Kroz svoju historiju, Srednji istok, rodno mjesto Božijih poslanika, bio je početna tačka mira i harmonije opisane u Božijim objavama. Ljudi su naučili živjeti zajedno zbog poruka koje su prenosili poslanici u ovom dijelu svijeta.
U ovom kontekstu, posjeta pape Franje Srednjem istoku radi promocije mira i harmonije je od velike važnosti. Njegove posjete više muslimanskih zemalja i Izraela, kao i poziv Perezu i Abasu da posjete Vatikan (koji su oba s radošću prihvatili), stigao je poput daška svježeg zraka ovim sukobima opterećenim regijama. Koncept mirnog suživota je veoma potreban na Srednjem istoku. Nesumnjivo, zbog važnosti svoje funkcije, papa Franjo bi mogao postati instrumentom promocije mira i harmonije među sljedbenicima tri najveće religije na svijetu.
Sve do nedavno, muslimanski je svijet pontifikat smatrao vrijednim poštivanja, ali negativni komentari pape Benedikta XVI o poslaniku Muhammedu (neka je na njega Božiji mir), njegov poziv Kršćanskoj uniji protiv muslimana, te njegovo protivljenje članstvu Turske u EU samo zbog toga jer je to većinski muslimanska zemlja, utjecalo je na percepciju Vatikana u muslimanskom svijetu. Sve je to došlo u vrijeme kada je politika U.S.A. prema Srednjem istoku bila pod utjecajem neokonzervativaca i cijela je regija bila u skukobima. Na žalost, Benedikt XVI je odbio koristiti jezik mirne diplomatije. Iako su njegove naknadne posjete muslimanskim zemljama donekle ublažile njegov loš imidž, on je ostao u sjećanju svih kao papa koji je “islam posmatrao kao prijetnju.”
Zasigurno, Benedikt XVI je bio izabran da predstavlja simbol moralnih vrlina. Međutim, predstavljati kršćane znači biti u stanju predstavljati skromnost i narav punu ljubavi prama poslaniku Isau (neka je na njega Božiji mir). Papa Franjo, koji je izabran po abdikaciji Benedikta XVI, svojim je stavom promijenio hiljadugodišnju percepciju pontifikata uz pomoć svog inkluzivnog duha i govora, te svojim skromnim ponašanjem. Papa Franjo je religijski lider koji odbija sve materijalističke privilegije koje podrazumijeva rank pape i koji, kako se priča, navečer izlazi odjeven kao sveštenik kako bi podijelio hranu siromašnima, koji uči ljude koji pate da će biti blagoslovljeni, a najvažnije od svega, koji pruža ruku ljubavi i prijateljstva kršćanima, jevrejima, muslimanima, pa čak i ateistima. On ima kvalitete koji su potrebni u ovom stoljeću mržnje. Religija zahtjeva takve vrline. Religija je zasnovana na ljubavi, skromnosti i inkluziji.
Razlog zbog kojeg su ljudi prihvatili propovijed našeg poslanika (s.a.v.s.) jeste moral Kur’ana prema kojem je živio i koji je primjenjivao. Naš sposlanik (s.a.v.s.) je podučavao ljubavi, kao što to Kur’an i zahtjeva, prihvatao je sve ljude kao što Kur’an i naređuje, uvijek je iskazivao najčistiju humanist, ponovo prema Kur’anskim zahtjevima. Njegov moral je bio instrument putem kojeg su svi koji su ga okruživali živjeli sretno i s lakoćom.
Kaže se da bismo trebali raditi onako kako govorimo. Takav pristup je još važniji u slučaju kad se radi o vjerskim liderima, jer ih to čini učinkovitijim. Osjećaj ljubavi i humanosti nisu svojstveni samo vjerskim liderima, nego su i važan dio ljudske prirode. Usprkos svojim vjerskim dužnostima, naš poslanik (s.a.v.s.) je također upravljao i gradom-državom, Medinom, koja je bila dom ljudi iz mnogo različitih religija, sastavio je najdemokratčniji sporazum i ustav u historiji, te bio je predsjednik koji je štitio sve vjere i razmišljanja. Drugim riječima, postavio je savršen primjer ljudima da prate. Međutim, politika je danas prerasla u zlokobnu igru. Postala je arena straha gdje mržnja prevladadava, gdje su neosnovane i uvrjedljive optužbe posmatrane kao legitimne i gdje ne postoji milost koja se iskazuje rivalima. Politika se danas smatra igrom u kojoj ljubav i ljubaznost nemaju mjesta. Ljudi ne uspijevaju shvatiti da takav pristup nikada ne može doprinijeti promociji mira i harmonije u svijetu. Nadamo se da će posjeta pape Franje pomoći da se promijeni percepcija politike kod ljudi. Njegova posjeta svetim zemljama u vrijeme ratova i konfuzija može pomoći da se ljudi vrate istinskim poukama Allahovih poslanika. Krajnje je vrijeme da svijet političara shvati važnost koegzistencije. Oni bi morali shvatiti svoju odgovornost i odstraniti lažne floskule o politici kao vidu samilosti.
Politika ne bi trebalo da promovira interese, nego da efektivno upravlja događajima, pazeći da niko ne bude povrijeđen. Uklanjanje religije iz politike je uzrokovalo sve ove nemire na svijetu. Takav pristup je omogućio političarima da budu nemilosrdni i sebični pojedinci koji ponekad ne oklijevaju ni da se ponašaju poput plaćenika. Religija savjetuje svima da govore ljubazno, da predpostave dobrobit drugih ljudi svojoj vlastitoj, te da vole i poštuju druge, bez ikakve diskriminacije. Ovaj poziv u svetim knjigama se odnosi na sve ljude, iz svih sfera života, ne samo na religiske vođe.
Adnan Oktar's piece on the Bosnian Times:
