Istanbul, Bagdad, Dhaka, Medina....Neka Bog podari Svoju milost našoj braći i sestrama koji su izgubili živote u užasavajućim terorističkim napadima u proteklom periodu i zaželimo brz oporavak onima koji su u tim napadima povrijeđeni!
Istanbul, Bagdad, Dhaka i Medina... u samo jednoj sedmici, glavni gradovi i metropole svijeta postali su teroristička meta. U samo jednoj sedmici, hiljade ljudi izgubilo je život u okrutnim, izdajničkim, kukavičkim i perfidnim terorističkim napadima.
Nakon ovih napada, potrebno je govoriti o količini pažnje koja je usmjerena na ove napade. Da li su oni koji su promovirali slogan „svi smo mi Pariz“ nakon napada u Parizu bili svjesni talačke krize koja se nedavno desila u Bangladešu? Da li su u novinskim člancima čitali o strašnom samoubilačkom napadu koji je odnio 167 života u Iraku?
Da li postoje pojedinci koji često zapostavljaju situaciju govoreći, „tako ti je to na Bliskom Istoku...“ ili je većina izbjegla tu temu govoreći „to područje je naviklo na terorizam...“
Strašni krvavi napadi koji su se desili u Evropi uveliko su promijenili poglede i stavove Zapada prema terorizmu. Međutim, ideja „terorizma na Istoku“ se nije mnogo promijenila. Jedina razlika je u tome što su šanse da se porodici u Iraku teroristički napad desi na pijaci ili ispred kućnih vrata mnogo veće. Ipak, to ne mijenja činjenicu da su počinioci, posljedice i fatalna snaga tog napada, jednaki onim na zapadu. Iako je koncept „terorizma“ različit na Istoku i Zapadu, na međunarodnom nivou se svi teroristički napadi koji su se desili u prošloj sedmici definiraju istim terminom.
Član 1 Ženevske Konvencije iz 1937. definira terorizam kao „kriminalni akt usmjeren protiv države s ciljem ili proračunom da isprovocira stanje straha u određenim ljudima ili grupama ljudi ili općoj javnosti.“
UN je generalizirao ovu definiciju po uzoru na definiciju o ratnim zločinima počinjenim u periodima mira. Prema rezoluciji Generalne skupštine UN-a iz 1999., terorizam obuhvata sve kriminalne činove koji uzrokuju stanje preplašenosti među pojedincima, grupama ili ljudima općenito, zbog političkih, filozofskih, ideoloških, rasističkih, etničkih i sličnih razloga. Međutim zakoni NATO-a nisu definirali terorizam uzimajući u obzir legitimiziranje borbe protiv terora u mnogim dijelovima svijeta. To uključuje i vojne intervencije protiv terora. Regulativa Evropske unije također ima dosta široku definiciju terorizma.
Kao što se može vidjeti na međunarodnom polju, terorizam ima jednu definiciju. Ta definicija ne isključuje nijednu zemlju i ne potiče na različito tretiranje neke nacije. To da li je neka zemlja u konfliktu ili ne, ne mijenja situaciju. Kao što je grozni čin u Belgiji terorizam, tako je i onaj u Iraku terorizam. Svako ko izgubi život u tim podmuklim činovima ima porodicu, voljene i planove za budućnost. To što je on ili ona rođen/a u drugom dijelu svijeta i što tamo živi, ne čini nju/njega „manje čovjekom“.
To nas dovodi do zaključka da problem ne dolazi iz međunarodnih, već iz moralnih normi. Dvije žrtve terorizma, koje međunarodne norme ne razlikuje po pitanju toga što su rođeni i žive u različitim dijelovima svijeta, cijene se ili ne cijene po moralnim normama određenih ljudi, zavisno od toga gdje oni žive.
Ti dupli standardi uništavaju humanitarne i moralne strukture tih krugova. U ovakvim uslovima, nije ni čudno kada postoje zajednice koje ne dotiče dijete koje umire na obali mora, porodice koje su morale napustiti svojoj domove ili mase ljudi koji umiru od gladi.
Po podacima Globalnog indeksa terorizma 2015.-te, teroristički napadi u 2015. porasli su za 80% u usporedbi sa 2014. Prva polovina 2016. obilježena je novim terorističkim napadima. U samo tri mjeseca, 2667 ljudi je ubijeno u takvim napadima. U toku ovog perioda, stopa terorizma je porasla ne samo u broju nego i u obimu. Evropa je postala mjesto najužasnijih terorističkih napada u svojoj historiji, a Sjedinjene Države postale su meta napada povezanih sa unutarnjim državnim problemima. Danas, napadi terorizma nemaju granica: postali su globalni.
Suočavajući se sa ovom tragičnom situacijom, ljudi zdravog razuma moraju se ujediniti, racionalno nastaviti borbu i prevladati one koji donose zlo terorizma. A opet, kako se gube humanitarne vrijednosti, tako i dobri će i dobri koji se bore izgubiti svoju moć.
Sve dok svijet gubi svoju dušu, dok ljudi ignoriraju užasavajuće masovne pokolje, dok nijemi posmatraju ljude koji se utapaju u moru, terorizam i mržnja će nastaviti rasti i jačati. Jer se teror hrani mržnjom, nemilosrđem i bijesom. Dok okrutnost i ravnodušnost jačaju, teroristi nalaze sredine koje su priželjkivali i čekali.
Ne smijemo zaboraviti: cilj terorizma je da stvori društva ispunjena strahom, da poveća nerede, pretvori ljude u mase bez ljubavi koji su odcijepljeni jedni od drugih i tako stvori zajednice kojima je lako manipulirati.
Konkretan odgovor na pitanje „Zašto se ljudi priključuju terorističkim organizacijama?“, koje se tako često postavlja danas, je nedostatak ljubavi i praznina duha. Da bi se uspostavile moralne norme, ljudi moraju uzeti u obzir i prihvatiti ideju da je svaka osoba dragocjena i da nisu drugačiji od drugih. Ako ljudi ne prestanu ponižavati pojedinca zbog njegovog ili njenog identiteta, etničkih korijena ili religije, svijet se neće otarasiti užasa koji donosi terorizam. Stoga, osnovni i najbitniji uslov za borbu protiv terorizma jeste jačanje „čovječnosti“.
Neka Bog podari Svoju milost našoj braći i sestrama koji su izgubili živote u užasavajućim terorističkim napadima u proteklom periodu i zaželimo brz oporavak onima koji su u tim napadima povrijeđeni!
