Sve ono što mi vidimo kao materiju sastoji se tek od fotona. Fotoni su svjetlosne čestice različitih valnih dužina. Ti valovi stižu do nas i pretvaraju se u električne signale kada udare u mrežnjaču naših očiju. Ti električni signali se kreću predodređenom putanjom i na poslijetku stižu do centra za vid u našem mozgu. I tamo oni poprimaju značenje na prilično nevjerovatan način: mi postajemo sigurni da ono što vidimo je zaista tu, da zaista ispred nas stoji televizor ili neboder.
Bez obzira koliko uvjerljiva može biti vizija nebodera ispred nas, ono što mi opažamo sastoji se, u stvari, ni od čega drugog do samih električnih signala. I ta slika se stvara u vašim mozgovima a ne pred vama. Prava slika nebodera ispred vas nikada do vas neće stići. Sve one stvari koje opažate kao električne signale su samo svjetlosni talasi koje one emituju. Drugim rječima, jedino što vi vidite su svjetlosni valovi i električni signali. Iz tih razloga, kroz cijeli vaš život doživljavate jedino iluziju slike nebodera, a nikada njen original. Uprkos tome što je samo iluzija, ipak je to savršeno jasna i besprijekorna pojava. Za vas je veoma teško da pojmite činjenicu da je to samo skup električnih signala. Slika je tako savršeno stvorena u mozgu da je skoro nemoguće da je razlikujemo od originala. To je nepogriješivo umjeće našeg Svemogućeg Gospodara.
Čuda se događaju svakodnevno, svakog trenutka u ljudskom mozgu. Iako samo elektronski signali dosežu do mozga, iako je unutrašnost mozga potpuno crna i iako je ovaj prostor veličine svega nekoliko kvadratnih centimetara, sve planine, mora, polja, nebo, beskonačni otpad, kuće, televizori, ljudi, drveće i, ukratko, sve što vidimo se nalazi jedino u mozgu. Sve je obojeno. Ali nema boja u mozgu. Sve je osvjetljeno i jasno, ali u mozgu nema svjetlosti, nema je čak ni oko mozga. Sve unutra je bučno i popraćeno zvukom ali unutrašnjost mozga je potpuno tiha. Postoji mjera za sve unutra; zvjezde izgledaju veoma udaljeno, dok olovka koju držimo u rukama djeluje veoma blizu. Ali u našem mozgu sve je u istoj ravni i na istoj udaljenosti. Sunce izgleda kao da je milionima kilometara udaljeno, ali u stvari ono je tik u nama, u unutrašnjosti našeg mozga. Razlog zbog kojeg Sunce postoji u našim mozgovima je jednostavno i samo zbog električnih signala. Nebeska tjela za koja znamo da su hiljadama kilometara udaljena su ustvari stvorena u prostoru od samo nekoliko kvadratnih centimetara. I, da se podsjetimo, postoje jedino kao električni signal koji mi ne možemo držati u ruci niti spoznati da li on zapravo postoji.
Iz tog razloga svijet koji vidimo nije prava materija. Mi nikada ne možemo iskusiti pravu materiju tamo vani. Naš je svijet ograničen na prikaze u našem mozgu. Izuzev navadenog, mi nemamo ni jedan drugi dokaz da li predmeti koje vidimo zaista i postoje, baš kao što nemamo garancije ni da li je svijet stvoren za nas baš onaj svijet koji je vani.
Svijet koji vidimo je onaj koji Allah pruža našim dušama. U tom svijetu nema materije, nema tvrdoće, mehkoće, mirisa ni boje. Postoje samo električni signali. Allah stvara električne signale koji uzrokuju osvjetljen i šaren svijet koji on prikazuje našim dušama. A duše koje je On stvorio za ljudska bića su one koje opažaju i interpretiraju ove slike, raduju se, tuguju, sumnjaju, osjećaju sreću i čežnju, sjećaju se, vole i osjećaju uzbuđenje u takvom svijetu.
