Kada govorimo o braku, najvažnije je uzeti u obzir iskrenu bogobojaznost i duboku ljubav prema Bogu. Kada žena zaista voli Boga, kada se istinski boji Božije kazne, Bog je učini neodoljivo privlačnom i lijepom. Pokloni joj nevjerovatnu ljepotu. Blagoslovi je i fizičkom ljepotom, ali također i ljepotom duše, te ljepotom morala, iz čega proizilazi izuzetna privlačnost. Bogobojaznošću i dobrim ponašanjem, žena će steći izuzetnu moć. Takva ljepota vjernice će kod muškarca izazvati želju da u njoj uživa cijeli život. To je ono zbog čega se muškarci žele ženiti. Kada se muškarac ženi, on to čini kako bi sa njom bio i u Džennetu, i u toj strasti i ljepoti uživao vječno.
Izuzetno je važno da muškarci i žene shvate da brak ne služi tome da bi se imao čist i ispeglan veš, oprano suđe ili tek da bi se imali intimni odnosi. Brak se ne bi trebao sklapati iz tih pobuda. Cilj braka jeste da se iskusi strast i da se živi s ljubavlju prema Bogu. Brakom osoba bira svog saputnika u Džennetu, na ahiretu. U Kur’anu Allah kaže da će muslimani biti sa svojim supružnicima na ahiretu.
Bez ljubavi prema Bogu strast bi ostala neotkrivena za ogromnu većinu muškaraca i žena. Ostala bi neotkrivena čak i kada bi se vjenčavali jer ne bi bili u mogućnosti iznaći snage da ju iznesu.
Na osobi koja živi prema Kur’anu i prema islamu, određene metafizičke karakteristike se počnu pojavljivati. Na primjer, na njihovom licu Bog stvara nevjerovatne efekte. Njihovom govoru Bog daje izuzetne efekte. Specijalan mehanizam efekata se stvara u njihovim očima i u glasu. Stoga ovi ljudi posjeduju moć koja dušama pruža zadovoljstvo. Allahovom dozvolom, osoba koja je posvećeni vjernik će posjedovati nevjerovatnu moć.
Čovjek je biće koje je napravljeno od mesa i kostiju. Ako on ili ona nema duhovnu dubinu, ako on ili ona nisu potpuno pokorni Kur’anu i ako u svojim srcima nemaju duboku bogobojazbnost i ljubav prema Bogu, uzeti takvu osobu za supružnika i biti vezan s njom ne bi promijenilo ništa. Da bi njihove prave karakteristike izašle na površinu, da bi se pokazala njihova zapanjujuća moć, njihova mogućnost osjećanja duboke strasti bi se trebala iskazati. Moć duboke strasti je zaista fascinantno osjećanje. Bog skreće pažnju na to i na ahiretu. Allah kaže: "Bit će s njima tamnooke djevice, s očima rezervisanim samo za njih.” On kaže da će one biti “odane i strastvene.” Bog skreće pažnju na njihove oči i kaže “odane i strastvene.”
Postoji moć koju zovemo strast. To je polet, intenzivno zadovoljstvo u duši koje stvara intenzivna ljubav prema Bogu. Kada se to sjedini sa senzualnošću u braku, to stvara veoma dubok efekat i stvara veoma snažna osjećanja. Da se to ne dogodi, osobi bi njen supružnik dosadio vrlo brzo dosadio. Osoba bi pogledala i uočila da njegov bračni saputnik ima dvije ruke i dvije noge, i da se skoro uopšte ne razlikuke od svih ostalih koje može vidjeti u njegovoj/njenoj blizini. U konačnici, njen muž/njegova žena je tek jadno biće koje jede i pije; dok očekuje izvanredne stvari, pogleda i vidi da nema ničeg posebnog, ništa se ne događa i ništa se neće ni dogoditi jer im Bog ne bi dao tu moć. Da bi taj snažni osjećaj imao efekta mora postojati duboka ljubav prema Bogu, duboko divljenje Bogu, tako da bi se Bog manifestirao u supružniku te osobe i stvorio intenzivne užitke u njenoj duši.
