Zasto je Allah, Sveznajuci, stvorio Sejtana, ovosvjetske zelje i Dzehenem (pakao)?
- Kako Sejtan, ovosvjetske zelje i Dzehenem daju dubokoumnost covjeku?
- Kakva se mudrost krije iza stvaranja poteskoca?
Kao sto stoji u 30. ajetu sure al-Baqara, “ A kada Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!" – oni rekoše: "Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo." On reče: "Ja znam ono što vi ne znate.” Allah je stvorio savjesna stvorenja, ljude, iako su meleki/andjeli vec postojali. To je zato sto Allah voli ljude prema njihovoj poboznosti, one koji prema Njemu gaje zarku ljubav i boje Ga se, one koji poznaju i hvale Njegovu moc, koji vole i cijene Njegova stvorenja, koji poznaju i zadovoljni su svim ljepotama koje je On stvorio i koji uzivaju u svim ovim stvarima, vise nego meleke. Razlog zbog kojeg Allah voli ljude vise od meleka je zato sto meleci jednstavno ispunjavaju Allahove naredbe, dok se ljudi protive Sejtanu i ovosvjetskim zeljama i vjeruju u misterije a da ih nisu ni vidjeli. Zbog ovih svojstava po kojima se ljudi razlikuju od meleka nas se Gospodar obraca nasem poslaniku (saws) sa „voljeni“ time pokazujuci ljubav koju On osjeca prema poslanicima i predanim vjernicima. Rasulullah (saws) biljezi ovu ljubav koju Allah osjeca prema svojim robovima u hadisu, "ALLAH je rekao: "Vas sam stvorio od Svog svjetla, a druge stvari od vaseg svjetla." (Îmân Ahmed, Musnad IV-127; Hâkim, Mustadrak II-600/4175; Ibni Hibban, Al- Ihsân XIV-312/6404; Ajlûnî, Keshfu' al-Hâfâ I-265/827).
“ Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, čineći još i dobra djela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu? – A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja.” (Sura an-Nisa, 125)
U ajetu 125 Sure an-Nisa’, Nas Gospodar izrazava Svoju ljubav prema onima koji vjeruju govoreci o poslaniku Ibrahimu (as) kao o „prijatelju.“
Nas je Gospodar stvorio Sejtana, ovosvjetske zelje i Dzehenem da bi ljudi usporedili
Allah voli fine stvari ukljucujuci i vrle ljude, prijatne prizore i ugodna zbivanja i mjesta. I On zeli da i ljudska bica takodjer uzivaju u njima. Na primjer, Objavio je Kur'anske ajete u ugodnom, melodicnom i velicanstvenom skladu. Da je htio, On je mogao stvoriti covjeka u Dzennetu/raju bez da stvara Zemlju i Dzehenem/pakao uopste. Ali da su ljudska bica stvorena direktno u Dzennetu, nikada ne bi spoznali razliku izmedju ovog svijeta i agonije Dzehenema, i nikada ih nebi mogli usporediti i postici zanos, dubokoumnost i predaju kakvu je Allah htio. Kao sto je receno u Kur'anskim ajetima, Allah je stvorio poslanika Adema (as) i njegovu zenu u Dzennetu. Iako je bio poslanik, Adem (as) je zgrijesio jer nije poznavao nista drugo osim Dzenneta. Zaista, ajeti otkrivaju tugu koju je Adem (as) osjetio kada je sisao na Zemlju i uporedio ovaj zivot sa onim Dzennetskim. To je zaljenje opisano u slijedecim ajetima:
“ I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u čemu su bili. "Siđite!" – rekosmo Mi – "jedni drugima ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete boraviti i do roka određenoga živjeti!" I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje, On je milostiv.“ (Sura al-Baqara, 36- 37)
Bilo kakva ljepota se moze cijeniti tek onda kada se usporedi s necim neprijatnim i ruznim, a vrline se mogu primjetiti tek onda kada se uporede s porocima. Covjek moze usporediti sjajnu raznolikost i ljepotu zivota stavljajuci dobro i lose, privlacno i ruzno jedno do drugoga i tako poceti cijeniti sve blagoslove koje posjeduje. Inace, covjek nece biti zahvalan niti ce cijeniti vrijednost svojih blagoslova, niti ce zeljeti da se odupre svojim ovosvjetskim prohtjevima kako bi postigao beskonacno uzivanje u Dzennetu/raju. Covjek moze cijeniti divote ovog svijeta i uzivati u Dzennetu samo ako bude usporedio. I tek tada, Allahovom voljom, Dzennet i svi njegovi užici postaju pravi blagoslov.
