Zvijezda koja predstavlja izvor života: Sunce

Planete koje se okreću oko zvijezda…

Meteori koji se kreću nebom…

Ogromni oblaci prašine i gasa…

I galaksije koje obuhvataju milijarde zvijezda…

Svemir…

Neograničena praznina koja  fascinira ljude još od drevnih vremena. Svemir u kojem živimo je još uvijek pun  neotkrivenih tajni. Jedno od nebeskih tijela sa velikim tajnama je Sunce, izvor života na Zemlji. U ovom članku ćemo dati pregled primjera veličanstvenog stvaranja Sunca od Svemogućeg Allaha.

Tehnološki napredak nam otkriva nepoznate aspekte svemira, jedan po jedan. Više od 100 milijardi galaksija sadrže više zvijezda nego što je zrnaca soli na Zemlji. Slično planetama, galaksije slijede svoje orbite. Na primjer, za jedan puni ciklus galaksije Mliječnog puta, koja sadrži našu Zemlju, je potrebno 250 miliona godina. Naša galaksija putuje kroz svemir nevjerovatnom brzinom od 255 miliona kilometara u sekundi. I druge galaksije su, poput Mliječnog puta, u konstantnom pokretu.  Galaksije se ponekad približe jedna drugoj,  pa čak i sudare u toku svojih kretanja. Ipak, ne dolazi do uništenja kada se dese ove kolizije. Kada se dva ogromna sistema sa svojim odvojenim uređenjima sudare, sistemi se postepeno sjedine jedan sa drugim. Rezultat je jedna nova galaksija, sa sasvim novim uređenjem.

Razlog ovoga je to što je udaljenost između nebeskih tijela u galaksijama izuzetno precizno podešena. Raspoređenost svih nebeskih tijela u svemiru je tačno podešena za ljudski život. Na primjer, postoje ogromne praznine u svemiru.

U svojoj knjizi “Simbiotični svemir”, američki astronom George Greenstein opisuje važnost činjenice da su nebeska tijela na specifičnim međusobnim udaljenostima, na sljedeći način:

Da su zvijezde malo bliže, astrofizika ne bi bila puno drugačija. Osnovni fizički procesi koji se odvijaju unutar zvijezda, maglice i slično, nastavili bi se bez promjena. Izgled naše galaksije, posmatran sa određene udaljenosti , bi bio isti. Jedina razlika bi bio izgled noćnog neba sa trave na kojoj ja ležim, koji bi bio još bogatiji zvijezdama. Ah da, još jedna mala razlika: Ne bi bilo “mene”  da posmatram… Sav taj neiskorišten prostor! S druge strane, u tom neiskorištenom prostoru leži naša sigurnost. (George Greenstein, “Simbiotični svemir”, str. 21)

Naučnici su, radeći mnogo detaljnija istraživanja, došli do drugih primjera delikatne ravnoteže, pored već spomenute udaljenosti između nebeskih tijela. Naučni krugovi su počeli da misle da svemir ima “antropsku svrhu ”. U skladu s ovim, svemir nije nastao bez razloga; on ima svrhu. Sve fizicke ravnoteže u svemiru su raspoređene na veoma osjetljiv način, jedini pogodan za ljudski život.

Sada ćemo detaljnije razmotriti jedno od nebeskih tijela koje je stvoreno sa  osjetljivom ravnotežom, onakvom kakva je jedino pogodna za ljudski život: Sunce…

Utječem se Allahu od prokletog Šejtana

“Allah je nebesa, vidite ih, bez stupova podigao, i onda svemirom zavladao, i Sunce i Mjesec potčinio, svako se kreće do roka određenog; On upravlja svim i potanko izlaže dokaze da biste se uvjerili da ćete pred Gospodara svoga stati. (Sura ar-Ra’d, 2 Izvor: http://quran.com/13) ” (Sura ar-Ra’d, 2)

Delikatne proporcije  Sunca

Upozorenje: Nijedan od podataka navedenih u ovom članku nisu nastali slučajno. Svaki podatak ima krucijalnu  važnost za sve što živi na Zemlji.

