Lut, a. s.

Jedan od najrazvratnijih naroda o kojima se govori u Kur'anu je narod Lutov, a. s. Ovaj narod, kako se saopćava u Kur'anu, odao se seksualnim nastranostima, činio drumska razbojništva i javno činio najodvratnije stvari.

I Luta. Kada narodu svome reče: "Vi činite takav razvrat kakav prije vas niko na svijetu nije činio: s muškarcima općite, po drumovima presrećete, i na skupovima svojim najodvratnije stvari činite" - odgovor naroda njegova bijaše: "Učini da nas Allahova kazna stigne, ako istinu govoriš!" (Al-'Ankabut, 28-29)

I Luta - kad reče narodu svome: "Zašto činite razvrat koji niko prije vas na Svijetu nije činio? Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!" (Al-A'raf, 80-81)

''Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima općite, a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite" (Aš-Šu'ara', 165-166)

I Luta, kada reče narodu svome: "Zašto činite razvrat naočigled jedni drugih? Zar zbilja sa strašću općite sa muškarcima umjesto sa ženama? Vi ste, uistinu, bezumnici." (An-Naml, 54-55)

Svoj narod, koji je, u svakom pogledu, bio u razvratu, Lut, a. s., je pozivao da živi za Allaha, dž. š., i da bude lijepog morala. A njegov narod, koji se nije htio odreći svojih izopačenosti i razvrata, tvrdoglavo se opirao Lutu, a. s. Međutim, unatoč upornom nevjerovanju naroda, Lut, a. s., je, poput svih Allahovih pejgambera, ulagao ozbiljne napore kako bi ih usmjerio na Pravi Put i ne strahujući od nasrtaja ovih pomamnih ljudi, njihovih prijetnji i kleveta, pozivao ih je u vjeru u Allaha, dž. š.

Kao što Allah, dž. š., saopćava u prethodno navedenim ajetima, Lut, a. s., je svome narodu naveo njihova nedjela i pozvao ih da žive čistim životom, kojim će Allah, dž. š., biti zadovoljan. Međutim, kao što je tokom povijesti bio slučaj sa mnogim narodima, i Lutov narod je odbio poslušnost svome vjerovjesniku te su, raznim optužbama i prijetnjama, nastojali odvratiti ga sa Pravoga Puta.

Lutovi sugrađani, koji su bili u velikoj raspuštenosti, zaprijetili su Lutu da će ga protjerati sa njegovog ognjišta i usudili se na ismijavanje materijalne i moralne čistote Luta, a. s., i njegovih sljedbenika. Svoju reakciju na djela svoga naroda, koji se, unatoč tome što ih je nebrojeno puta pozivao na Pravi Put, nije odazivao i koji je bio nepokolebljiv u svome nevjerovanju, Lut, a. s., je izrazio slijedećim riječima:

"Ja se gnušam toga što vi radite!" - reče on. (Aš-Šu'ara', 168)

Kao što se razumije iz ovog ajeta, Lut, a. s., je, unatoč upornosti i pomamnostima svoga naroda, izvršavao sve Allahove naredbe, ljude pozivao u vjeru i u svemu tome iskazivao veliku odlučnost. Rekao je da ni sam nije zadovoljan onim djelima kojima se ne postiže Allahovo zadovoljstvo i da će se truditi da spriječi ta ružna djela.

Lut, a. s., je svoj narod pozivao da se boje Allaha, dž. š.

Lut, a. s., je, isto tako, svome narodu prvo saopćio da je pouzdani pejgamber poslan od Allaha, dž. š., da od njih ne traži nikakvu nagradu, te ih pozvao da se boje svoga Stvoritelja i da Mu budu poslušni:

Kad im njihov brat Lut reče: "Kako to da se ne bojite? Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i budite poslušni meni! Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi. (Aš-Šu'ara', 161-164)

Da bi postigao moral kojim je Allah, dž. š., doista zadovoljan, čovjek u pravom smislu riječi mora posjedovati strah od Allaha, dž. š. Ako se čovjek boji Allaha, dž. š., on tada neće svjesno činiti djela koja Allah, dž. š., osuđuje i zabranjuje. A ukoliko i ima neku grešku koju čini nesvjesno, on je ispravlja u trenutku kada sazna za ispravnost. Živi životom kojim je zadovoljan Allah, dž. š., i nada se nagradi kako na ovom, tako i na budućem svijetu. Zbog toga je Lut, a. s., kao, uostalom, i svi pejgamberi, upozoravao ljude na strah od Allaha, dž. š.

Lut, a. s., je svoj narod upozorio na razumno ponašanje i da se trebaju stidjeti svojih djela

Na ustrajnost u nevjerovanju Lutovog naroda Allah, dž. š., je poslao meleke da obavijeste Luta o stradanju koje će ih zadesiti. Misleći da su to ljudi, narod je odmah pohitao Lutu, a. s., i tom prilikom se odvio slijedeći dijalog između Luta i njegovog naroda:

I kad izaslanici Naši dodoše Lutu, on se zbog njih nađe u neprilici i bi mu teško pri duši, pa reče: "Ovo je mučan dan!" I narod njegov pohrli njemu - a i prije su radili sramotna djela. "O narode moj," - reče on - "eto mojih kćeri, one su vam čistije! Bojte se Allaha i pred gostima mojim me ne sramotite! Zar među vama nema razumna čovjeka?" "Ti znaš da nam nisu potrebne tvoje kćeri" - rekoše oni - "ti doista znaš šta mi hoćemo!" (Hud, 77-79)

Kao što se vidi, Lutov narod, koji nije znao za strah od Allaha, dž. š., bio je zajednica koju su činili ljudi sa tolikim nedostatkom osjećaja stida da su bili u stanju otvoreno iznijeti svoje razvratne težnje. Nesumnjivo, to je prirodna posljedica nevjerovanja. Ova nastrana struktura je i danas veoma raširena i normalno prihvaćena u zajednicama koje žive daleko od vjerskog morala. To je zato što je vjera ta koja čovjeka podučava lijepom moralu, dobrim i lošim djelima. A ljudi koji ne nose strah od Allaha, dž. š., i žive daleko od vjere - njihova savjest se gasi. Kod tih ljudi ne postoje ili su veoma ograničene moralne odlike kao što su čednost i stid. A Lut, a. s., koji je znao da je ova nemoralna ponuda njegovog naroda produkt njihovog nevjerovanja, rekao im je da se Allaha boje i da ga ne sramote pred gostima.

Neki od ajeta, koji prenose dijalog Luta, a. s., sa njegovim narodom kada su mu došli Allahovi izaslanici, su slijedeći:

U to dođoše stanovnici grada, veseli. "Ovo su gosti moji" - reče on - "pa me ne sramotite, i bojte se Allaha, i mene ne ponizujte!" "A zar ti nismo zabranili da ikoga primaš?" - povikaše oni. "Ako već hoćete nešto činiti, eto kćeri mojih!" - reče on. A života mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali. I njih je zadesio strašan glas kad je Sunce izlazilo, i Mi smo učinili da ono što je gore bude dolje, i na njih smo kao kišu grumenje od skamenjene gline sručili - to su, zaista, pouke za one koji posmatraju - on je pored puta, i sada postoji; to je doista pouka za one koji vjeruju. (Al-Hidžr, 67-77)

Kao što se vidi, ovaj narod, koji se nije odazivao na Lutove pozive i koji nije odustajao od svojih razvratnih djela, strašnom patnjom je kažnjen još na ovom svijetu. To je samo odgovor koji su dobili na dunjaluku; a mnogo strašnije bit će ono što ih očekuje na Ahiretu.