom sujevjernom načinu razmišlajnja, čovjek treba samo da obezbjedi najbolje moguće uslove za sebe i da obezbjedi što ugodniji ambijent za sebe. On nema apsolutno nikakvu odgovornost prema bilo kome drugome. S obzirom na ovo, većina ljudi smatra da su odgovorni jedino za svoju vlastitu posvećenost religijskim vrijednostima pa se, stoga, distanciraju od bilo kakave odgovornosti prenošenja Allahove poruke drugima. Sa gledišta Kur'ana, međutim, stvarnost je u mnogome drugačija.
Jedna od dudžnosti muslimana je da prenosi vjeru islam ljudima oko sebe i da ih ohrabruje da vjeruju u Allaha. U Kur’anu, Allah to objavljuje riječima:
O ti, pokriveni! Ustani i opominji! (Sura al- Muddaththir; 1-2)
Svaki je musliman, također, odgovoran za pozivanje u islam. Musliman želi podijeliti svoje zadovoljstvo islamom. Njegov je cilj prenijeti vijest o postojanju Allaha svima, učiniti da ljudi postanu svjesni da će biti pozvani na odgovornost na Sudnjem danu, te da opiše kao je Džehennem mjesto istinske patnje za one koji se budu oglušili o Allahove naredbe. Za muslimana su ove dužnosti puno važnije od trgovine, udobnosti ili zabave. Kako bi prenijeli Allahovu vjeru ljudima, oni će učiniti sve što je potrebno, pa čak i kada to znači napuštanje doma ili imovine. U Kur’anu se Allah obraća svome poslaniku (savs) i svim vjernicima, riječima:
I opomeni ih na Dan tuge kada će biti s polaganjem računa završeno, a oni su ravnodušni bili i nisu vjerovali. (Sura Maryam; 39)
