Nuh, a. s.

Allah, dž. š., je Nuha, a. s., njegovom narodu poslao kao vjerovjesnika. Glavešine njegovog naroda, koji su zabludjeli u nevjerovanju, dali su se na kovanje spletki, izmišljanje kleveta i podsmijavanje Nuhu, a. s., i njegovim sljedbenicima, kako bi ih odvratili sa Pravog Puta. Kao odgovor na njihova nedjela, Allah, dž. š., je ovaj narod kaznio velikim potopom.

Nuh, a. s., je svome narodu saopćio da je pouzdani vjerovjesnik

Međusobno povjerenje, u pravom smislu riječi, ne mogu osjećati ljudi koji ne nose strah od Allaha, dž. š. U zajednici koju čine takvi ljudi u svakom trenutku postoji mogućnost da čovjek doživi neku neprijatnost čak i od onih koje smatra najbližim sebi; svi se –u takvoj zajednici - prema drugima odnose krajnje oprezno i nastoje prikriti svoje slabe tačke. Zbog toga, ono što se među ljudima najviše želi je posjedovanje istinskih i iskrenih prijatelja kojima će se moći vjerovati.

Što se tiče pejgambera, oni su, zbog straha od Allaha, dž. š., posjedovali jedan krajnje pouzdan karakter. Vrlo je bitno da su ljudi svjesni pejgamberske pouzdanosti, te su, zbog toga, prilikom dostavljanja Objave, pejgamberi posebno naglašavali ovu svoju karakternu crtu:

I Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike. Kad im brat njihov Nuh reče: "Kako to da se Allaha ne bojite? Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!" (Aš-Šu'ara', 105-108)

Pitanja kao što su čežnja za liderstvom, požuda za imetkom i očekivanje poštovanja stavljaju ljude u nedoumicu u kontekstu osjećanja pouzdanosti u druge. Štaviše, smatra se da ljudi ne čine dobročinstva ukoliko nemaju neku materijalnu korist od toga. Što se tiče pejgambera, oni nagradu očekuju od Allaha, dž. š., a posebno su naglašavali da, u tom pogledu, nemaju nikakvih očekivanja od ljudi. Nuh, a. s., je svome narodu rekao slijedeće:

''Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.'' (Aš-Šu'ara', 109)

A ako glave okrenete - pa, ja od vas nikakvu nagradu ne tražim, mene će Allah nagraditi, meni je naređeno da budem musliman." (Yunus, 72)

Nuh, A. S., Je Svoj Narod Pozivao Na Klanjanje Samo Allahu, Dž. Š.

Nuh, a. s., je svoj narod pozivao da napuste bezvrijedan sistem u kome se nalaze i da se klanjaju Alahu, dž. š. Podsjećao ih je da nema drugog Boga osim Allaha, dž. š., i da će se, ukoliko to ne shvate u toku dunjalučkog života, suočiti sa velikim patnjama. Na taj način ih je opominjao i činio razna saopćenja kako bi oni povjerovali. Neki od ajeta o ovom pitanju su slijedeći:

Mi smo poslali Nuha narodu njegovu, i on je govorio: "O, narode moj, Allahu se samo klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate; zar se ne bojite?" (Al-Mu'minun, 23)

I Nuha poslasmo narodu njegovu. "Ja sam tu" - govorio je on - "da vas otvoreno opominjem, da se ne klanjate nikome drugom osim Allahu; ja se, zaista, plašim za vas patnje na Nesnosnom danu." (Hud 25-26)

Nuh, A. S., Je Svoj Narod Pozivao Na Obraćanje Allahu, Dž. Š., I Traženje Oprosta Od Njega

Nakon što je podsjetio da nema drugog Boga osim Allaha, dž. š., Nuh, a. s., je svoj narod pozvao da od Njega traži oprost te im na slijedeći način saopćio radosnu vijest o blagodatima kojima će ih Allah, dž. š., nagraditi za poslušnost:

I govorio je: "Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati." (Nuh, 10-12)

U nekoliko kur'anskih ajeta Allah, dž. š., obećava da će onima koji vjeruju dati lijep život. Zbog toga, pozivajući svoje narode na pokornost Allahu, dž. š., pejgamberi su saopćavali i to da će ih On obradovati raznim blagodatima. Sa druge strane, nabrajanjem Allahovih blagodati, nastojali su, isto tako, inicirati njihovo razumijevanje toga, uočavanje Allahovog merhameta i dobročinstva. Nuh, a. s., se slijedećim riječima obratio svome narodu:

''Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite, a On vas postepeno stvara?! Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio, i na njima Mjesec svjetlim dao, a Sunce svjetiljkom učinio? Allah vas od zemlje poput bilja stvara, zatim vas u nju vraća i iz nje će vas, sigurno, izvesti. Allah vam je Zemlju učinio ravnom, da biste po njoj hodili putevima prostranim?'" (Nuh, 13-20)

Ono što, isto tako, trebaju raditi i vjernici je da, poput pejgambera, spominju Allahove blagodati, da Mu zahvaljuju na tome i da druge pozivaju na zahvalnost.

Nuh, A. S., Je Na Optužbe Davao Najpametnije Odgovore Koji Će Njegov Narod Podsjećati Na Allaha, Dž. Š.

Svi pejgamberi koje je Allah, dž. š., slao tokom povijesti, bili su izloženi međusobno sličnim optužbama i klevetama. To je Allahov nepromjenljivi zakon sa kojim su se susretali pejgamberi u raznim epohama.

I Nuhov, a. s., narod se, također, opirao u kontekstu poslušnosti Allahu, dž. š., te su o pejgamberu izricali razne besmislice kako bi ga onespokojili. Jedna od tih je i optužba da je u ''pravoj zabludi'':

A glavešine naroda njegova su odgovarale: "Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi." (Al-A'raf, 60)

Jedna od nauočljivijih odlika Allahovih poslanika je ta da su u svim okolnostima nastavljali sa očuvanjem svog superiornog morala, strpljenja i odlučnosti. Naspram teškoća i kleveta uvijek su zauzimali jedan zreo i ponizan stav. Odgovor koji je Nuh, a. s., davao na ovu optužbu primjer je svim vjernicima:

"O, narode moj," - govorio je on - " nisam ja ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik Gospodara svjetova; poslanice Gospodara svoga vam dostavljam i savjete vam upućujem; a ja od Allaha znam ono što ne znate vi." (Al-A'raf, 61-62)

A onima koji su ga optuživali za laž, Nuh, a. s., je dao slijedeći odgovor:

Glavešine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoše: "Koliko mi vidimo, ti si čovjek kao i mi, a vidimo i da te bez ikakva razmišljanja slijede samo oni koji su niko i ništa među nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, štaviše, mislimo da ste lažljivci."

"O, narode moj," - govorio je on - "da vidimo! Ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao vjerovjesništvo, a vi ste slijepi za to, zar da vas silimo da to protiv volje vaše priznate?

O, narode moj! Za ovo ja od vas ne tražim blaga, Allah će mene nagraditi. I ja neću otjerati vjernike, oni će pred Gospodara svoga izići; ali, ja vidim da ste vi narod koji ne zna. (Hud, 27-29)

Nuh, A. S., Je Upozorio Na Neiskrenost Onih Koji Su Tražili Mudžize Da Bi Vjerovali

Da se ne bi podredili pejgamberima, nevjernici su tokom povijesti iznosili razne izgovore. Govorili su da pejgamberi imovno trebaju biti iznad njih i da im moraju donijeti čuda (mudžize). Štaviše, usuđivali su se tvrditi kako oni trebaju biti meleci, a ne ljudi. Na ovakva i slična očekivanja nevjernika Nuh, a. s., je davao slijedeći odgovor:

Ja vam ne kažem: 'U mene su Allahove riznice' - niti: 'Meni je poznata budućnost' - niti kažem: 'Ja sam melek' - a ne govorim ni o onima koje vaše oci s prezirom gledaju: 'Allah im nikakvo dobro neće dati' - ta Allah dobro zna šta je u dušama njihovim - jer bi se tada ogriješio." (Hud, 31)

Očekivanje da vjerovjesnici novčano, imovno trebaju biti iznad ostalih ljudi i da trebaju pokazivati mudžize, klasična je odlika nevjernika. Bogobojaznost je ono u čemu su pejgamberi superiorniji nad ostalim. Ovi ljudi su superirniji nad ostalim zato što su se u svakom trenutku i u svim svojim djelima usmjeravali ka Allahu, dž. š., što su iskazivali pokornost i bogobojaznost i što nikada nisu odstupali od svog strpljenja. Imovinu, položaj, novac, znanje i sve ovosvjetsko Allah, dž. š., može dati mnogim ljudima. Sve to, međutim, nije mjerilo superiornosti, već samo povod za iskušenje. A ocjenjivanje ovih dunjalučkih vrijednosti kao znak superiornosti i kod Allaha, dž. š., svojstveno je jedino onim ljudima koji žive daleko od vjere.

Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i o onima poslije njih? - Samo ih Allah zna! - Poslanici njihovi su im dokaze donosili, ali oni su ruke svoje na usta stavljali i govorili: "Mi ne vjerujemo u ono što se po vama šalje i mi veoma sumnjamo u ono u što nas pozivate!"

Poslanici njihovi su govorili: "Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje. On vas poziva da bi vam neke grijehe vaše oprostio i da bi vas do roka određenog ostavio." Oni su odgovorili: "Vi ste ljudi kao i mi; hoćete da nas odvratite od onih kojima su se preci naši klanjali - pa, donesite nam čudo vidljivo!"

"Mi jesmo ljudi kao i vi" - govorili su im poslanici njihovi - "ali, Allah daje poslanstvo samo onim robovima Svojim kojima On hoće; mi vam ne možemo donijeti čudo bez Allahove volje - a vjernici neka se samo u Allaha uzdaju. (Ibrahim, 9-11)

Prilikom Pozivanja Nuh, A. S., Je Oprobavao Razne Metode

Poput ostalih pejgambera, i Nuh, a. s., je pribjegavao raznim metodama kako bi svoj narod uputio na Pravi Put. Kako god ga je otvoreno pozivao, isto tako mu se nastojao približiti i različitim drugim putevima. Međutim, unatoč svim tim naporima, njegov narod je bio ustrajan u nevjerovanju i oholosti. Nuh, a. s., je na slijedeći način objasnio opiranje svoga naroda:

On reče: "Gospodaru moj, ja sam narod svoj i noću i danju, doista, pozivao, ali ga je pozivanje moje još više udaljilo. I kad god sam ih pozivao da im oprostiš, prste su svoje u uši stavljali i haljinama svojim se pokrivali - bili su uporni i pretjerano oholi. Zatim, ja sam ih otvoreno pozivao, a onda sam im javno objavljivao i u povjerenju im šaputao.'' (Nuh, 5-9)

Kao što se razumije iz ovih riječi Nuha, a. s., pejgamberi su neprestano ljude pozivali na Allahov Put; razrađivanjem raznih metoda nastojali su pokrenuti njihove savjesti. Djelovati odlučno, bez obzira kakve reakcije budu stizale od ljudi, kategorično izvršavati Allahovu zapovijed pozivanja na dobro i odvraćanja od zla bitne su odgovornosti kojima su, pored pejgambera, zaduženi i čestiti vjernici:

I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati - oni će šta žele postići. (Ali 'Imran, 104)

Oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih propisa se pridržavaju. A vjernike obraduj! (At-Tawba, 112)

Nuhov, a. s., odlučni stav naspram svog naroda

Svjesni da je Allah, dž. š., vlasnik svega na svijetu, da, nakon što to On ne dozvoli, niko neće imati tu moć da im nanese neko zlo ili korist, pejgamberi nikada nisu ispoljavali strah zbog prijetnji koje im je upućivao njihov narod. U svim poteškoćama sa kojima su se susretali oni su se oslanjali i uzdali u Allaha, dž. š. Nuh, a. s., je, isto tako, vodio hrabru borbu protiv svog nevjerničkog naroda, a da apsolutno ne strahuje pred njihovim optužbama i nasrtajima, on je istakao slijedećim riječima:

Kaži im povijest o Nuhu! Kad on reče narodu svome: "O, narode moj, ako vam je dodijao moj boravak među vama i moje opominjanje Allahovim dokazima - a ja se stalno uzdam u Allaha - onda se, zajedno sa božanstvima svojim, odlučite, i to ne krijte; zatim to nada mnom izvršite i ne odgađajte!" (Yunus, 71)

Ugledajući se u pejgambere, vjernici, također, pokazuju strpljivost naspram poteškoća, i pred neprijateljem nikada ne ispoljavaju strah i malaksalost. Svjesni su da je Allah, dž. š., stalno sa njima i da apsolutna pobjeda uvijek pripada vjernicima, pošto je to zagarantirano:

I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici! (Ali 'Imran, 139)

... A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike! (An-Nisa', 141)

Nuh, a. s., je svoje narod upozorio na velike patnje

Mnogi narodi u povijesti uništeni su različitim katastrofama koje je na njih poslao Allah, dž. š., zato što su se suprotstavljali pajgamberima koji su im slani, što su se upuštali u borbu protiv njih i vjernika. Što se tiče pejgambera, oni su, prije stradanja, upozoravali svoj narod i pozivali ga da se drži Allahovog Puta. Svoj narod je Nuh, a. s., upozorio slijedećim riječima:

Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. "O, narode moj," - govorio je on - "Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu!" (Al-A'raf, 59)

Nuhov odgovor narodu koji se rugao vjernicima

U nizu kur'anskih ajeta Allah, dž. š., spominje ljude koji se rugaju vjernicima. Međutim, one koji su se tokom povijesti rugali vjernicima Allah, dž. š., je još u toku ovosvjetskog života doveo u položaj da su i sami postali predmet ruganja, a poniženja koja će ti ljudi doživljavati na budućem svijetu bit će mnogostruko veća. Allah, dž. š., u Kur'anu (Al-Mutaffifun, 34) saopćava će se vjernici u Džennetu podsmijavati nevjernicima posmatrajući ih kako u Džehennemu podnose patnje.

I Nuhov narod se, isto tako, rugao njemu i vjernicima. Odgovor koji je Nuh, a. s., dao narodu glasio je:

... "Ako se vi rugate nama" - govorio je on - "rugat ćemo se i mi vama, onako kako se vi rugate, i saznat ćete, zaista, koga će snaći sramna kazna i ko će u vječnoj muci biti." (Hud, 38-39)

Na ustrajnost u nevjerovanju svog naroda Nuh, a. s., je zatražio pomoć od Allaha, dž. š.

Kao što smo vidjeli iz dosadašnjih ajeta, Nuh, a. s., je tokom života opominjao svoj narod, i upozoravao ih na Allahove patnje. Međutim, kada je, unatoč svemu tome, njegov razuzdani narod i dalje ustrajavao u nevjerovanju, Nuh, a. s., se Allahu, dž. š., obratio slijedećom dovom:

I Nuh reče: "Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika, jer, ako ih ostaviš, oni će robove Tvoje u zabludu zavoditi i samo će grješnika i nevjernika rađati!" (Nuh, 26-27)

Upravo je to ono što trebaju činiti vjernici koji se ugledaju na pejgambere: objašnjavati vjeru svim raspoloživim mogućnostima, verbalno ili pisanjem, upoznati ih sa svakojakim dokazima Allahovog postojanja, obznaniti im, povrh svega, blizinu dana odgovornosti, Dženneta, Džehennema... Međutim, ako, unatoč svemu tome, bude bilo onih koji ustrajavaju u nevjerovanju, vjernici tada upućuju dovu Allahu, dž. š., za njihovo kažnjavanje, a znaju da On, i na dunjaluku i na Ahiretu, odgovara savršenom pravednošću.

Nuhov sin je bio jedan od onih koji nisu vjerovali

Veliku katastrofu je Allah, dž. š., poslao na narod koji je, svojim nevjerovanjem, ruganjem i nasrtajima, tu kaznu u potpunosti zaslužio, i tako uništio one što su pobijali Nuha, a. s. Što se tiče Nuha, a. s., i vjernika odanih njemu, oni su se popeli na lađu i spasili se od katastrofalnog potopa. Među onima koji su uništeni bio je i sin Nuha, a. s.; od azaba ga nije spasilo to što je bio pejgamberov sin.

Unatoč tome što sami nisu pobožni, danas se, kada se nađu u okruženju vjernika, određeni ljudi hvale pobožnošću svojih bližnjih. Veoma često se čuju riječi: Moj otac je hadžija, Moj djed je bio veliki alim i sl. A na Dan polaganja računa čovjek će biti odgovoran samo za ono što je sam uradio, za ono što je njemu pripadalo kao dužnost. Kvaliteti i pobožnost njegovih bližnjih neće mu pričiniti nikakvu fajdu. Ova činjenica se u Kur'anu ističe na slijedeći način:

Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša, ali su prema njima licemjerne bile - i njih dvojica im neće ništa moći kod Allaha pomoći, i reći će se: "Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!" (At-Tahrim, 10)

Nuh, a. s., je do posljednjeg trenutka svog sina upozoravao da ne bude nevjernik, ali njegova upozorenja nisu pozitivno rezultirala:

I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda i Nuh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: "O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!" - a on reče: "Sklonit će se na kakvo brdo koje će me od vode zaštititi." - "Niko danas Allahove kazne neće pošteđen biti, osim onoga kome se On smilovao!" - reče Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi. (Hud, 42-43)

Nuh, a. s., se molio za vjernike

Kako god je Nuh, a. s., činio dovu za kažnjavanje nevjernika, isto tako je molio i za oprost grijeha vjernika:

Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama, a nevjernicima samo propast povećaj!" (Nuh, 28)

Ova pejgamberova dova akt je na koji se vjernici trebaju ugledati i primjenjivati u svojim životima. Jedini vjernikovi prijatelji su oni koji poput njega vjeruju u Allaha, dž. š. Zbog toga su dove, koje međusobno čine vjernici, znak imana.