O Musau, a. s., govori se u mnogim kur'anskim ajetima. Događaji sa kojima se on susretao, pozivi koje je upućivao svome narodu, superiorni moral koji je posjedovao, vjera i pokornost Allahu, dž. š., i njegova iskrenost saopćeni su vjernicima u nizu ajeta. A ono što je dužnost vjernika je da se ugledaju u ovog Allahovog resula, kojeg je On u mnogo čemu učinio superiornim, da nastoje oživotvoriti ono što je on savjetovao svome narodu.
Musa, a. s., je, Allahovom naredbom, prvo otišao pozvati Faraona, koji se nalazio na čelu njegovog naroda. Faraon je bio krajnje razuzdan čovjek, koji se proglasio božanstvom. A zbog njegove materijalne moći, narod mu je bio u apsolutno potčinjenom položaju. Allah, dž. š., je rekao Musau da ode Faraonu, da ga pozove na Pravi Put i da mu kaže slijedeće:
Idite k njemu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih mučiti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga, a nek živi u miru onaj koji Pravi Put slijedi! Nama se objavljuje da će, sigurno, stići kazna onoga koji ne povjeruje i glavu okrene.'" (Ta-ha, 47-48)
U drugom ajetu Allah, dž. š., na slijedeći način saopćava naredbu koju je dao Musau:
"Idi faraonu, on se osilio, i reci: 'Da li bi ti da se očistiš, da te o Gospodaru tvome poučim, pa da Ga se bojiš?'" (An-Nazi'at, 17-19)
Musa, a. s., koji je, Allahovim nadahnućem, zajedno sa svojim bratom Harunom, a. s., otišao Faraonu, dostavio mu je ono što Allah, dž. š., naređuje i rekao slijedeće:
I Musa reče: "O, faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova! Dužnost mi je da o Allahu samo istinu kažem. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!" (Al-A'raf, 104-105)
Kada je Musa, a. s., otišao Faraonu, među njima se odvio slijedeći dijalog:
"Pa ko je Gospodar vaš, o, Musa?" - upita faraon. "Gospodar naš je onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi nadahnuo." "A šta je sa narodima davnašnjim?" - upita on. "O njima zna sve Gospodar moj, u Knjizi je, Gospodaru mome ništa nije skriveno i On ništa ne zaboravlja. (Ta-ha, 49-52)
Kao što se vidi iz navedenih ajeta, prilikom objašnjavanja Allahovog postojanja, Musa, a. s., je davao krajnje mudre odgovore na postavljena pitanja. Govoreći da je Allah, dž. š., Stvoritelj svega i iznoseći Njegova superiorna svojstva, prvenstveno je sagovorniku saopćio Allahovo postojanje i veličinu.
Allahovu svemoć Musa, a. s., je saopćio slijedećim riječima:
"A ko je Gospodar svjetova?" - upita faraon. "Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako vjerujete" - odgovori on. "Čujete li ?" - reče onima oko sebe faraon. "Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka" - reče Musa. (Aš-Šu'ara', 23-26)
"Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih, ako pameti imate" - reče Musa. (Aš-Šu'ara', 28)
Nakon što ga je Musa, a. s., pozvao u istinsku vjeru i objasnio mu da je Allah, dž. š., jedini Bog, Faraon je, poput svih nevjernika, pribjegao upotrebi nasilja. Faraon je zaprijetio Musau govoreći da će ga baciti u tamnicu ukoliko osim njega nekog drugog za Boga bude priznavao. Dijalog koji se u tom kontekstu odvijao između Musaa i Faraona je slijedeći:
A faraon reče: "Ako budeš kao Boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!" "Zar i onda kad ti budem očigledan dokaz donio?" - upita on. (Aš-Šu'ara', 29-30)
Naspram mudžiza koje mu je pokazao Musa, a. s., Faraon je ostao ustrajan u svome nevjerovanju, a ovaj put ga je optužio za čarobnjaštvo. Nato je pozvao svoje čarobnjake i obećao da će ih nagraditi ukoliko nadjačaju Musaa. Musa, a. s., i čarobnjaci su se sukobili u dogovoreno vrijeme. Musa, a. s., je prvo razgovarao sa čarobnjacima i opomenuo ih Allahovom kaznom zbog onoga što rade:
"Teško vama!" - reče im Musa. "Ne iznosite laži o Allahu, pa da vas On kaznom uništi; a, sigurno, neće uspjeti onaj koji laži iznosi!" (Ta-ha, 61)
Kao što smo vidjeli i u primjerima iz života ostalih pejgambera, Allah, dž. š., je saopćio radosnu vijest da će uvijek štititi vjernike i da im nevjernici nikada neće moći nauditi. Kada je došlo vrijeme okršaja, Musa, a. s., je na slijedeći način saopćio da nevjernici svojim djelima neće moći načiniti štetu vjernicima:
... "Ono što ste priredili čarolija je! Allah će je uništiti, jer Allah ne dopušta da djelo pokvarenjaka uspije, Allah će svojom moći Istinu utvrditi, makar što će to nevjernicima krivo biti!" (Yunus, 81-82)
Unatoč tome, čarobnjaci su bili uporni u svome poslu, borili su se protiv Musaa, a. s., te koristili sva raspoloživa sredstva. Ajeti koji govore o tome su slijedeći:
Musa im reče: "Bacite ono što želite baciti!" I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje i rekoše: "Tako nam dostojanstva faraonova, mi ćemo svakako pobijediti!" (Aš-Šu'ara', 43-44)
Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutat će ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti." (Ta-ha, 69)
I, doista, kada je Musa bacio svoj štap, obistinilo se Allahovo obećanje:
Zatim Musa baci svoj štap, koji, odjednom, proguta ono što su oni lažno izveli. Čarobnjaci se onda na tle baciše i rekoše: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova. (Aš-Šu'ara', 45-47)
U odgovoru na Faraonove prijetnje smrću Musa, a. s., je rekao da se oslanja i uzda u Allaha, dž. š.
Nesumnjivo, Faraonu se nije dopadala promjena aktualnog poretka zato što se to sukobljavalo sa njegovim interesima. Da bi zaštitio svoje koristi, Faraon je namjeravao ubiti Musaa, a. s., te je rekao: "Pustite vi meni" - reče faraon - "da ubijem Musaa, a on neka traži pomoć od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vašu ne izmjeni ili da u zemlji nered ne izazove." (Al-Mu'min, 26).
Na Faraonovu prijetnju Musa, a. s., je, kao što smo vidjeli i u primjerima ostalih pejgambera, iskazao jednu kategoričnu odlučnost i dao slijedeći odgovor:
Musa reče: "Molim Gospodara svoga i Gospodara vašega da me zaštiti od svakog oholog koji ne vjeruje u Dan u kome će se račun polagati!" (Al-Mu'min, 27)
Mudžize koje je Allah, dž. š., dao Musau Faraon i glavešine su ocijenili kao varku. Onima što su ga optuživali za čarobnjaštvo i koji su govorili: ''Mi to nismo čuli od svojih predaka'', Musa, a. s., je dao slijedeći odgovor: "Gospodar moj dobro zna onoga koji donosi uputstvo od njega" - reče Musa - "onoga koji će na kraju pobijediti, a nevjernici, doista neće uspjeti!" (Al-Qasas, 37).
Allah, dž. š., nas u Kur'anu obavještava o postojanju ljudi koji zbog svoje oholosti i umišljenosti zanemaruju Allahove ajete, unatoč tome što ih savješću prihvataju. Faraon je bio jedan od najpomamnijih od tih ljudi. Iako mu je Musa, a. s., donio sasvim očite dokaze, on ih je zanemarivao.
Štaviše, kada ih je zadesila katastrofa, Faraonove pristalice su – iako su govorili da ne vjeruju – zatražili od Musaa da se moli za njih i rekli da će povjerovati ukoliko se ispuni njihova želja. (Al-A'raf, 130-135)
Musa, a. s., je slijedećim riječima na stradanje upozorio Faraona, koji je, u oholosti i umišljenosti, zanemarivao Istinu:
Mi smo Musau devet očevidnih znamenja dali, pa upitaj sinove Israilove kad je precima njihovim došao i kada mu je faraon rekao: "Ja mislim, o Musa, da si ti doista opčinjen", da je odgovorio: "Ti znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja, i ja mislim da ćeš ti, o faraone, sigurno nastradati." (Al-Isra', 101-102)
Naspram Faraonovih optužbi i nasrtaja Musa, a. s., je vjernicima rekao da budu strpljivi te im saopćio radosnu vijest da će oni koji vjeruju u Allaha, dž. š., sigurno trijumfirati nad nevjernicima:
"Zlostavljani smo" - rekoše oni - "prije nego što si nam došao, a i nakon što si nam došao!" A Musa reče: "Gospodar vaš će neprijatelja vašeg uništiti, a vas nasljednicima na Zemlji učiniti, da bi vidio kako ćete postupati " (Al-A'raf, 129)
Opet, u jednom drugom ajetu nam se na slijedeći način saopćava da je Musa, a. s., svome narodu savjetovao oslanjanje na Allaha, dž. š.:
I Musa reče: "O, narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!" (Yunus, 84)
Ponašati se bogobojazno i strpljivo, onako kako je to Musa, a. s., preporučivao, donositi pametne odluke zahvaljujući ovom sigurnom duševnom stanju i iskazivati umjerenost, momenti su koji vjernike uvijek dovode do uspjeha.
Zajedno sa vjernicima koji su mu se podredili, Musa, a. s., se, naredbom Allaha, dž. š., rastao od Faraonovog naroda. Faraon se sa svojom vojskom dao u potjeru za njima. Kada su stigli do obale mora, Musaove pristalice su pomislili da nema mjesta gdje bi se mogli sakriti i zbog toga su rekli: "...Samo što nas nisu stigli!..." (Aš-Šu'ara', 61). Međutim, i u ovom slučaju je svojim oslanjanjem na Allaha, dž. š., Musa, a. s., bio uzor. Svojim pristalicama je saopćio da će im Allah, dž. š., sigurno pomoći:
"Neće!" - reče Musa - "Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati." (Aš-Šu'ara', 62)
Ova odlučnost koju je Musa, a. s., pokazao u teškom trenutku, svim muslimanima nesumnjivo ukazuje na izuzetno važan put. Bilo sa kakvom teškom situacijom da se suoči, čovjek nikako ne smije zaboraviti da je sve pod Allahovom kontrolom i da se sve dešava onako kako On odredi.
U ishodu ovako dubokog imana Allah, dž. š., je naredio Musau da svojim štapom udari po moru. Kada se more razdvojilo na dva dijela, vjernici su prešli na drugu stranu. Faraon je sa svojom vojskom pojurio za njima, ali se u toku njihovog prolaska voda sastavila i oni su se pogušili. Ovaj slučaj je, nesumnjivo, jasan primjer Alahove pomoći vjernicima. Svoj narod, koji je tražio drugog Boga mimo Allaha, dž. š., Musa, a. s., je, podsjetio na blagodati kojima ga je Allah, dž. š., obdario i upozorio ih da ne čine paganstva.
Nakon što su zajedno sa Musaom, a. s., prešli more, sinovi Israilovi su naišli na jedan narod koji se klanja kumirima. Nato su, riječima: ''Napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!" pokazali u koliko iskrivljenom poimanju vjere se nalaze. Musa, a. s., je svome narodu objasnio stanje onih koji se, mimo Allaha, dž. š., klanjaju kumirima i podsjetio ih na blagodati kojima ih je On obdario, da ne bi bili nezahvalni:
…"Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!" - reče Musa. "Zaista će biti poništeno ono što ovi ispovijedaju i beskorisno će im biti ono što rade. Zar da vam, pored Allaha, tražim drugog boga, o On vas je iznad ostalog svijeta uzdigao?" I pošto smo vas Mi od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas neizmjerno mučili: mušku djecu su vašu ubijali, a žensku vam u životu ostavljali, to je bilo teško iskušenje od Gospodara vašeg.'' (Al-A'raf, 138-141)
Allah, dž. š., je ljude obdario blagodatima koje je nemoguće pobrojati. To što je čovjek u stanju razmišljati, pričati, gledati, ljepote koje ga okružuju, to što je Zemlju stvorio upravo u skladu sa njegovim potrebama i još hiljade, milioni blagodati... zahvaljivanje na tim blagodatima ibadet je vjernika. Čovjek koji razmišlja o tome i koji je ustanju vidjeti Allahovu milost, povećava svoju privrženost Allahu, dž. š. Takva osoba nikada ne čini nezahvalnost prema Allahu, dž. š., Koji mu je podredio te blagodati. Zbog toga su pejgamberi svoje narode podsjećali na Allahove blagodati i saopćavali da se, u skladu sa Allahovom naredbom, sjećaju tih blagodati. Musa, a. s., je isto tako svoj narod podsjetio da se sjećaju blagodati kojima ih je Allah, dž. š., obdario:
A kada Musa reče narodu svome: "O, narode moj, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima učinio, a mnoge vladarima, i dao vam ono što nijednom narodu nije dao.'' (Al-Ma'ida, 20)
Nakon što je sinove Israilove spasio od Faraonove tiranije, Allah, dž. š., im je, u materijalnom i duhovnom pogledu, podario niz blagodati. Te blagodati se na slijedeći način saopćavaju Kur'anom:
I Mi smo vam od oblaka hladovinu načinili i manu i prepelice vam slali: "Jedite lijepa jela kojima vas opskrbljujemo!" A oni Nama nisu naudili, sami sebi su nepravdu nanijeli; i kada smo rekli: "Uđite u ovaj grad i jedite što god hoćete i koliko god hoćete, a na kapiju pognutih glava uđite, i recite: 'Oprosti' – oprostit ćemo vam grijehe vaše, a onima koji čine dobra djela dat ćemo i više!" (Al-Baqara, 57-58)
I kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: "Udari štapom svojim po stijeni!" - i iz nje je dvanaest vrela provrelo, i svako bratstvo je vrelo iz kojeg će piti znalo. "Jedite i pijte Allahove darove, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!" (Al-Baqara, 60)
Međutim, narod je bio nezahvalan, rekli su Musau da ne mogu jesti jednu te istu hranu, te da on, u njihovo ime, Allaha zamoli da im da povrća, krastavica, pšenice, leće i crvenog luka. Na taj nezahvalni stav naroda Musa, a. s., je rekao slijedeće:
…On je (Musa) rekao: "Zar želite da ono što je bolje zamijenite za ono što je gore? Idite u grad, imat ćete ono što tražite!" I poniženje i bijeda na njih padoše i Allahovu srdžbu na sebe navukoše zato što u Allahove dokaze nisu vjerovali i što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali, zato što su neposlušni bili i što su sve granice zla prelazili. (Al-Baqara, 61)
Kao što vidimo iz ovog kazivanja o Musau, a. s., Allahovi poslanici su svoj narod uvijek podsjećali na zahvalnost na blagodatima koje uživaju te da će se, u slučaju nezahvalnosti, suočiti sa kaznom. Nesumnjivo, ovo njihovo upozorenje aktualno je u svim vremenima. Allah, dž. š., je Er-Rezzak (Onaj koji daje opskrbu); daje ljudima neograničene blagodati i naređuje zahvalnost na tome. A oni koji se ponašaju drukčije trebali bi čuvati da ih ne zadesi nešto slično onome što je sustizalo protekle narode. Svoj narod koji je skrenuo sa Pravoga Puta Musa, a. s., je podsjetio na Allahovo obećanje i kaznu; pozvao ih je da se odmah pokaju.
Musa, a. s., je jedno vrijeme napustio svoj narod kako bi, radi izvršenja Allahove naredbe, otišao na brdo Tur. Tada je za svog zamjenika ostavio brata Haruna. Međutim, narod, koji je u Musaovom odsustvu odmah ispoljio svoju slabost, poveo se za čovjekom po imenu Samirija, koji se nalazio među njima; napravili su sebi kip teleta i počeli mu se klanjati. Nato se Musa vratio svom narodu i podsjetio ih na slijedeće:
…"O, narode moj," - reče - "zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hoćete da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste držali obećanja koje ste mi dali!" (Ta-ha, 86)
Nakon ovog podsjećanja, Musa, a. s., je svoj narod ponovo pozvao na pokajanje. Saopćio im je grijeh kojeg su počinili i to da će za njih biti bolje ukoliko se pokaju:
I kada je Musa rekao narodu svome: "O, narode moj, prihvativši tele, vi ste samo sebi nepravdu učinili; zato se Stvoritelju svome pokajte i jedni druge poubijajte. To je bolje za vas kod Stvoritelja vašeg, On će vam oprostiti! On prima pokajanje i On je milostiv." (Al-Baqara, 54)
Musa, a. s., je prezreo Samiriju, koji je njegov narod naveo na širk, i njegov kip i veličao Allaha, dž. š.
"E onda se gubi!" - reče Musa - "čitavog svog života ćeš govoriti: 'Neka me niko ne dotiče!', a čeka te još i određeni čas koji te neće mimoići. Pogledaj samo ovog tvog 'boga' kojem si se klanjao; mi ćemo ga, sigurno, spaliti i po moru mu prah rasuti.'' (Ta-ha, 97)
Kao što se vidi iz navedenog ajeta, protiv smutljivca, koji je nastojao zavesti ljude, Musa, a. s., je poduzeo kategoričnu mjeru predostrožnosti. Samiriju je protjerao iz sredine u kojoj se nalazio, kako ubuduće ne bi imao priliku zavesti druge ljude. Spalio je njegov kumir, a potom njegov pepeo rasuo po moru zatirući mu tako svaki trag. Ovaj Musaov stav upozorava na način poduzimanja mjera u sličnim okolnostima. Osim toga, obavijestio ga je i o kazni koju će doživjeti na dunjaluku i Ahiretu. Nato je Musa, a. s., podsjetio da je Allah, dž. š., Jedini Bog:
''Vaš Bog je - Allah, drugog Boga, osim Njega, nema! On sve zna!" (Ta-ha, 98)
