Žele da ih prihvate drugi ljudi, a ne Allah
Ljudi neukih društava ne mogu biti sretni, niti mogu pronaći izlaz iz svog nezadovoljstva, ma šta učinili. Jedan od razloga toga je to što ne žive za Allaha nego za druga ljudska bića. Ako osoba odlučuje šta je ispravno, a šta pogrešno na osnovu onoga što će ostali ljudi reći, ako ju rastužuje ono što rastužuje ostale ljude i raduje ono što ostale ljude raduje, ako se trudi da ju ostali ljudi cijene i prilagođava svoje ponašanje kako se pred njima ne bi osramotila, onda ta osoba živi za njih.
Za takve je život jako težak jer su očekivanja ljudi veoma različita. Ako samo zamislimo pojedinca koji se podvrgava prohtjevima stotinama drugih ljudi, onda je jasno da će se on morati jako potruditi za zadovolji svakog od njih. Želio bi biti raspoložen u prisustvu jednih, ozbiljan i razborit s drugima. Ponašanje koje odgovara jednoj osobi neće odgovarati drugoj. Ovakvih razlika ima na hiljade. U takvim okolnostima, pojedinac koji živi za ostale će morati da zadovolji hiljade različitih vrsta zahtjeva istovremeno. Samo na taj način će moći udovoljiti svima i učiniti da ga oni cijene. Allah navodi primjer njegove anksioznosti u Kur’anu:
Allah navodi kao primjer čovjeka koji je u vlasti ortaka oko koga se oni otimaju, i čovjeka koji je u vlasti samo jednog čovjeka – da li je položaj njih dvojice isti? Hvaljen neka je Allah, nije, ali većina njih ne zna. (Sura az-Zumar, 29)
U biti, postoji samo jedan izlaz — pokoriti se Allahovom beskrajnom znanju i inteligenciji. Allah je Stvoritelj ljudskih bića i svega ostalog. I jedino Allah zna šta je najbolje za ljudska bića i šta moraju uraditi da bi bili sretni. On im je u Kur'anu otkrio put spasenja: bojati se jedino Allaha i željeti Njegovo zadovoljstvo.
Allah kaže: "Dvojici bogova se ne klanjajte! – samo je jedan Bog – i samo se Mene bojte!" (Sura an-Nahl, 51)
Ako tako ne postupaju, ljudi neće samo biti nesretni, već čine i najveći grijeg prema Allahu. Težiti ka zadovoljstvu ostalih bića, osim Allaha se u Kur'anu naziva „smatrati druge Allahu ravnim.“ Onaj koji nekoga smatra Allahu ravnim obožava drugog boga, a ne Allaha, i posvećuje sebe tom bogu. Ali, na slijedećem svijetu će naići na razočarenje. Allah ih upozorava kako ne bi dospjeli u Džehennem i živjeli s kajanjem od kojeg neće biti koristi.
A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: "Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će, sigurno, propasti, a ti ćeš izgubljen biti." Nego, Allahu se jedino klanjaj i budi zahvalan. (Sura az-Zumar, 65-66)
Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki. (Sura an-Nisa’, 48)
Postoji još nešto što treba zapamtiti: neko može posvetiti svoj cijeli život kako bi zadovoljio ostale, zanemarujući Allaha. Međutim, na Ahiretu, On je Taj koji će zanemariti njih. Svi će biti pozvani da odgovaraju za ono što su činili, i ničija djela neće poslužiti za spas drugoga. Veoma važna činjenica je objavljena u Kur'anu.
I svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno. (Sura Maryam, 95)
A doći ćete Nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivši dobra koja smo vam bili darovali. "Mi ne vidimo s vama božanstva vaša koja ste Njemu ravnim smatrali, pokidane su veze među vama i nema vam onih koje ste posrednicima držali." (Sura al-An‘am, 94)
Toga dana, oni koji se boje biti sami će pitati one koje su smatrali najbližim i najdražim na ovom svijetu — svoju djecu, supružnike, prijatlje — da daju otkupninu za njih kako bi mogli izbjeći patnje Džehennema. Allah objavljuje istinu u Kur'anu:
Kada bližnji neće bližnjega ništa pitati, iako će jedni druge vidjeti. Nevjernik bi jedva dočekao da se od patnje toga Dana iskupi sinovima svojim, i ženom svojom, i bratom svojim, i porodicom svojom koja ga štiti, i svima ostalima na Zemlji – samo da se izbavi. Nikada! Ona će buktinja sama biti. (Sura al-Ma‘arij, 10-15)
S obzirom na informacije koje pruža Kur'an, vidljivo je da život tokom kojeg se pokušavaju zadovoljiti ostali donosi samo nesreću, a također će i na Sudnjem danu biti uzrok gubitka. Način da se to izbjegne je očigledan: pokornost Allahu i život s ciljem postizanja jedino Njegova zadovoljstva.
