Od početka sirijskog građanskog rata, Turska je iznova i iznova objašnjavala jednu važnu činjenicu svijetu, a posebno članicama NATO-a: taj je rat jednako prijetnja integritetu Turske kao i narodu Sirije.
Kako je rat napredovao, strahovi Turske su se pokazali opravdanima. PKK, teroristička grupa koja već 40 godina izvodi terorističke akcije na turskom tlu, koja je oduzela 40.000 života turskih građana i koja je pokušala da izgradi staljinistički režim u jugoistočnoj Turskoj, pojačala je svoje napore, sukladno jačanju rata. Ovaj put su njene regrute obučavali profesionalci, a njihovo oružje je obezbjedio Zapad. Kako su se događaji odvijali, pokušaj puča 15. jula se dogodio u Turskoj 2016. godine, te je postalo jasno da je teroristička grupa FETO pružila podršku PKK-u.
Sjedinjene Države još uvijek su naši saveznici, ali oni koji su ipak iznevjerili naša očekivanja. Turska konstantna prtivljenja nisu dala nikakvih rezultata.
Teroristička grupa planira iskoristiti ovu novu poziciju kako bi imala lakši pristup oružju komunističkih krugova i nastoji izgraditi krvavu državu koja će prijetiti, ne samo Turskoj, nego i Bliskom istoku, pa čak i SAD-u koja ju je sve vrijeme štitila. Nakon što nije bilo odgovora na sve njene proteste i zahtjeve, Turskoj nije ostalo drugog izbora, osim pokretanja vojne kampanje u Afrinu, koji je bio središte svih tih planova.
Turska je započela operaciju u Afrin, operaciju "Maslinova grana", u skladu s rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a 1624 (2005), 2170 (2014) i 2178 (2014) o borbi protiv terorizma, te 51. stavkom Povelje UN-a o pravu na samoodbranu. O kampanji su obaviještene sve strukture koje je Turska dužna obavijestiti, kao i zemlje priključene NATO-u i UN-u. Njen cilj je definiran kao uklanjanje PKK/PYD prijetnje u regiji, koja postaje sve jača i ustaljenija dan za danom.
Turska je, prije i tokom kampanje, više puta izrazila svoje poštovanje teritorijalnog integriteta Sirije i snažno naglasila da cilj definitivno nije "okupacija". Takođe je jasno da se kampanja odvijala sa znanjem Rusije od samog početka. Zapravo, teritorijalni integritet Sirije oduvek je bio kritična tačka u pregovorima dve zemlje.
Štaviše, turske vlasti jasno su izjavile da je turska obaveštajna služba, MIT, u kontaktu sa sirijskim režimom kako bi osigurala teritorijalni integritet ovih drugih. Tokom operacije, turski avioni su više puta izbacivali letke nad selima Afrina, kojima su pozivali na jedinstvo ljude iz Afrina i ohrabrivali ih riječima: "Afrin pripada ljudima Afrina".
Kao što je poznato, sirijski rat je bio jedan od onih gdje su se mnoge uključene zemlje uglavnom borile avionima. Koalicione snage, a naročito američki borbeni avioni, proteklih sedam godina vrše zračne udare protiv zemlje, a Rusija, zaštitnik sirijskog režima, takođe vrši vazdušne udare, kao i sirijski režim.
Jasno je da je Turska, koja je druga najveća vojska u NATO-u, sposobna da provede svoju kampanju koristeći samo mlazne borbene avione. Zaista, jasno je da PKK/PYD ne bi mogla da se bori protiv vazdušnog bombardovanja i da bi upotrebom takvih bombardovanja Afrin mogao biti očišćen od terorističkih grupa za nekoliko dana, ako ne i sati. Štaviše, takva opcija bi spriječila bilo kakve gubitke Turske.
Međutim, u vrijeme kad je ovaj članak pisan, u Afrinu imao 43 šehida, a svaki dan dobijamo vijesti o novima. To je zato što je kampanja u velikoj mjeri kopnena operacija, a jedini razlog za to je sprječavanje civilnih žrtava.
Turska vojska je jasno uverila svijet da su svi ciljevi temeljno provjereni prije nego što su gađani i naglasila da se ciljaju samo terorističke mete i njihova skloništa, pozicije, oružje i oprema, te da se pokljanja "izuzetna pažnja i osjetljivost" kako ne bi došlo do štete po civile ili životnu sredinu. Istovremeno, od samog početka ove akcije, turske snage nisu ciljale vjerske, kulturne, historijske i arheološke lokacije, kao ni javne objekte.
Tokom ovih sedam godina sirijskog rata, Turska je uvek bila odlučna da zaštiti civile, kako unutar granica Sirije, tako i izvan njih. U ovom trenutku bilo bi korisno zapaziti da je Turska bila ona koja je primila sirijske izbjeglice, koje su EU vlasti izbacivale iz svojih mora i koje su držale izvan EU ogradama od bodljikave žice.
Kolumnisti kao što je Robert Fisk, poznat po svojoj odbojnosti prema Turskoj, predvidljivo su na čelu kampanje protiv trenutne operacije Turske u Afrinu. Njegov nedavni članak u The Independent-u je u potpunosti zasnovan na dezinformacijama.
U svjetlu svih ovih detalja, važno je postaviti slijedeće pitanje: šta bi zapadne zemlje uradile ako bi bile u položaju Turske? Da li bi se povukle i gledale kako najkrvavija teroristička grupa na svijetu osniva državu tik pored njhovih granica? Ili bi u potpunosti stavnili to mjesto sa zemljom u roku od nekoliko sati, koristeći svoje mlazne borbene avione? Ili bi učinili ono što je Turska učinila: započela osjetljivu kopnenu kampanju koja bi trajala nekoliko mjeseci i bez sumnje dovela do gubitaka i visokih troškova? Odgovorimo na ovo pitanje citirajući portparola turskog predsjednika Ibrahima Kalina: "Operacija Afrin predstavlja test iskrenosti za zapadne zemlje."
Članak Adnana Oktara u The Jerusalem Post (Izrael):
http://www.jpost.com/Opinion/The-rightful-struggle-of-Turkey-The-Afrin-operation-544919