Jedna od 200 milijardi poznatih zvijezda u Mliječnom putu: Sunce. Naučnici smatraju da je ova zvijezda stara oko 4.5 milijarde godina.

Ipak, njena priča seže mnogo ranije unazad. Unazad 14 milijardi godina; u vrijeme kada nije postojalo niša, baš nista… Čak i prije nego što se desila velika eksplozija, sudbina ove i drugih zvijezda, koje atome će  koristiti  kao izvore i kako će koristili energiju, faze kroz koje će prolaziti i činjenica da će na kraju i  umrijeti,  već su bile određene. _Sudbina Sunca se razlikovala od sudbine ostalih zvijezda na ovaj način: ono je stvoreno  kao izvor života za plavu planetu u svojoj blizini. _Allah je stvorio sudbinu svemira prije nego što se ikad išta desilo.

Sunce se nalazi 26,000 svjetlosnih godina od centra  Mliječnog puta i kreće se brzinom od 792,000 kilometara na sat. Ono napravi jedan krug oko centra galaksije za približno 225-250 miliona godina.

Ova zvijezda, koja konstantno emituje svjetlost i toplotu, je 109 puta veća od Zemlje  u prečniku, 1.3 miliona puta u  zapremini i 333,000 puta u težini.

Međutim, gustoća Sunca, tog diva u poređenju sa našom planetom, čini  samo jednu četvrtinu  gustoće Zemlje. Na Suncu, koje se sastoji od veoma vrelih i zapaljivih gasova, se povremeno dešavaju velike eksplozije. Ove eksplozije su toliko snažne da izbacuju plamen koji je 40 do 50 puta veličine same Zemlje. Površinska temperatura Sunca, koje liči na ogromnu vatrenu loptu, je 6000 stepeni Celzijusa, a 12,000 stepeni u centru.

Ovo čini Sunce jednim ogromnim centrom za proizvodnju energije. Tolikim da je energija koju emituje Sunce u tri dana  jednaka kompletnoj energiji Zemlje iz nafte, drva, prirodnog gasa itd. Ipak, samo jedna od 2 miliona jedinica energije koju proizvodi Sunce i jedna od 2 hiljade jedinica toplote koju emitira Sunce dosegne Zemlju.

Zašto samo tako mali dio energije dosegne Zemlju, a ne sve? Ova količina je samo jedna od specijalnih proporcija koje su stvorene da bi se podržao život na Zemlji. Zbog specifične količine energije koja dođe do nas od Sunca, naše noći su osvjetljene, površina planete se zagrijava i živa bića su u stanju da pronađu hranu. Sunce je udaljeno od Zemlje 150 miliona km. Da je to uopšte moguće, bilo bi nam potrebno 5000 godina da  stignemo do Sunca u svemirskom brodu. Ipak, sunčevi zraci pređu tu distancu  za samo 8.5 minuta. Udaljenost Sunca od Zemlje, vličina Sunca i  razmjer reakcija koje se dešavaju unutar Sunca su bazirane na veoma preciznim proračunima. Naš život je također određen na osnovu ovih veoma preciznih proračuna. Čak i najmanja promjena bilo koje od tih vrijednosti bi uzrokovala kraj Zemlje. Postoje razna kretanja, kao što je kretanje Sunca oko svoje osovine i u specifičnom pravcu, kretanje Zemlje oko svoje osovine, kretanja koja ovise o Suncu i ona koja su pod uticajem Mjeseca. Zbog svih ovih brzih kretanja, naša je Zemlja uvijek u različitoj poziciji u solarnom sistemu i galaksiji. Tu leži jedna veoma važna činjenica; tokom ovih kretanja, međusobna pozicija Zemlje i Sunca ostaje nepromijenjena, i život na Zemlji zato nije izložen nikakvim opasnostima. Kao što smo vidjeli, karakteristike Sunca nisu nasumične i bez cilja. Upravo suprotno, kao što Allah kaže u Kur’anu, Allah je namjerno stvorio ovu zvijezdu da bi ona moga podržavati život ljudi. Vrijednosti o kojima smo govorili do sada su stvorene sa veoma osjetljivom ravnotežom, i na takav način da, ne samo da utiču na život na Zemlji, nego i u cijelom svemiru. Brzina svjetlosti koju emitira Sunce je jedna od tih vrijednosti. Svjetlost putuje brzinom od 300,000 km u sekundi. To je izraženo slovom c u Einsteinovoj poznatoj formuli E=mc².

E u formuli označava  energiju koja se oslobađa kada se materija pretvara u energiju u termonuklearnim reakcijama u zvijezdama.

Ako bi se svjetlost kretala samo malo brže nego sada, onda bi se u termonuklearnim reakcijama u zvijezdama proizvodilo desetine hiljada puta više energije nego sada. To bi značilo da bi se energija u jezgru zvijezda trošila puno brže, i naš bi svemir  progutala tama prije više miliona godina. A šta ako bi se svjetlost kretala samo malo sporije? U tom slučaju bi početno širenje svemira bilo puno sporije, te svemir ne bi mogao pobjeći sopstvenoj gravitacionoj sili i implodirao bi.

Drugim riječima, život u svemiru kojeg nastanjujemo bi u oba slučaja bio nemoguć. Ova besprijekorna ravnoteža jošs jednom dokazuje da svemir nije nastao slučajno nego je stvoren sa posebnom namjenom.

Kao što je astrofizičar William Press napisao u članku “Nature” magazina, “u svemiru postoji grandiozan dizajn koji favorizira razvoj inteligentnog života.” (W. Press, “Mjesto za teleologiju?”, “Nature”,  izdanje br. 320, 1986,  str. 315)

Lokacija Sunca u galaksiji

Kao što znamo, Mliječni put ima spiralni oblik.

Zvijezde i nebeska tijela u spiralnim galaksijama su raspoređeni tako da formiraju ruke koje se pružaju iz okruglog centra,  jednako  raspoređene i pod istim uglom. Postoje neki zvjezdani sistemi u prazninama između ovih spiralnih ruku koje se pojavljuju iz centra, ali tako ih je malo da su  zanemarivi. Naš solarni sistem je jedan od ovih rijetkih zvjezdanih sistema koji se nalazi između spiralnih ruku. Zašto je važna činjenica da se naš solarni sistem nalazi između spiralnih ruku?

Sa mjesta gdje se nalazimo, mi uživamo u veoma čistom pogledu na prostor koji nije prenatrpan gasovima i otpadom koji se nalazi u spiralnim rukama. Da se nalazimo unutar jedne od spiralnih ruku, pogled bi nam bio ozbiljno  zaklonjen.- U svojoj knjizi “Sudbina prirode”, Prof. Michael Denton kaže ovo na tu temu:

Ono što je zapanjujuće je da kosmos nije samo do krajnosti podešen za naše postojanje i naše biološko prilagođavanje, nego i za naše razumijevanje…Zbog položaja našeg sunčevog sistema na ivici galaktičkog kruga, mi smo u stanju da gledamo još dalje u noć prema udaljenim galaksijama i dobijemo saznaje o ukupnoj strukturi kosmosa. Da smo postavljeni u centar galaksije, mi nikada ne bi mogli vidjeti ljepotu spirale galaksije niti bi imali ikakvo znanje o strukturi našeg  univerzuma. (Michael Denton, “Sudbina prirode,” str. 262)

Kao što Michael Denton  kaže, svemir je stvoren sa osobinama koje su nama potrebne.

Druga tačka vrijedna spomena je da je naš solarni sistem na kraju galakticnog kruga, drugim riječima, na ivici Mliječnog puta, a ne u sredini.₆₁

Ovo nam, kao što Michael Denton kaže, dozvoljava da istražimo nebo, i još važnije, prikupljamo informacije o svemiru. Naš Gospodar je specijalno odredio poziciju Sunca i planeta oko njega unutar Mliječnog puta.  Ova pozicija je instrument u našem istraživanju svemira, dubokoumnom razmišljanju i poštivanju neograničene moći Allaha.