Suprotstavljanje Sejtanu i njegovim pristalicama daje covjeku zanos i dubokoumnost
U ajetu “ O ljudi, jedite od onoga što ima na Zemlji, ali samo ono što je dopušteno i što je prijatno, i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni! ”( Sura al-Baqara, 168) Allah otkriva da je Sejtan covjeku neprijatelj i zapovjeda covjeku da mu se suprotstavlja. Da nas Gospodar nije stvorio Sejtana, ne bi bilo borbe izmedju njega i njegovih pristalica i muslimana, i ne bi bilo Propovjedi/Opomene. Istinski vjerovati, intelektualno se boriti za ostvarenje slavne vladavine islama, namjeravati biti sljedbenik hazreti Mahdija (as), biti jak i castan vjernik i intelektualno istrjebljavati sujevjerje i Dedzalov nacin zivota, sve to donosi veliku radost i zanos iskrenim vjernicima.
Zaista, Allah je u proslosti stvorio faraona nasuprot poslanika Musaa (as), Nemruda nasuprot poslanika Ibrahima (as), mnogobosce i licemjere kao sto su Ebu Leheb i Ebu Dzahil nasuprot naseg poslanika (saws) i Dedzala nasuprot hazreti Mahdija (as), kako bi vjernici mogli uzivati u ljepoti i predanosti. Allah salje poslanika Isa (as) nazad na Zemlju da bi uspostavio ljepotu, te da bi muslimani moglu uzivati u njoj, i cini hazreti Hidra (as) instrumentom u mnogim dogadjajima.
Allah cini da muslimani imaju utisak da nevini pate radi iskusenja. Izgleda im da oni pate i umiru. Ali oni uopste ne pate. Nas Gospodar kaze slijedece o mucenim muslimanima/sehidima: „...oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga.“ (Sura Ali ‘Imran, 169) time razgovjetno objasnjavajuci njihovo stanje u Njegovom prisustvu. Ali stvarajuci ovakve nedace i mucenistvo, Allah povecava osjecaj zanosa kod muslimana i istrijebljuje ravnodusnost i monotoniju.
Teznja protiv ovosvjetskih zelja i poteskoce na koje covjek nailazi daju mu dubokoumnost
Suprotstavljanje Sejtanu i ovosvjetskim zeljama omogucavaju covjeku da vrlo duboko razmislja. Allah voli Svoje robove koji su Mu duboko zahvalni, smatraju Ga vrlo Lijepim, a na kraju njihova zivota On ce nagraditi vjernike vjecnim zivotom u Dzennetu.
Onaj koji ne uspjeva da vidi cuda i detalje koje Allah stvara na ovom svijetu nece ih vidjeti ni u Dzennetu. Neko ko djeluje u svjetlu ovosvjetskih prohtjeva, ko se odaje u nevolje i ne suprotstavlja im se, ne moze uzivati u Dzennetu ako ga Allah tamo smjesti. Sjajan Dzennetski zivot i svi njegovi uzici takvome nista nece znaciti jer nije tezio da zasluzi Dzennet, nije usporedio nedostatke i ljepote i nije postigao duhovnu dubinu. Ali suocen sa Sejtanom, Dzehenemom i ovosvjetskim zeljama covjek stjece sjajnu dubokoumnost i ne zaboravlja svoju borbu nikada. Covjekovi napori da se suoci s testovima koje mu sprema Allah daju mu dubokoumnost i dusu. Tada Dzennet postaje divan za vjernika. Kao sto je i propisano u ajetima:
“ A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj!“ (Sura al-Fajr, 27- 30)
Gospodin Adnan Oktar opisuje kako Allah nece dati nikome obavezu vecu od one koju moze podnijeti
Meni je 55 godina, na primjer, i ne mogu se sjetiti ni jedne obaveze koju nisam mogao podnijeti. Bio sam u instituciji za umobolne. Stavili su me tamo sa najgorim slucajevima ludih ljudi. Ali razmisljao sam o tom ajetu i nisam se zaista ni malo namucio. Boze, Boze... zapravo mi je bilo veoma ugodno. Stavili su me u odjeljenje za ludjake u zatvoru i meni je bilo sasvim ugodno. Svi oni koji su tamo bili ubili su ljude. Hodali su u krugovima oko mene. Sprijateljio sam se s njima i razgovarali smo. Upravnik koji je bio zaduzen za zatvor je rekao: „Poslao sam ga namjerno tamo“. Moje odjeljenje je bilo puno njih, ne samo jedan ili dva takva covjeka. „ Postali su takvi da ne bi ni muhu ubili. Postali su puni ljubavi uz Adnan hodzu“ rekao je. Pitajte ga, upravnik je jos ziv. „Poslao sam ga tamo namjerno. Oni su postali takvi da ne bi ni muhu ubili, zaista blagih naravi“ rekao je. Svima to prica. Slobodno ga pitajte, zatvorskog upravnika. Bajrampaša zatvor, on je tada bio upravnik, sada je u penziji. Pitajte ga. Ovakve stvari su dio iskusenja. Svemoguci Allah ih je ucinio tako blagim i njeznim. Ti se ljudi u zatvoru tuku dok ne padne mrtva glava, svasta se moglo dogoditi, ali nije bas nista. Zatvorenici su rusili vrata tu gdje sam ja boravio i radili svakakve stvari jedan drugom. Ubili su sedmoro ljudi dok sam ja bio tamo, ti mentalni bolesnici. Ali meni se nista nije dogodilo, hvala Bogu, i cak mi nije bilo ni nelagodno. Bilo mi je savrseno udobno. Imao sam mali kasetofon koji sam tamo donio. Pustao sam Ceddin Deden i Tursku vojnu muziku. Napravio sam sipku za zgibove i zatvorenici su me vidjeli i poceli su ih i oni praviti. Tamo su bile zeljezne sipke, i ja sam jednu od njih omotao najlonom i napravio sipku za zgibove. Tako Allah cini cak i teske uslove podnosljivim. Jedna od mojih osobina je da volim kuhano meso. Imaju stado ovaca tamo u dusevnoj bolnici i kolju ih svaki dan. Skuhaju ih svjeze, i kosti se same otope. Imao sam svoju zdjelu i oni bi stavljali to meso kutljacom u nju. U dusevnoj bolnici su takodjer pravili odlican hljeb, jako velike vekne. Jeli smo kao vojnici. Onda bi svako radio zgibove. Zatvorenici su tamo mislili da sam doktor. Bili su zaprepasteni sto sam ja tu jer su svi oni bili tu zbog ubistva. Vecina ih nije bila svjesna sta se dogadja, tukli bi se jedni s drugima i vikali i nisu bili u mogucnosti da se brinu o svojim prirodnim potrebama. Ali meni je bilo sasvim dobro i u tim uslovima. Ali lice moje majke je blijedjelo kada bi dosla da me posjeti. Njeno je lice inace rumeno ali bi postajalo bijelo tokom posjete. Ona ih je posmatrala kao opasnost, ali su u stvari bili bezopasni. Ne bi povrijedili nikoga. Ali neko ko to nije znao, zaista bi se uspanicio. Kada su doktori i medicinske sestre dolazili u to odjeljenje, znali su se onesvjestiti zbog zastrasujuceg ambijenta tamo. Mozete potraziti u knjigama. Ljudi nisu mogli podnijeti ni da to vide. Onesvjestili bi se za 10 minuta. Ali meni se nista nije desilo, hvala Bogu. Meni je bilo dobro. Zasto? To je bilo iskusenje. Morate biti hrabri. Uvijek sam nailazio na teske situacije, jos dok sam bio dijete. I one su me ojacale i ocvrsnule. Inace, ko zna sta mi se sve moglo desiti? Te su poteskoce takodjer razlog zasto sam tako predan i pun ljubavi. (iz intervjua Gdin-a Adnana Oktara emitovanog na A9 TV 4. septembra 2011.)
Covjek ce jedino potpuno uzivati u fizickom i duhovnom blagoslovu ako posjeduje „duboku inteligenciju i vjeru“. Biti pravi vjernik znaci biti „osoba koja razmislja“. Covjek sagledava sve situacije duboko razmisljajuci i koristeci um i savjest, svo vrijeme. I covjek radi da zasluzi svaku ljepotu i blagoslov. A za uzvrat za vjernikove napore Allah mu daje velike radosti kroz zivot. Da voli, da bude voljen, da bude prijatelj i pouzdanik, osjecaj medjusobnog povjerenja i postovanja su neki od blagodati koje je Allah stvorio za ljude, a zivot na ovom svijetu je ispunjen beskrajnim nizom divota da bi ljudi uzivali u svim tim blagoslovima. Dubokoumnost koja se crpi iz ovih zanosa i osjecaja koje je Allah stvorio u dusama vjernika je neusporedivo veca od onih formalnih uzitaka koje drugi ljudi crpe iz njihovih blagoslova.
Allah je ostavio otvorena vrata blagoslova za sve one koji ih zele. Postoje nebrojeni blagoslovi na svijetu za sve one koji ih zatraze, za one koji traze beskrajnu Allahovu milost i ispravno koriste svoju svjest. A na Ahiretu/u vjecnosti Allah ce svojim robovima podariti beskrajna zadovoljstva, neusporedivo veca od onih ovosjetskih. Zadovoljstvo blagoslovljenosti Dzennetom, uzbudjenje i sreca, prevazilaze svo ljudsko poimanje.
