Davanje lažnih obećanja je uobičajena praksa ljudi koji ne žive u skladu s Kur’anskim principima i vrijednostima.
Ovi ljudi se pretvaraju da su uključeni u aktivnosti samo kako bi se stekao utisak da su bitni i superiorni u društvu. Kako ne bi izgubili svoj prestiž daju obećanja koja nemaju namjeru ispuniti. Interesantno je da će im ovakvo ponašanje samo pribaviti prihvatanje u društvu na ovom svijetu, ali je ono jako mrsko Allahu:
O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate! (Sura as-Saf; 2-3)
Ovakav stav dovodi do osobina karaktera kakve su licemjerje, obmana i neiskrenost koje Allah prezire. Vjernici koji sebi za cilj postave život u skladu s moralnim vrijednostima Kur’ana će zasigurno izbjegavati neiskreno ponašanje.
