A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: "Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan - pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan." (Lukman, 12)
U Kur'anu se saopćava da je Lukman, a. s., bio pejgamber kome je data mudrost. U Kur'anu se, također, spominje dio savjeta koje je on upućivao svome sinu. Ovi savjeti sadrže temeljna pitanja na koja vjernici trebaju paziti. Zbog toga su od bitnog značaja na nas.
U 48. i 116. ajetu sure An-Nisa' Allah, dž. š., saopćava da je širk grijeh koji On nikada neće oprostiti. Savjetujući svog sina, Lukman, a. s., je također rekao da se čuva širka, da je u širku veliki zulum (laž, kleveta, nepravda):
Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: "O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda." (Lukman, 13)
"O, sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući." (Lukman, 16)
"O, sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi - dužnost je tako postupiti.'' (Lukman, 17)
I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.
U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!" (Lukman, 18-19)
Savjetujući svog sina, Lukman, a. s., ga je upozorio da se ne predaje oholosti. Sva moć i sila pripada Allahu, dž. š., koji je, isto tako, istinski vlasnik znanja i pameti. To što se jedno bespomoćno biće, poput čovjeka koji je u svemu muhtač Allahu, dž. š., odvažava na razmetanje i što, držanjem i govorom, ulazi u jedno oholo ponašanje kao da posjeduje neku moć i superiornost, krajnje je loša moralna karakteristika. Onaj ko se povodi za tim će, svojom ohološću, doći u još grješniji položaj pred Allahom, dž. š., i ući u okvire slijedećeg ajeta:
Odvratit ću od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakva osnova na zemlji oholili. I kakav god oni dokaz vide neće ga vjerovati: ako vide Pravi Put - neće ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu - kao put će je prihvatiti. To zato što će dokaze Naše poricati i što će prema njima ravnodušni biti. (Al-A'raf, 146)
Oholi ljudi se u svemu oslanjaju na svoj razum. Njihovi principi i sud vrijednosti dolaze iznad svega. Ne osjećaju poštovanje i suprotstavljaju se onome ko im nešto saopćeva, bio on čak i pejgamber. U Kur'anu se saopćava da je oholost zajednička osobina glavešina naroda koji su pričali sa pejgamberom.
Savjetujući svoj narod, odnosno svog sina o oholosti, Lukman, a. s., je osobito upozoravao na dvije stvari : način hoda i govora. Značajna tačka na koju treba obratiti pažnju je da jednu Svoju odredbu Allah, dž. š., saopćava kroz usta Lukmana, a. s.
