Engleska je zemlja s moćnom državnom strukturom. Ta duboko ukorijenjena vlast jedna je od najstarijih entiteta u historiji koja ima značajan utjecaj u cijelom svijetu. Upravo iz ovog razloga se nijedna ključna odluka u Engleskoj nije donijela spontano, kao posljedica niza drugih događaja. Takvi planovi se kuju u korijenu države.
Na rezultate nedavno održanog referenduma, trebalo bi gledati iz te perspektive. Nije prirodno za moćnu zemlju kao što je Engleska da na ovaj način donese odluku koja će voditi njenom izlasku iz EU. Ova odluka je samo ohrabrila desničarske grupacije širom Evrope. Određene zemlje koje su pretrpjele teškoće zbog EU mogle bi u ovome vidjeti i svoju priliku. Međutim, odvajanje ne donosi korist niti zemlji niti ljudima. EU je zajednica koja je postala predstavnica jednog divnog, dugo očekivanog ideala. Ne postoji osoba pri zdravoj pameti koja bi se svojevoljno suočila sa razaranjem nečega tako divnog.
Zašto je Engleska država svojevoljno donijela odluku koja će je dovesti do razdvajanja i neslaganja, tema je druge kolumne. Pitanja koja ćemo iznijeti u ovom članku su razlozi koji su gurnuli Evropu na rub raspada i često raspravljana tema o EU članstvu Turske.
Evropa je prostor u kojem ljudi u harmoniji dijele zajedničke tradicije. Iz tog razloga EU već duže vrijeme uspješno održava zajednicu koja konstantno napreduje i ima mogućnost da razvije duh solidarnosti među svojim članicama. Njeni korijeni su utemeljeni u Carinskoj uniji, organizaciji koja je postala jedna zemlja nakon ukidanja svojih granica unutar Evrope.
Tačno je da se EU suočila sa nekim problemima zbog svoje raznolikosti, ali razlike su dobre u mnogim aspektima. Zajednica ljudi različitih religijskih opredjeljenja i tradicija podstiče napredak. Međutim, ako to proizilazi iz razlika u kvaliteti, onda će u momentu kada se slabija roba pomiješa sa onom kvalitetnom, to samo donijeti poteškoće, ljutnju i neslaganje.
Kada je EU Prvi put osnovana, sastavljena je u okvirima određenog standarda kvalitete. To je razlog zbog kojeg je EU uvijek cijenila nauku, umjetnost i umjetnike, i definirala estetiku i kvalitetu kao jedne od svojih osnovnih uslova. Nema sumnje da stanovnici EU nisu lišeni mana, sigurno je da imaju vlastitih propusta. Ali istina je da su na mnogim poljima postavili primjer koji cijeli svijet treba da prati.
Zbog toga je važno spomenuti temu o kojoj se mnogo raspravljalo, koja se tiče pitanja turskog članstva u EU. Bitno je istaći da je uzbuđenje Turaka oko ulaska u EU značajno opalo. Nedavna istraživanja pokazuju da samo 14% njih smatra da Turska treba nastaviti svoje napore za priključenje u EU. Postavlja se pitanje: „Zašto je Turska čekala zadnjih 50 godina?“, a glavni razlog koji se u posljednje vrijeme navodi jeste to da je „Turska muslimanska država“. U tolikoj mjeri da je procenat onih koji vjeruju da EU oduzima Turskoj članstvo „zato što je muslimanska država“ iznosi 60%. Međutim, to je pogrešna procjena.
Nažalost, kao rezultat raznog praznovjerja i iskrivljenih interpretacija islama, veći dio muslimanske populacije udaljio se od pristojnog i kvalitetnog života koji predstavlja srž islama. Umjesto poštovanja i ljubavi prema drugima, određene obmanute frakcije u muslimanskom svijetu šire mržnju. U oštroj suprotnosti od islamskog učenja, oni su prestali brinuti se o svom izgledu, navikama u konzumiranju hrane i pića i manirima. Svi muslimani zasigurno nisu takvi. Zaista postoje ljudi među muslimanima koji se odlikuju ljubaznošću i kulturom.
Međutim, činjenica je da ljudi u muslimanskim zajednicama koji zanemaruju kulturu i to smatraju vjerskom obavezom, postaju većina.
Prilično je razočaravajuće da je bez obzira na svoj demokratski i sekularni režim Turska domovina ljudi koji pokazuju takav nedostatak kulture, a njihovo postojanje budi uznemirenost kod većine turske, ali i evropske populacije. Očito je da bi EU imala mnoge benefite od Turske kada su u pitanju poljoprivreda i infrastruktura. Međutim to nisu kvalifikacije neophodne za članstvo u EU.
Islam nije glavna briga Evrope. Kada bi Turska pokazala najbolji mogući kvalitet i spriječila da određene frakcije promoviraju nedostatak istog, odmah bi bez oklijevanja bila primljena u EU bez obzira na činjenicu da je većinski muslimanska država. Kultura je drugo ime za ljepotu života. Bez dimenzije kulture, život nema smisla. Božija prelijepa bića dobivaju smisao samo kroz kulturu. Kultura je plemenitost. Egoizam, sebičnost i osvetoljubivost nemaju mjesta u islamu. Društva visokih kulturnih standarda ne pribjegavaju ljutnji i nasilju. Muslimani trebaju shvatiti da im kultura mora biti suštinski dio života.
Ukoliko govorimo o Turskoj, uzimajući u obzir sve razloge koje smo prethodno spomenuli, Ministarstvo kvaliteta i umjetnosti bi se trebalo odmah osnovati. To nije samo korak ka postizanju članstva u EU. Bez obzira na sve, to je ono što turskom narodu treba. Najistaknutije muslimanske zajednice treba da prihvate kvalitet kao način života i da postanu primjer za cijeli svijet, njegujući duh kvaliteta koji je sadržan u Kur'anu. Kada se to desi, neće postojati zemlja u svijetu koja neće poželjeti da se priključi zajednici ljubavi koju ćemo uspostaviti.
Bosnia Times:
