Allah, dž. š., je Šuajba, a. s., kao pejgambera, poslao narodu Medjena. U Kur'anu se saopćava da, poput ostalih, i ovaj narod nije vjerovao u Allaha, dž. š., i da je stvarao nered na Zemlji. Ovaj narod, koji će, zbog nevjerovanja, biti uništen, Šuajb, a. s., je do posljednjeg trenutka pozivao na pokajanje i pokornost Allahu, dž. š.
Loš moral koji posjeduju oni koji se ne boje Allaha, dž. š., do izražaja može doći u svakom momentu njihovog života. Obratimo li pažnju na narode o kojima smo do sada govorili, vidjet ćemo da su to zajednice ljudi koji su, zbog nedostatka straha od Allaha, dž. š., činili gnusne nastranosti, razbojništva, narušavali tuđa prava, koji su izgubili osjećaj stida i koji su vodili računa jedino o svojim dunjalučkim interesima i koristima. Zbog toga što su ova izopačena ponašanja i odlike krajnje rasprostranjene i u savremenim zajednicama, svi oni savjeti koje su pejgamberi upućivali svojim narodima u potpunosti važe i za današnje vrijeme. Iz ovih upozorenja pouku trebaju uzeti i današnji ljudi.
Ilustracije radi, jedna od najočitijih odlika Šuajbovog naroda je da su varali u trgovini. Šuajb, a. s., ih je upozorio o tom pitanju i slijedećim riječima ih podsjetio da će izvršenje te naredbe biti bolje za njih:
..."O, narode moj," - govorio je on - "Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas ako vjerujete!'' (Al-A'raf, 85)
Ova ružna osobina koju je posjedovao narod Medjena jedna je od osobina u današnjim zajednicama koje žive daleko od vjere, osobina koja se čak prihvata i kao normalna. Zbog toga, svaki od poziva koje je Šuajb, a. s., upućivao svome narodu aktualni su i za ljude koji žive u današnje vrijeme. I danas bi ljudi, prilikom trgovine, trebali ispoljavati pošteno držanje, bez ikakvog zakidanja, štititi red na zemlji i držati se daleko od smutnji. U protivnom, mogli bi očekivati da ih zadesi nešto slično onome što je zadesilo prošle narode. A dužnost vjernika je da, ugledanjem u pejgambere, na ta pitanja upozore zajednice u kojima žive.
Kad im Šuajb reče: "Kako to da se ne bojite? Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i budite poslušni meni! Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi"! (Aš-Šu'ara', 177-180)
Šuajb, a. s., slijedećim se riječima obratio svome narodu:
"O, narode moj! Pravo mjerite i na litru i na kantaru i ne zakidajte ljudima stvari njihove i ne činite zlo po Zemlji praveći nered. Bolje vam je ono što Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako hoćete da budete vjernici; a ja nisam vaš čuvar!" (Hud, 85-86)
Ljudi na dunjaluku mogu postići bogatstvo putevima koje je Allah, dž. š., zabranio. Međutim, novac i imetak zarađen na taj način vlasniku nikada neće donijeti korist. Naprotiv, te osobe nikada neće biti sretne i spokojne sa svojom zaradom, nema berićeta u onome što posjeduju i ne mogu postići korist koju žele. Ali, ono što je bitnije od toga, ukoliko oni koji, zanemarujući Allahovo zadovoljstvo, ulaze u haram i na taj način stiču imetak, tu svoju praksu nastave do smrti, i na budućem svijetu će biti kažnjeni vječnim džehennemskim patnjama. Dobit koja se stiče načinima legaliziranim od strane Allaha, dž. š., uvijek donose korist. Put na koji ukazuje Allah, dž. š., najispravniji je i najkorisniji put. Zbog toga, oni koji vode život u skladu sa Allahovom vjerom i na halal način stiču svoju imovinu, uvijek vide korist i berićet toga. Kao odgovor na njihova ustezanja, Allah, dž. š., će vjernicima i na ovom i na budućem svijetu dati neuporedivo veće blagodati. Allah, dž. š., na slijedeći način saopćava razliku između dozvoljene i zabranjene dobiti:
A novac koji dajete da se uveća novcem drugih ljudi neće se kod Allaha uvećati, a za milostinju koju udijelite da biste se Allahu umilili - takvi će dobra djela svoja umnogostručiti. (Ar-Rum, 39)
"O, Šuajbe," - govorili su oni - "da li vjera tvoja traži od tebe da napustimo ono čemu su se preci naši klanjali ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja? E baš si 'pametan' i 'razuman'!" (Hud, 87)
Šuajb, a. s., koji je znao da je njegova dužnost, kao i dužnost svih drugih pejgambera, pozivanje, ali da je Allah, dž. š., Taj koji na Pravi Put upućuje, na ove je riječi naroda dao slijedeći odgovor:
"O, narode moj,"- govorio je on - shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju. Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem; jedino želim učiniti dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam. (Hud, 88)
Šuajb, a. s., još jednom je podsjetio da je on Allahov poslanik. Skrećući pažnju na to da su odredbe vjere u koju poziva Allahove odredbe, rekao je da mu je jedini cilj pozivati ih na Pravi Put. Kao pejgamber koji je svojski izvršio svoju dužnost, Šuajb, a. s., je, isto tako, bio svjestan da uspjeh zavisi samo od Allaha, dž. š. Podsjećajući i svoj narod na to, objavio je da se sve dešava Allahovom voljom.
Kao i svi ostali pejgamberi o kojima smo do sada govorili, i Šuajb, a. s., svoj je narod podsjetio na blagodati koje uživaju i naredio im da se zbog toga zahvaljuju Allahu, dž. š. Osim toga, upozorio ih je da bi ih mogla zedesiti kazna ukoliko se suprotstave Allahovim naredbama:
I Medjenu - brata njihova Šuajba. "O, narode moj,"- govorio je on - "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, i krivo na litru i na kantaru ne mjerite. Vidim da u obilju živite i bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate!" (Hud, 84)
Osim toga, Šuajb, a. s., te ljude je podsjetio i na kazne koje su, u ishodu svog nevjerovanja, doživljavali prošli narodi. Skrećući pažnju na to da su se ti narodi suočili sa Allahovom kaznom zato što su se suprotstavljali Njegovim poslanicima, svoj narod je upozorio da ne padaju u istu grešku:
"O, narode moj, neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono što je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod ili Salihov narod. A i Lutov narod nije mnogo prije vas živio. I tražite oprost od Gospodara svoga, i onda Mu se pokajte! - Gospodar moj je, uistinu, samilostan i pun ljubavi!" (Hud, 89-90)
Šuajb, a. s., je u lice svome narodu sručio njihovu tiraniju i nasilje, i istakao svoju kategoričnu odlučnost i pokornost Allahu, dž. š.,
Glavešine naroda njegova, one koje su bile ohole, rekoše: "Ili ćete bezuvjetno vjeru našu prihvatiti, ili ćemo mi, o Šuajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada našeg istjerati." - "Zar i protiv naše volje?" - reče on. (Al-A'raf, 88)
Svi pejgamberi su tokom povijesti bivali izloženi sličnim napadima svojih nevjerničkih naroda. Ovi narodi su pejgambere i vjernike osuđivali zbog toga što se pridržavaju Allahove vjere, ulagali napore kako bi ih povratili njihovoj politeističkoj vjeri, štaviše, na to su ih nastojali primorati i upotrebom sile. Vodeći nevjernici medjenskog naroda su, isto tako, Šuajba, a. s., i njegove pristalice nastojali povratiti u njihovu vjeru; prijetili su im da će ih protjerati ukoliko im se ne pridruže. Na te prijetnje Šuajb, a. s., je dao slijedeći odgovor:
"Ako bismo vjeru vašu prihvatili nakon što nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laž iznijeli. Mi je ne trebamo prihvaćati, to neće Allah, Gospodar naš, jer Gospodar naš znanjem Svojim sve obuhvaća; u Allaha se uzdamo! Gospodaru naš, Ti presudi nama i narodu našem po pravdi, Ti si sudija najpravedniji!" (Al-A'raf, 89)
Ove riječi Allahovog resula očiti su pokazatelj kategorične odlučnosti. Ova uzorna osobina odlučno je odlika koju bi trebali imati svi vjernici. Onaj ko vjeruje u Allaha, dž. š., svjestan je, kako je to Šuajb, a. s., rekao, da ''Gospodar naš znanjem Svojim sve obuhvaća''. Kategorički vjeruje da mu, bez Allahove dozvole, niko ne može nanijeti nikakvo zlo, niti mu, bez Allahovog znanja, može prirediti neku fajdu. Zbog toga, na svaku prijetnju ili nasrtaj vjrnik zauzima stav potpune predanosti Allahu, dž. š., a što je najbitnije, ne čini ni najmanji ustupak u izvršavanju Allahovih naredbi.
Jedna od najizražajnijih odlika nevjerničkih naroda je da ti ljudi više strahuju od drugih ljudi ili bića nego od Allaha, dž. š., više vole njih nego Allaha, dž. š., umjesto Allahovog, opredjeljuju se za njihova zadovoljstva. I Šuajbov narod su činili ljudi koji nisu bili ustanju spoznati Allahovu veličinu. Ovi ljudi nisu posjedovali strah od Allaha, dž. š., ali su se ustručavali pred ostalim svijetom. Željeli su ubiti Šuajba, a. s., ali to nisu učinili samo zbog njegovog roda:
"O, Šuajbe," - rekoše oni - "mi ne razumijemo mnogo toga što ti govoriš, a vidimo da si ti među nama jadan; da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali, ti nisi nama drag." (Hud, 91)
Jedino je Allah, dž. š., vlasnik apsolutne moći. On je, također, jedino Biće kojeg se treba bojati. Svako biće i svaki događaj je pod kontrolom i znanjem Allaha, dž. š. Na ovu prijetnju svog naroda Šuajb, a. s., je slijedećim riječima upozorio da je Allah, dž. š., superioran nad svim ostalim:
"O, narode moj," - reče on - "zar vam je rod moj draži od Allaha, koga sasvim odbacujete? Gospodar moj dobro zna ono što vi radite! O narode moj, činite sve što možete, a činit ću i ja. Vi ćete, sigurno, saznati koga će kazna stići koja će ga osramotiti i ko je lažac. Pa, čekajte i ja ću s vama čekati!" (Hud, 92-93)
Allah, dž. š., slijedećim riječima saopćava da je, kao i svi narodi koji su se opirali Allahovim poslanicima i ajetima, i narod Medjena kažnjen još na ovom svijetu:
I kada je pala naredba Naša, Mi smo, iz milosti Naše, Šuajba i vjernike s njim spasili, a one koji su zlo činili pogodio je užasan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomični osvanuli, kao da na njoj nikada nisu ni postojali. Daleko bio Medjen kao i Semud! (Hud, 94-95)
