Jedinstvo,suradnja, solidarnost, prijateljstvo, samopožrtvovanje, podrška i druge slične osobine su neke od najljepših karakteristika na kojima leže temelji Kur'anskog morala. Ovo se ističe u mnogim hadisima našeg poslanilka (savs). Jedan od njih glasi:
„Vjernici su kao različiti dijelovi građevine, jedan podržava drugog.“ Onda je pokazao na šta je mislio tako što je isprepleo svoje prste. (Hadis Bukhari i Muslim, „Riječi poslanika Muhammeda“ str.67.)
Vjera islam obezbjeđuje uspostavljenje boljeg svjetskog poretka u kojem prevladavaju ljubav, mir, tolerancija i međusobno razumjevanje. Društva koja posjeduju ove osobine doživljavaju brz razvoj i stiču veću moć. Kada se jednom postignu jedinstvo i suradnja, pojedinci takvoga društva mogu usmjeriti svoju snagu i energiju na ostvarivanje dobrobiti i činjenje dobrih djela prije nego da se bave raspravama, svađama, sukobima i ratovima. U biti, cilj za koji se ljudi zalažu i kojem posvećuju sav svoj trud, moć, žar i pordšku, kako materijalnu tako i duhovnu, rezultira krajnjim uspjehom i ljepotom. Ono što je još važnije jeste da je Allah zadovoljan pojedincima koji rade ujedinjeno i solidarno za dobrobit i oni ce primiti Allahovu pomoć, podršku i snagu. Zbog ovoga, Allah podsjeća vjernike da se ne raspravljaju međusobno da ne bi bespotrebno gubili snagu. Ajet koji slijedi to sasvim jasno iskazuje:
„i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih. „ (Sura al-Anfal: 46)
Uspostavljanjem jedinstva međju pravovjernima je uzvišena vrlina koju preporučuje Allah. Posebno sada, u vrijeme kada je zlo prodrlo u svaki aspekt društva, ni jedna loša osobina kao što su zlovolja, prezir i prepiranje ne bi se trebala tolerisati među dobrim ljudima. Istrajavanje u trudu da se ovakvi loši utjecaji otklone i usvajanje kompromisa i pomirljivog stava pretstavlja divno ponašanje bogobojaznih.
„Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.“ (Sura al-Hujurat: 10)
Rasprave, neprijateljstvo, mržnja i ljutnja su karakteristike nemoralnog ponašanja inspirisanog zlom. Muslimani nikada ne bi trebali djelovati pod uticajem takvih nepoželjnjih osjećanja; oni se boje Allaha i uvijek su skromni, prijateljski raspoloženi, pažljivi i puni ljubavi u svojim odnosima. Ljudi koji nisu iskreni pri ostvarenju svojih ciljeva mogu osjetiti ljubomoru prema svojim najbližim prijateljima i čak prema svojoj braći i sestrama. Tuđi uspjeh može uzburkati osjećaj zavisti u njihovim srcima. Nasuprot tome, pravi musliman je ponosan na uspjehe ostalih vjernika, i sretan je zbog njih kao da je i on sam to postigao, osjeća se zahvalnim za blagoslove koje je Allah podario vjernicima. Nadalje, on ih podržava u njihovom nastojanju i nudi im uputu ako je potrebno. Oni kojima nedostaju takve osobine u ponašalju, s druge strane, spriječavaju napredak drugih. Osjećaj suparništva i ljubomore kvari njihova dobra djela koja su učinili da bi postigli Allahovo zadovoljstvo i time uništava svaku ljepotu i blagodat. Allahov poslanik, poslanik Muhammed (savs) također je skrenuo pažnju na ovo i savjetovao je vjernike da se čuvaju ovakvih loših osobina:
„Ne zavidite jedni drugima, ne natječite se međusobno, ne mrzite jedni druge, ne okrećite leđa jedni drugima i ne dozvolite nikome od vas da izda nekoga. Budite Allahovi robovi, braća. Musliman je brat muslimanima, on im ne čini zlo, ne trudi se da im odmogne niti im laže da bi ih obmanuo.“ (Imam an-Nawawi, „Cijelih četrdeset hadisa“, str. 122)
Said Nursi, također poznat kao i Bediuzzeman (čudo svoga doba) jedan od najvećih islamskih učenjaka 20-tog stoljeća daje opširan opis ovakvih stvari u svojoj „Risale-i Nur zbirci“, komentaru Kur'ana. Iskreno, kao što mu je i svojstveno, Bediuzzaman govori kako vjernici trebaju strogo izbjegavati iskvarena osjećanja kao što je rivalstvo kada teže ka istom cilju:
„Služiti istini je kao da nosite i čuvate ogromno i vrijedno blago. Oni koji iznesu taj zadatak na svojim leđima bit će sretni i zahvalni kad god im snažne ruke pohrle u pomoć. Daleko od toga da je ljubomoran, čovjek bi trebao s ponosom aplaudirati većoj snazi, učinkovitosti i mogućnostima onih koji, iz čiste ljubavi, istupe i ponude svoju pomoć. Zašto gledati na pravu braću i samopožrtvovane pomagače s rivalstvom, gubeći tako svoju iskrenost? Bit ćete izloženi strahovitim optužbama u očima neupućenih ljudi, onih koji žude za ovosvjetskim koristima kroz religiju, iako je to stotinu puta bezvrijednije od vas i vaše težnenje za vjerom kroz život u saznavanju istine i zarađivanja za svoje izdržavanje kroz otkrivanje istinskog znanja, od njihove pohlepe i nagomilavanja. Jedini lijek za ovu bolesti je optužiti svoju sopstvenu dušu prije nego drugi počnu da je optužuju i uvijek stati uz svoga prijatelja a ne uz svoju dušu.“ (Bediuzzaman Said Nursi, „Risale-i Nur Külliyati II“ („Risale-i Nur kolekcija II“)
Bediuzzaman Said Nursi također kaže: “Nečija ponuda da uspostavi standarde ponašanja u skladu s Kur'anom može se posmatrati kao čuvanje blaga za vjernike; nesto izuzetno vrijedno. U ovoj neprocjenjljivoj službi svi moraju pridonositi i pomagati svojim cijelim srcem. Osjećati ljubomoru prema drugom vjerniku koji pruža svoju potpunu i nepokolebljivu podršku ili ga posmatrati kao suparnika, neprihvatljivo je za pravog muslimana. Vjernik bi trebao biti ponosan na druge koji se posvete i obezbjede svoju podršku.“
Ljubomora je osobina zle urote. Postojanje takvog zlog svojstva kod pojedinaca koji surađuju u svrhu ostvarivanja ispravnog cilja ne čini ništa drugo do umanjivanja sage njihovog zajedništva. Urota zla sigurno od toga profitira. Kao što Bediuzzaman kaže, jedini lijek za ovu bolest je ne slijediti svoj ego, nego uvijek čuvati leđa svojih prijatelja.
U „Risale-i Nur kolekciji“ Bediuzzaman poredi mašineriju fabrike i vjernike. Harmoničan i glatak rad ove mašinerije je vitalan za produktivan ishod. Slična je harmonija potrebna i u suradnji vjernika. Said Nursi objašnjava da vjernici treba da izbjegavaju govor koji može uzrokovati ljubomoru i ogorčenost. Baš kao što i fabrika obezbjeđuje blagovremen i efikasan proizvod samo kada je njena mašinerija harmonična i nije kontradiktorna, tako bi i vjernici trebali raditi u svrhu zajedničkog cilja da zasluže Allahovo zadovoljstvo. Trebalo bi da se trude zajedno, bez traženja grešaka i mana jedan kod drugoga. U svijetu u kojem se nevjernici udružuju protiv dobra, ispunjeni osjećajima mržnje i zavisti prema vjernicima , i gdje ugnjetavaju siromašne, beskućnike, žene, djecu i starije, svi ovi ugnjetavani ljudi se nadaju pomoći od savjesnih. U tom slučaju, ako mudri, iskreni, savjesni i pošteni ljudi iskoriste svoju moć jedni protiv drugih, mogu biti pozvani da pred Allahom za to odgovaraju. Vrlo je važno da vjernici ne ograničavaju pomoć u suradnji, savezništvu, prijateljstvu, solidarnosti i privrženosti jedan prema drugome i da nikad ne zapadnu u neslogu koja bi ih oslabila. Ovakvo raspoloženje vjernika najbolje je opisano u riječima poslanika Muhammeda (savs):
„Primjetit ćete da su vjrnici kao dijelovi tijela u odnosu jedni na druge po pitanju ljubaznosti, ljubavi i privrženosti. Kada utječete na jedan dio, cijelo tijelo to osjeti; nesanica i groznica se rašire.“ (Hadis koji Bukhari i Muslim prenose od Nu'man Ibn Bašira, „Riječi poslanika Muhammeda“, Maulana Wahiduddin Khan, str. 68).
Solidarnost ljudi koji se čiste od svake ovosvjetske ambicije, ljubomore i rivalstva, koji usmjeravaju svaki pozitivan osjećaj, svaki napor i svaku aktivnoist ka dobrobiti drugih, a da ne postaju oholi zbog toga, će slomiti otpor urote zla.
