Islamski svijet je zaista širok, ne samo u geografskom smislu, nego i zbog raznovrsnosti tradicija. Međutim, kada danas pogledamo svijet islama, primjećujemo da je postao grub. U jednom vremenskom periodu muslimani su smatrani ljudima iznimnog karaktera: u srednjem vijeku krstaši, uključujući i Richard-a Lavljeg srca, Saladina su opisivali kao plemenitu osobu, vrijednu svakog poštovanja. Islam je predvodio svijet u nauci, umjetnosti i književnosti. Danas, kada zađemo u islamski svijet, uočavamo degradiranu kulturu, gdje se neki otrcani ljudi smatraju skoro svecima, gdje licemjeri naređuju lijepim ženama da sakrivaju svoju ljepotu i gdje se zapuštene žene smatraju uzorima zbog toga kako izgledaju, kao da ih to što imaju nezdravu kožu i neujednačenu kosu, na neki način, samo po sebi čini pobožnima.
Jasno je da mnogi ljudi, posebno oni sa zapada, smatraju primjerima islama izgužvane ljude s neurednim bradama, koji nose krpe i koji su polupismeni. To se dešava zato što su u medijima tako predstavljeni, a takvim ljudima nije ništa draže od tvrdnje da su oni zastupnici cijelog islamskog svijeta. Ali ovo se ne dešava samo na zapadu. I u islamskom svijetu mnogi msulimani vide ove ljude i pomisle u sebi: “Pogledaj! On nosi prljave krpe i dugu, neuredni bradu. Mora da je nekakav sveti čovjek!” Ili kada vide ženu u modernoj odjeći, koja je našminkana ili ne nosi mahramu, odveć previše njih pomisli: “Pogledaj! Ova mora da je prostitutka, razvratnica!” Ovakvo razmišljanje je, nažalost, uobičajeno u islamskom svijetu.
Pa kako je onda došlo do ovoga? Kako to da su muzika, umjetnost i ljepota pogrdne, ako su muzika, umjetnost i ljepota Božiji blagoslovi? Zašto se na ove blagoslove koji unaprijeđuju i izdižu um i dušu, gleda kao da su kletve samog šejtana?
Možda zato što smo dozvolili jadnim i uskogrudnim provincijalcima sa ograničenim idejama da predugo vladaju diskusijom. Dozvolili smo ovim ljudima da provode kulturološku diktaturu, "tiraniju moralnih nametljivaca,” kao što je to elokventno rekao kršćanski pisac C.S. Lewis. Dozvolili smo im da postanu kulturloški arbitri. I šta je rezultat toga? Svijet bez ljepote i radosti. Svijet u kojem se onim ljudima koji požele da podijele svoje talente, koje su od Boga dobili kao blagoslov, govori da je to grijeh. Kakvo je ovo ludilo? Zaista, svijet u kojem se ne cijeni ljepota i estetika je tek nešto više od manifestacije samog Džehennema/pakla.
U Kur’anu ne postoji ništa što zabranjuje muziku ili umjetnost. Pogrešno je govoriti: “Kur’an zabranjuje muziku!” To je bid'ah, tj. Bogohuljnje, i oni koji to rade su grješnici. U Kur’anu se kaže: Reci: " Jeste li vidjeli šta vam je Allah spustio od opskrbe pa jednu smatrate zabranjenom, a drugu dopuštenom?" Reci: "Da li vam je prosuđivanje o tome Allah prepustio ili o Allahu laži iznosite?" (Sura Yunus, 59).
Naš poslanik je bio čovjek lijepog izgleda i osobina, i veoma je cijenio ljepotu. Uzgajao je ruže oko svoje kuće, i to u pustinji u kojoj je uzgojiti bilo šta zaista teško. U to vrijeme su postojala mirisna ulja, pa je naš poslanik koristio maslinovo ulje i njegove mješavine sa mirisnim ekstraktima poput ruže. Nanosio je to na kosu, poput brilijantina, i zbog toga bi izgledao mlađe. Govori se kako je njegova odjeća, njegov ogrtač i košulja, bila bijele boje i da je uvijek izgledala čisto i uredno. Njegovi zubi (zbog upotrebe misvaka, prirodne četkice za zube) su bili bijeli i čisti. Svi ovi opisi njegova izgleda potiču iz hadisa. Svi ovi opisi su značajno različiti od onoga što inače vidimo, a drugačiji su i od onga što vidimo kod islamskih ekstremista, također.
Dakle, draga braćo muslimani, molim vas ne dozvolite sebi da upadnete u zamku razmišljanja na način da ćete izgledajući otrcano i namršteno postati veći muslimani. Nemojte biti u zabludi da je zabrana muzike, umjetnosti ili ljepote Božija naredba. Nemojte ni na trenutak pomisliti da ćete tretirajući svoju suprugu s prezirom i nepoštovanjem, kao vašu vlastitu mazgu za teret kada povremeno idete u kupovinu, živjeti u skladu s istinskim islamom. Jer nećete. Takvo ponašanje je ružno i neotesano, i ono samo koristi onima koji se trude da muslimane opišu kao divljake. A iznad svega, nemojte vjerovati utopijskoj ideji koja tvrdi da, ako bi se muslimani jednostavno vratili načinu života kakav je bio u 7. stoljeću, svi bi problemi na svijetu nestali i živjeli bismo savršeno. Ovakvo odbijanje modernog svijeta nije samo krajnje blesavo i neprikladno, već je i opasno.
Zapadnjačkim čitateljima: molim vas da ne upadate u zamku i ne mislite da su neuredni i prljavi pojednici mangupi, koji propagiraju iskrivljene vjerske propise i mješaju ih sa svojim sujevjerjem i kulturnim osobenostima, predstavnici svih muslimana. Oni to nisu! Zapravo, oni su manjina. Dobivaju ovoliko pažnje jednostavno zato što uspjevaju govoriti glasnije od svih ostalih. I ne upadajte u zamke anti-islamskih licemjera koji, dok tvrde da se samo protive “ekstremizmu” i “radikalizmu,” prikazuju ovu glasnu, ekstremnu manjinu kao predstavnike cjelokupnog islama, iako je činjenica da je istina potpuno suprotna tome. Ekstremisti govore isključivo u svoje ime i predstavljaju većinu samo u svojim grozničavim zabludama.
Objavljeno u Huffington Post-u 9. januara 2013. godine
http://www.huffingtonpost.com/harun-yahya/quality-is-very-important-in-islam_b_2429189.html
