Poklanjanje dijela svoje imovine, od srca, kako bi se zaslužilo Allahovo zadovljstvo je znak vjere. Vjernici koji velikodušno poklanjaju su pohvaljeni i obradovani u mnogim ajetima. Allah spominje značajan aspekt poklanjanja – da se poklanjanjem onoga što je nama drago zaslužuje nagrada:
„Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati.“ (Sura Al ‘Imran; 92)
Važnost koja se pridaje nečemu mjeri se onim što smo spremni žrtvovati kako bi smo to postigli. Ustezanje da se nešto pokloni znači da tu stvar smatramo dražom od svega ostalog. S obzirom da ništa nije važnije od postizanja Allahove milosti, iskreni vjernik će pokloniti bilo šta od onog što posjeduje u bilo kojem trenutku. Suprotan stav bi značio da su mu ovosvijetske stvari draže od Allahova zadovoljstva, tako da ne bi zaslužio nagradu koja se spominje u Kur'anu.
Može se dogoditi da osoba mnogo udjeljuje, bavi se bitnim službama s religijskim ciljem i redovno obavlja svoje obaveze obožavanja. Također može imati i dosta religijskog znanja. Ipak, to što ne uspijeva da se odrekne nečega što voli i pokloni to radi Allaha kada je potrebno ukaziuje na slabost vjere te osobe i neuspjeh da pojmi bit religije. Jer bi to značilo da preferira datu stvar u odnosu na Allahovo zadovoljstvo. U tom smislu, ovo bi poništilo sva njena dobra djela, čak i ako ta osoba smatra da je dobro postupila.
Musliman bi trebalo da voli Allaha više od svega drugog, te da voli stvorene stvari samo zato što su manifestacija Allahova umjeća stvaranja i zato što ih Allah voli, također. Za Allaha je ovo jedini ispravan vid ljubavi. Ovakva percepcija će dopustiti osobi da se odvoji od bilo čega što mu je drago, bilo kada. Zato što takva osoba najviše voli Allaha, tako da ništa ne gubi. Jer Allah posjeduje sve i vlada svime. On je bliži čovjeku od njegove vratne vene. Zapravo, ta bi osoba postigla veće zadovoljstvo i blagoslov jer se ponijela u skladu s Allahovom voljom. Ona ne žali za onim što je poklonila, već upravo suprotno, osjeća zadovoljstvo. To je stav pravog muslimana.
Ali, ako osoba voli nešto ili nekoga samostalno i nezavisno od Allaha, ona će to posmatrati kao nešto slično Allahu (Allah je sigurno iznad toga) i postat će idolopoklonik. Ako mora posjedovati nešto, ali istovremeno to čini u skladu s Allahovim naredbama, Allah može odlučiti da je očisti od širka (pridruživanja druga Allahu) u koji je ta osoba zapala zbog svojih neukih želja. U konačnici će zaslužiti nagradu i uživati u Allahovoj milosti.
