Jemen – zemlja koju niko ne vidi i ne čuje
Harun Yahya
S izuzetkom Italije, evropske zemlje su potpuno ignorisale činjenicu da se Mediteran doslovno pretvorio u groblje izbjeglica. Nikoga nije briga što hiljade ljudi, uključujući i djecu, umiru pokušavajući da pređu Mediteransko more.
Nijemci su razmatrali o svojim javnim deficitima, Španija se pita da li će prihodi od turizma porasti ove godine, dok Francuska raspravlja o novom zakonu o obavještajnoj službi.
Ipak, kada su izbjeglice počele stizati na Balkan Egejskim morem i odatle putovati ka srcu Evrope, onda je otpočela drama koja se smjestila u svaku evropsku agendu. Dakle, prisustvo u toj agend nije naravno značilo da se iznalazi humano rješenje. Zapravo, umjesto traženja humanog rješenja, neki evropski političari su počeli govoriti najnehumanije i najsramotnije stvari, poput “Hajde da pošaljemo novac, pa neka ostanu u Turskoj,” “Postaćemo manjina ako primimo izbjeglice” i “Prihvatićemo izbjeglice kršćane, ali ne muslimane.” Kako su brzo Evropljani počeli zaboravljati da su svoj prosperitet izgradili na resursima koje su izvukli iz zemalja upravo ovih izbjeglica koje danas u Evropu dolaze iz Afrike i Bliskog istoka.
Države od Afrike, pa do Dalekog istoka, poput Libije, Egipta, Sirije, Iraka i Čada su oduvijek bile kolonije različitih evropskih država. Evropljani su izvukli sve sirovine i procesuirali ih uz pomoć radne snage porijeklom iz tih regija. Danas mnogi njihovi državljani napuštaju ove zemlje zbog straha za sopstvene živote i pokušavaju stići do Evrope.
Pored Libije, Sirije, Afganistana i Iraka, Jemen je treutno pogodila katastrofa, također. Crveni križ kaže da “Jemen nakon 5 mjeseci izgleda kao Sirija nakon 5 godina,” čime se otkriva strahotra situacije.
Ipak, Jemen nije na naslovnicama tako često kao druge države sa sličnim dešavanjima. On trpi mnogo gore uništavanje svakog dana, a glad i bolesti se šire sve brže. Ljudi se bombama ubijaju u njihovim domovima. Smrtnost se smatra tek statističkim podatkom, te čak ni ne privlači interes novinskih agencija.
U posljednjim izvještajima u vezi s Jemenom, Amnesty International kaže da su saudijska bombardovanja Jemena rezultirala “smrću civila i uništavanjem,” te da je ono što se događa “ratni zločin.” Prijavljene cifre odaju podatak 4,000 ljudi koji su umrli do danas u operacijama, a civili čine polovinu od toga.
Drama koja se odigrava u Jemenu nije ograničena na ubistva i pokolje. UN kaže da 80% od 20 miliona civila u Jemenu treba pomoć i opisuje ovo kao katastrofu.
Ertharin Cousin, voditelj UN-ova World Food programa, kaže da im nije omogućeno da dostave humanitarnu pomoć jemenskom narodu zbog nasilja koje se i dalje odvija. On je bio u trodnevnoj posjeti Jemenu i pozvao je sve grupe koje se bore u državi da dozvole da humanitarna pomoć bude dostavljena. Šef humanitaraca UN-a, Stephen O’Brien, kaže da je “razmjer ljudske patnje skoro nepojmljiv.” O’Brien također prenosi da humanitarna pomoć nije stigla do četiri od 5 ljudi koji su ugroženi, da je skoro 1,5 miliona ljudi bilo prisiljeno napustiti svoje domove, te da su banke krvi zatvorene.
Somalijske izbjeglice koje su se smjestile u Jemenu zbog rata i siromaštva u svojoj zemlji se sada pokušavaju vratiti u Somaliju zbog stanja u Jemenu. Činjenica da se skoro 29,000 Somalijaca vratilo kući dobrovoljno je dovoljna indicija koliko su se stvari pogoršale u Jemenu.
Čini se da sukobljene strane u Jemenu, kao i njihovi sponzori, brinu jedino o tome ko će prevladati u državi.
Zapravo, sva poznata sredstva su upotrijebljena da bi se eskalacija sukoba u Jemenu spriječila. UN se uključio, posrednici su se umiješali i bilateralni razgovori su održani sa sukobljenim stranama u državi. SAD i Saudijska Arabija, pa čak i Iran su se umješali. Organizacije poput Crvenog polumjeseca i Crvenog križa se bore da dostave pomoć u državu tokom primirja. Niti jedan od ovih napora nije polučio riješenje i Jemen je sada na ivici ambisa.
Ipak, da se primijeni isti senzibilitet prema narodu Jemena, koji se pruža nasukanim kitovima ili ranjenim fokama, situacija bi bila vrlo drugačija. Iran i Saudijska Arabuja bi mogli sjesti i raditi zajedno na ujedinjenju Jemena, umjesto što se trude da svako svoje pristalice dovede na vlast, kada bi se ovaj princip primijenio. Barem bi dvije države mogle i trebale poduzeti korake i obezbijediti da sada bar jemenske izbjeglice imaju gdje da borave pod humanim uvjetima i da se osjećaju sigurnim. I Iran i Saudijska Arabija obje posjeduju finansijske resurse kojima mogu ovo ostvariti. To je tehničko rješenje koje se može primijeniti kako bi se spriječio još veći problem, a postoji i ono drugo, moralno riješenje koje bi eliminiralo ovaj problem jednom zauvijek.
Temeljni razlozi za neuspijeh iznalaska definitivnog riješenja za problem Jemena su moralni nedostaci poput sebičnosti, egocentrizma, pohlepe i apatije. Jedini način da se eliminiraju ovi nedostaci jeste da se poveća moralni senzibilitet kod ljudi. Neko ko predstavlja glas savjesti, ko ima snažan osjećaj ljubavi, privrženosti i saosjećanja, te ko shvata važnost dijeljenja i međusobnog pomaganja, nikada neće biti indiferentan i nemaran prema takvoj tragediji. Stvarni problem su te moralne slabosti i nedostatak ljubavi na svijetu. A eliminacija ovih moralnih slabosti će riješiti problem izbjeglica – jedan od najvećih problema s kojima se svijet suočava.