Allah daje sljedeće upozorenje u jednom ajetu Kur’ana:

Poznato vam je kako ste prvi put stvoreni, pa zašto se ne urazumite? ? (Sura Al-Waqi’ah, 62 Izvor: http://quran.com/56)

Sila koja drži planete na okupu

Još jedan primjer delikatne  ravnoteže u Suncu je sila gravitacije. Sila gravitacije Sunca je 28 puta jača od Zemljine. Efekat koji sprječava planete da odlete u svemir je ravnoteža između “gravitacione privlačnosti” Sunca i “centrifugalne sile” samih planeta. Zbog svoje jake gravitacione sile, Sunce privlači sve planete, ali one se suprostavljaju toj sili uz pomoć svoje centrifugalne sile koja nastaje zbog njihovih orbita. Ali da su orbite ovih planeta samo malo sporije, planete bi brzo bile povučene  ka  Suncu i bile bi progutane u ogromnoj eksploziji.

Također bi se mogao desiti i suprotni scenario; ako bi ove planete orbitirale samo malo brže, onda Sunčeva sila ne bi bila dovoljna da ih zadrži i one bi  odletjele u svemir. Ipak, ništa od ovoga se ne dešava, i sve planete nastavljaju na svojim putanjama. Zato što, kao što Allah objavljuje u Kur’anu, “A svakoje u orbiti plovi..” (Sura Ya Sin, 40 izvor: http://kuran.putvjernika.com/index.php?option=com_mlivo&Itemid=74&action=viewayat&surano=36&min=30&show=10&page=4)

Trebamo spomenuti jednu činjenicu: udaljenost naše Zemlje od Sunca, izvora energije sa ogromnom masom, je tačno onolika koliko je potrebno. Na ovaj način zaštićena je od Sunčevih sagorijevajucih i destruktivnih efekata, ali je takođe u mogućnosti da iskoristi njegovu korisnu energiju.

Za astronome kao što su Keppler, koji je otkrio ovu delikatnu ravnotežu uspostavljenu zahvaljujući Suncu, i   Galilea,  ovaj sistem ispoljava jasan dizajn i pokazuje Allahovu kontrolu nad cijelim svemirom. Isaac Newton, koji se smatra najvećim naučnikom koji je ikada živio i koji je pružio važna otkrića u vezi Sunca, je napisao:

Ovaj najelegantniji sistem sunca, planeta, i kometa je mogao nastati ciljano od vrhovne vlasti jednog inteligentnog i moćnog bića… On njima vlada, ne kao duša, nego kao vrhovni Gospodar svih stvari, i zbog Njegove vrhovne vlasti Njega zovu “Gospodar Bog Svemogući.” (Michael A. Corey, Bog i nova kosmologija:  rasprava o antropskom dizajnu, Maryland: Rowman & Littlefield Izdavaci, Inc., 1993, str. 259)

                                                      Uravnotežene reakcije Sunca                     

Dok radimo, sjedimo i opuštamo se, svaki od sistema koje je Allah stvorio u svemiru funkcioniše na savršen način, a da mi ne moramo ni razmišljati o njima. Svaki od procesa koji su neophodni za naše preživljavanje su pod kontrolom Allaha:

Sunce pretvori 564 miliona tona vodonika u 560 miliona tona helijuma u vremenu koje prođe dok jednom trepnete okom. Ostalih 4 miliona tona vodonika se također pretvara u energiju. Ova energija koju proizvede Sunce u jednoj sekundi je puno veća nego sva energija koju je čovječanstvo iskoristilo od nastanka civilizacije.

U ovom trenutku spoznajemo beskonačnu Allahovu moć i Njegovu vlast nad svakim atomom u svemiru i svakom česticom unutar svakog atoma, kao što su ptoroni i neutroni. Allah otkriva ovu moć i kontrolu nad Svojim stvorenjem na slijedeći način u ajetu:

“Što god ti važno činio, i što god iz Kur'ana kazivao, i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate. Gospodaru tvome ništa nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu, ni koliko trun jedan, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u Knjizi jasnoj.” (Sura Yunus, 61)

Sunce svake sekunde proizvede 100 milijardi puta količinu energije koja je oslobođena  bacanjem atomske bombe na Nagasaki u Drugom svjetskom ratu. Najpoznatiji naučnici tog vremena, uključujući Einsteina, su uložili ogroman trud da naprave ovu bombu koja je emitovala neuporedivo mali  dio energije u odnosu na Sunce. Rezultat je bilo oružje koje je korišteno za eliminaciju čovječanstva. Ipak, naš Gospodar je stvorio gigantski izvor energije za nas da se mi ne bi morali uopšte truditi i dozvoljava nam da ga neprestano koristimo,  a da nam ne naškodi. Reakcije na Suncu mogu se svesti na to da se četiri atoma vodonika spajaju i pretvaraju u jedan atom helijuma. _Ali kakva to slila drži jezgre ovih atoma zajedno tokom reakcije? _Ta je sila poznata kao “jaka nuklearna sila.” Međutim, istraživanja su pokazala da je ta jaka nuklearna sila na tačno odredjenom nivou da bi ispunila ovaj zadatak. Da je jaka nuklearna sila samo malo slabija, dva jezgra vodonika se ne bi mogla sastaviti. Dva protona bi se odmah odbili jedan od drugog tako da bi nuklearna reakcija unutar Sunca bila gotova prije nego je i počela. Veoma poznati naučnik George Greenstein izražava ovu činjenicu riječima, “da je jaka nuklearna sila samo malo slabija, svjetlo na Zemlji nikad ne bi zasvijetlilo.”

A šta bi se desilo  da je jaka nuklarna sila malo jača nego što jeste? U tom slučaju bi, umjesto deuteron, koji se sastoji od jednog protona i jednog neutraona, nastao bi di-proton, sa dva protona.  Tada bi Sunčevo gorivo postalo toliko eksplozivno da bi potpuno uništilo Sunce i sve slične zvijezde za nekoliko  sekundi. Uništenje Sunca bi pretvorilo Zemlju i sva živa bića na njoj u pepeo za samo nekoliko sekundi. Ipak, zahvaljujući milosti Allaha, našeg Svemogućeg Stvoritelja, jaka nuklearna sila je na tačno određenom nivou i izvodi izbalansirane reakcije unutar Sunca, tako da ono sagorijeva postepeno. Sve ove stvari pokazuju da je jačina jake nuklearne sile tačno određena da podržava ljudski život. Svako odstupanje od takvog uređenja bi značilo da se zvijezde kao Sunce ne bi nikad ni formirale ili bi bile uništene u ogromnoj vatrenoj stihiji ubrzo nakon nastanka. Allah je stvorio Sunce specijalno za održavanje ljudskog života, kao što i objavljuje u jednom od ajeta Kur’ana “Sunce i Mjesec su po proračunu.” (Sura ar-Rahman, 4 Izvor:

http://kuran.putvjernika.com/prevod-kurana-mlivo?action=viewayat&surano=55&min=0&show=10)