U brakovima sklopljenim bez ljubavi prema Bogu i bogobojaznosti, supružnici bi se patili i ulagali veliki napor da bi se voljeli. Čovjek kaže: “Donio sam joj dar, donio sam joj cvijeće” i ponaša se kao klaun tek da bi dobio malo ljubavi, a to samo još više nervira ženu. Takva bi osoba radila čudne stvari, možda čak i pričala neugodne šale ili pravila neočekivane poteze samo da zadobije ljubav. Ali ženi bi to sve bilo dosadno, nerviralo bi je ili ne bi imalo nikakvog efekta. Razlog tome je zato što to nisu stvari koje dušu čine zadovoljnom.
On kaže: "Pogledaj šta sam ti donio”, na primjer dok joj donosi prsten i stoji ispred nje, sjajnih očiju. Ona vidi prsten i baci mu se u naručje istog trena, pa se počnu okretati zajedno. Ovo je, zapravo, vrlo ponižavajuće jer je njegov naum previše očigledan. Muškarac poklanja nešto materijalno, a žena nije pod utjecajem morala, ili njegova karaktera ili duhovne dubine, nego je uzbuđena jer je dobila skup poklon i zbog interesa koji to predstavlja za nju. Ona je jednostavno uzbuđena zbog muškarca koji zadovoljava njene interese. Kakve to ima veze s ljubai? Ljubav dolazi sa duhovnom dubinom i duhovnom strašću. Ljubav je moć koju Bog specijalno kreira. Bog ju poklanja bogobojaznim ljudima.
To je razlog zašto je naš poslanik (savs) oženio svoje žene: oženio ih je zbog ove velike mogućnosti za strast. Nejgove su žene bile veoma impresionirane njime (poslanikom savs) jer su se divile njegovoj strastvenosti. Udale su se za našeg poslanika (savs) da bi doživjele ljubav prema Bogu. Zapravo, neki licemjerni umovi pretpostavljaju da je brak zasnovan samo na seksualnosti, srame se poslanikovih brakova i ne znaju ni kako bi ih sakrili. Govore nešto u stilu “Naš je poslanik sakupio sve stare i bolesne žene u svoju kuću.” Međutim, naše majke, žene našeg voljenog poslanika (savs) su sve bile lijepe žene, većina ih je bila veoma mlada. Bile su neke koje su bile starije, ali većina ih je bila mlađa. Npr, hz. Aiša (r.a.) je bila veoma mlada. Međutim, uočila je snagu strasti u njemu koja duboko potrese dušu osobe, vidjela je tu potenciju u svojoj vlastitoj duši također i kao rezultat te neodoljive želje, udala se za našeg poslanika (savs). I bila je zaljubljena u našeg poslanika (savs). To je ljubav koja izvire iz manifestacije Boga. Osjećala je duboko zadovoljstvo u prisustvu našeg poslanika (savs). Nije bitno da li je s njim bila samo mjesec dana, nije bitno dali je s njim bila samo jedan sat. Naš poslanik (savs) je većinom bio na ratištu, zauzet propovijedanjem religije, rijetko ih je viđao, ali uprkos tome, njegove su ga žene voljele dubokom ljubavlju i s dubokom strašću.
Zato u brakovima tipa: “Svi se vjenčavaju, hajde da se i mi vjenčamo” ili “Hajde da izaberem jednu djevojku i da je odvedem” i sl. razmišljanja izazivaju incidente koji završavaju žestokim svađama u prvih pet, šest mjeseci jer to ne funkcioniše tako. Kada muškarac posmatra svoju suprugu tek kao mašinu koja mu pegla, pere suđe i koja ga zadovoljava s vremena na vrijeme, žena ne osjeća ni ljubav, ni strast, ni divljenje. U njoj se rađa skrivena mržnja. To što je on u formi i zgodan ne može promijeniti ništa, samo će uzrokovati duboku, razarajuću mržnju.
Iz tog razloga, braku ne treba pristupati razmišljajući “Svi to rade, tako da ću i ja” već radije s dubokim Kur’anskim duhom, s dobokim duhom islama. Onda bi ljudi uvidjeli da je Bog stvorio skriveni duh Dženneta u njima. Tek će tada shvatiti da posjeduju nepoznatu i čudesnu moć. Izvan toga, brak bi im jedino predstavljao mučenje, mehanizam mržnje, svakodnevne svađe, neprekidne rasprave, međusobnih optuživanja. Ipak, u brakovima koji su sklopljeni s Božijim odobrenjem, postoji duboko saosjećanje , duboka milosti, duboka strast i istinska ljubav.