Zaštitne karakteristike  Sunca i Zemlje

Allah je stvorio Zemlju na takav način da bude zaštićena od štetnih efekata tako ogromnog izvora energije kao što je Sunce. Istraživanja su u posljednjih nekoliko godina pokazala da Sunce kuca kao srce. _Naučnici su otkrili milione različitih zvukova koji se emitiraju iz Sunca u toku ovih otkucaja. Zamislite da, poput Sunca, i ostalih 200 milijardi zvijezda u Mliječnom Putu  također emitiraju slične zvukove, i šta bi se desilo sa nama da ih čujemo. Ipak, naše uši ne čuju ni jednu notu koju emituje ovaj ogromni izvor zvuka. Zato što su vibracione frekvencije tih zvukova, koje su u rasponu 1-3 mHz, daleko ispod donje granice našeg sluha, koja je 20 Hz. Nemoguće je da mi to čujemo. Čak i da jesu unutar frekvencije našeg sluha, pošto nema zraka ili gasova u prazninama svemira, ovi zvukovi ne mogu dospjeti do Zemlje. Kada bi mogli pojačati zvuk koji ispušta Sunce za 20,000 do 40,000 puta, rezultirajući zvuk bi još uvijek bio slabiji od šapta. Zar to nije interesantno? U toku je izvedba koncerta za nas i to u koncertnoj areni puno puta većoj od naše Zemlje… I sa ogromnim zvučnicima… Ali zahvaljujući Allahovom uzvišenom stvaranju mi toga čak nismo ni svjesni. Zemlja je konstantno izložena bombardovanju visoko energetskih čestica sa Sunca. Ali naša Zemlja ima dvije zaštitne karakteristike protiv ovoga. Da ih nema, visoko energetske čestice i radijacija koje dolaze sa Sunca bi predstavljale smrtnu opasnost po život. Prva zaštitna karakteristika Zemlje je atmosfera koja sprječava X-radijaciju i ultravioletnu radijaciju da dođe do nivoa mora. Visoko energetske čestice koje dođu sa Sunca se ohlade sudarajući se sa molekulama atmosfere. Kada ove potencijalno smrtonosne čestice dođu do donjih slojeva atmosfere one se emituju na dugim talasnim dužinama koje nisu opasne za živa bića.

Druga zaštitna karakteristika je magnetno polje koje okružuje Zemlju. Zemlja svojim magnetnim poljem štiti živa bića od visoko nabijenih čestica koje dolaze sa Sunca u formi vjetra. Ovo magnetno polje štiti Zemlju i od velikih eksplozija na površini Sunca. Kada dolazi do promjena u Zemljinom magnetnom štitu, na nebu se tokom noći može vidjeti zelenkasta svjetlost, i to posebno u polarnim regijama. - Ovo kretanje svjetla koje liči na ples, je rezultat kolizije između brzih elektrona iz svemira sa atmosferskim molekulama. Ova svjetla su bolje poznata kao “aurora borealis” na Sjevernom polu i “aurora australis” na Južnom polu. Ovom impresivnom izložbom svjetla nam Allah pokazuje kako On neutralizira potencijalno opasne zrake.

Šta nam Sunce govori?

Sunčeva pozicija u svemiru, način na koji drži planete na okupu, zagrijavanje Zemlje, priroda zraka koje emituje i činjenica da su ove zrake od vitalne važnosti za živa bćca, nam pokazuju da je svemir stvoren da podržava život.

Zaista, načuni krugovi sada govore da svemir ima “antropsku namjenu.” _Po ovoj teoriji, svemir nije nastao bez razloga, nego ima namjenu. Svi fizički balansi u svemiru, a posebno oni u Suncu, su tako delikatno uređeni da bi podržavali ljudski život. Svaki detalj svemira je dizajniran s ciljem održavanja ljudskog života. Allah objavljuje u jednom ajetu da je On Gospodar svih stvari:

U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičega svježeg niti ičega suhog, ničega što nije u jasnoj Knjizi. (Sura al-An’am, 59 Izvor: http://quran.com/6)

Koju god strukturu ili sistem koji nas okružuju da pogledamo, od najvećih do najmanjih, mi ustvari posmatramo jedno veliko čudo. Važno je prepoznati ova čuda. Zato što, bez obzira koliko očigledno ili veliko to čudo bilo, sposobnost da shvati postojanje i neograničenu moć Allaha je osobina koju posjeduju jedino vjernici.

Što se tiče onih koji poriču, čak i kada bi naišli na očigledno čudo, oni bi i dalje poricali zbog svoje gordosti i ovosvjetskih prohtjeva. - Oni generalno potcjenjuju ova čuda dajući iracionalna objašnjenja i izjave.  Čak i samo jedno od čuda koja smo naveli u ovom članku o Suncu je dovoljno da osobu sa normalnom svješću ponuka na vjerovanje.